Posveta Tadiji

Poziv u pomoć s Drvenika

Mladen Andreis, Stanovništvo Drvenika i Ploče. Povijesna antroponimija do godine 1900, Matica hrvatska Trogir, Trogir, 2000.

Ova vrijedna knjiga velik je prinos u rasvjetljavanju drveniških rodova i kao takva zasigurno će biti zanimljiva svima koji potječu sa spomenutih otoka. Nakon uvodnog dijela o povijesti otoka autor se ukratko osvrće na izvore koji su mu poslužili u pisanju. Pritom posebno navodi podatke o Velom, a posebno o Malom Drveniku, obrađujući osobna imena, prezimena i nadimke te rodove. Izdvojeno donosi i rodoslovne tablice stalnog stanovništva Velog i Malog Drvenika. Djelo autor upotpunjuje bilješkama, kazalima zemljopisnih pojmova i antroponimijskih jedinica, čime je pojednostavnjeno i pretraživanje podataka u knjizi. Uredništvo knjige potpisuje Ivan Pažanin, likovno ju je opremio Matko Mijić, iskoristivši krasnu fotografiju starice Ante Verzottija, koja simbolizira Drvenik, napušteni otok starih ljudi što vapi za pomoći i za povratom života.

Primjenom genealoške metode u demografiji i antroponimiji, Mladen Andreis sustavno je obradio povijest stanovništva pojedinih otoka i manjih mjesta na obali, a upravo priprema trogirski patricijat u srednjem vijeku. Iz toga je razloga njegov prinos u rasvjetljavanju strukture stanovništva obalnih predjela Hrvatske od velike važnosti.

Fani Celio Cega

Posveta Tadiji

Godišnjak 2000, godina I, ur. Jasna Ažman, Matica hrvatska, Slavonski Brod, 2001.

Zlatovez znaka MH sibinskih zlatovezilja na svečano crnom sjaju korica prvoga Godišnjaka, izdana u prigodi svečanog obilježavanja trideset i pete obljetnice prve obnove brodskoga ogranka središnje kulturne ustanove hrvatskoga naroda, kao da se zrcali u bogatstvu tema pregledno razvrstanih na petstotinjak stranica.

Godišnjak je ujedno svojevrsna posveta »živom klasiku hrvatskoga pjesništva« Dragutinu Tadijanoviću (iz Rastušja kraj Broda) za njegov 95. rođendan. Stoga tematski okvir Književnost, uz svakako zanimljive i vrijedne autore, te pjesničke nagovještaje, prostor ponajprije dariva tom liriku, koji je lapidarnim stilom i slobodnim tonskim govornim stihom »prenosio vanjski svijet u govor pjesme«. Jošod djetinjstva dok je u sjeni borika čekao Večernjaču da zapodjene razgovor sa zvijezdama ili od trenutka radosti dok je prolazio poljima rosnim visokog žutog žita, Tadijanović je, podsjećaju nas S. Mirković, V. Brešić, T. Veković i D. Mataić, pretvarao u poeziju sve čega se dotaknuo utiskujući dubok trag u svome vremenu.

Opsežan prilog Iz ljetopisa MH S. Mirković osvjetljava događaje iz bliže i dalje prošlosti — ulogu Broda i Brođana u MH te djelovanje Matice i matičara i njihovo stradanje u političkoj i policijskoj represiji u doba potpisivanja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika (1967) i u hrvatskom proljeću.

Prilozi za brodsku povjesnicu podsjećanje su na iznimne ljude da ih ne prekrije zaborav, na povijest ljekarništva u Slavonskom Brodu, inkunabule Franjevačkog samostana, na studij strojarstva i na brodsku Tvrđavu, koja je po »monumentalnosti i veličini kontinentalni pandan Dioklecijanovoj palači«.

U cjelini Iz rada brodskih institucija izložen je ponajprije rad na zaštiti arhive Brlić, koja je, uvažavajući značenje obiteljske dokumentacije za istraživanje povijesti i kulture, proglašena nacionalnim dobrom.

Tekstovi u Osvrtima skreću pozornost na medicinska iskustva iz Domovinskog rata koja nadilaze pisane činjenice i na posljedice rata koje će godinama tražiti odgovore, zatim na ulogu znanja i razloge odljeva, ali i priljeva mozgova (brain drain — brain gain), te na važnost zaštite okoliša (misli globalno, djeluj lokalno).

Slavonskobrodsku sliku zaokružuje Etnologija — zanimljivosti iz davnine, kako su živjeli naši stari, ustroj porodičnih zadruga, mistična simbolika motiva na »krpenim ponjavama« kao dio slavonskih svadbenih običaja, vještina zlatoveza kao osebujno žensko pismo koja se obnovom pokušava sačuvati za budućnost te neizostavno Brodsko kolo, smotra folklora i svirača na tamburici samici.

Radovi autora u Godišnjaku koji su rođenjem ili življenjem i radom ili pak srcem vezani za Brod svjedoče koliko o kulturnoj i povijesnoj baštini, toliko i o svekolikom kulturnom pulsiranju brodske sredine i o vrlo živu djelovanju Matice hrvatske u Slavonskom Brodu s njezinim predsjednikom Hrvojem Špicerom.

Marijana Lisjak

Rukom ispisano platno

Dragojla Jarnević, Dnevnik, urednik Ivan Jurković, priredila Irena Lukšić, Matica hrvatska, Karlovac 2000.

Napokon je, nakon 125 godina, cjelovito objavljeno iznimno djelo osebujne spisateljice preporodnog razdoblja: Dnevnik Dragojle Jarnević, rijetke žene koja je uspjela zakoračiti u onodobni svijet književnosti, k tomu još iz provincijskog Karlovca.

A doba je to rodoljubnog zanosa, budnica i davorija u rascjepkanoj i odnarođenoj Hrvatskoj, ilirskog romantičarskog sveslavenstva koje prerasta u hrvatski narodni preporod, doba borbe za hrvatski jezik i pravopis te svakovrsnih kulturnih izričaja koji su, premda često skromnih dosega, uzburkali svijest naroda.

U tom ozračju, osluškujući govor srca i vjetrove hrvatskoga 19. stoljeća, senzibilna je samouka književnica četrdesetak godina (1833-1874) zapisivala neokrinkanu istinu koja će zasigurno iziskivati drukčiju interpretaciju osoba i događaja o kojima je svjedočila.

Na 1194 stranice rukom ispisano pismo otvara se poput golema platna kojim dominira sudbina jedne tankoćutne žene, u dubini kojega se nemir njezina samotnoga duha stapa s bojama stvarnosti.

Dnevnik je kao intimu, odušak, subjektivno proživljavanje sebe i svijeta oko sebe Dragojla isprva ispisivala na njemačkom jeziku, da bi, oduševljena preporodnim idejama, postupno usvajala hrvatski pa otuda tolike jezične nespretnosti i pravopisne pogreške. No to je zanemarivo u usporedbi s obiljem živopisnih motiva i tema — od banalnih unutarporodičnih odnosa i razmirica, njezine neshvaćenosti, susreta, druženja, ljubavi, osvrta na prilike, na obične stvari, na ljude s imenom i prezimenom, na izdavaštvo, na čudesne događaje i čuda,... do raspredanja o književnicima i književnosti, o sebi kao osobi i spisateljici...

Tiskan na 814 stranica velikog formata, Dnevnik uključuje i Dragojlinu oporuku, važnije ondašnje događaje i osobe, hrvatsko-dalmatinsko-slavonske banove i predstojnike Karlovca, popis njezinih radova i izbor iz literature o njoj, rječnik manje poznatih riječi i izraza, kazalo imena, a u pogovoru Irene Lukšić, koja je poštujući autograf Dnevnik priredila za tisak, osvjetljeni su život i djelo Dragojle Jarnević.

Za objavu ovoga zahtjevnog teksta, uz priređivačicu i urednika, zasluga pripada i akademiku S. Mihaliću, M. Kodriću, N. Periću, M. Kruheku i N. Moačaninu, te svakako karlovačkom ogranku Matice hrvatske.

Marijana Lisjak

Hercegovački rapsod fra Janko Bubalo

U povodu četvrte obljetnice smrti

U povodu četvrte obljetnice smrti fra Janka Bubala, Matica hrvatska Široki Brijeg i Hrvatsko kulturno društvo Napredak Široki Brijeg izdali su prigodnu knjižicu, svojevrstan in memoriam u čast velikoga hercegovačkog svećenika i pjesnika.

U knjižici se možemo upoznati s likom i djelom fra Janka Bubala, rođena 1913. u selu Turčinovići, općina Široki Brijeg. U petnaestoj godini mladog Janka preuzimaju hercegovački franjevci i upisuju u čuvenu Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu, gdje u petnaestoj godini Janko počinje pisati i prve pjesme.

Godine 1932. Bubalo odabire svećenički poziv i počinje učestalo objavljivati poeziju u hrvatskim časopisima toga doba. Zanimljivo je da nakon nekog vremena odlučuje zauvijek prekinuti književni rad, spaljuje sve svoje rukopise i u potpunosti se prepušta svećeničkom pozivu. Književni post traje četrdesetak godina, ali 1971. ga prekida i opet intenzivno objavljuje svoju poeziju.

Godine 1987. fra Janko Bubalo postaje prvi svećenik primljen u Društvo književnika Hrvatske. Objavljuje do smrti 21. veljače 1997.

U knjižici ćemo naći kratak životopis s ključnim momentima života fra Janka Bubala, njegovu kompletnu bibliografiju, u kojoj se ističe knjiga sjećanja Apokaliptični dani — u sjeni zablude u izdanju Nakladnog zavoda Matice hrvatske u Zagrebu.

Izdanje nam donosi i kratak izbor iz bogata poetskog opusa fra Bubala, poeziju prožetu hercegovačkim kršem i teškim životom hercegovačkoga čovjeka. Ističe se pjesma Otkrivenje, pjesnikovo obraćanje kolegi Antunu Branku Šimiću i pjesma Da je živ moj otac posvećena pjesnikovu bratu Ivanu s kojim je fra Bubalo bio usko vezan. Na kraju knjižice nalazimo i mišljenja eminentnih hrvatskih književnih kritičara o djelu fra Bubala.

Knjižica Hercegovački rapsod idealna je prilika za upoznavanje s likom i djelom velikoga hercegovačkog svećenika i pjesnika.

Roland Šuman