Od kuće oblaka do vodenih vrtova

Izložena inovativna rješenja što svjedoče o dinamičnoj i kreativoj interakciji arhitekture i vode, kojima se daje nov impuls preoblikovanju obalnoga krajolika, mogla bi poslužiti i kao putokaz u razrješavanju središnjih naših dilema, kao što su to zagrebačka savska obala ili splitska luka

Van Alen Institut iz New Yorka, neprofitna organizacija posvećena promicanju arhitekture javne namjene, nakon provedbe niza akcija s ciljem oplemenjivanja njujorškog obalnog pojasa, izložbom pod naslovom Arhitektura + voda, što će potrajati do 28. rujna, prezentira projekte kojima se na nov i radikalan način promišljaju međuodnosi dvaju naizgled suprotstavljenih fenomena. Predstavljajući spektar arhitektonskih tipova smještenih u različitim obalnim uvjetima — od morskih i riječnih do jezera i močvara, izložba uporabom raznih medija (crteži, makete, videoprojekcije) prikazuje pet provokativnih arhitektonskih ideja izabranih među više stotina projekata s raznih strana svijeta: Međunarodni putnički terminal u luci Yokohama londonskog studija Foreign Office Architects (FOA), Blur zgradu u švicarskom Yverdon-les-Bains njujorškog para Diller+Scofidio, Quattro Villa u nizozemskom Haagu grupe MVRDV, Postrojenje za obradu vode jezera Whitney u američkom Hamdenu Stevena Holla i Michaela Van Valkenburgha te londonsku postaju Blackfriars poznatog ureda Alsop Architects. Gurajući u drugi plan značenje vode kao estetske beneficije za arhitekturu, autori izložbe iz njujorškog studija Lewis/Tsurumaki/Lewis težište su postavili na konceptima što »odnos s fenomenom vode primjenjuju kao primarni katalizator arhitektonske invencije«.

Spektakularni projekt

Najpoznatiji je među izloženima pobjednički projekt, izabran između sedamsto radova, na slavnom Yokohama natječaju iz 1995. Autori su Farshid Moussavi i Alejandro Zaera-Pola, a završetak gradnje očekuje se u sljedećoj godini. Partneri, harvardski diplomanti i suradnici OMA-e, do osnivanja zajedničkog biroa 1992, nakon uspjeha u Japanu postižu strelovitu međunarodnu karijeru, a njihov je spektakularni projekt markirao nov smjer u arhitekturi, urbanom dizajnu i oblikovanju okoliša. Terminal na poluotoku unutar zaljeva najveće japanske luke kompleksna je mreža presavijenih ploha povezanih u jedinstvenu kontinuiranu strukturu što uobičajni linearni koncept pristanišnoga gata prevodi iz ortogonalne u fluidnu geometriju vala bez jasnih granica između zgrade, tla i gradskog zaleđa. FOA oblikovanje zasnivaju na cirkularnom dijagramu isprepletenih krivulja izvedenih od čeličnih naboranih ploha, otpornih na potres, što evociraju brodograđevnu tehnologiju.

Kuća — oblak

Ako je projekt za Yokohamu najslavniji, onda je ideja Elizabeth Diller i Ricarda Scofidija, životno-profesionalnog tandema koji u svom radu objedinjuje art, arhitekturu i performing paralelno se baveći i pedagoškim radom, najizazovnija. Autori svoju eksperimentalnu kuću-oblak, što odbacuje tradicionalnu ideju o koži i strukturi građevine, definiraju kao »nenastanjivi medij bez posebnih osobina, dubine, mjerila, mase, površine i konteksta«. Prvonagrađeni projekt na natječaju za švicarski EXPO 2002 što se gradi uz jezero Neuchatel, pored izložbenoga centra, teatra i restorana sadrži i Blur — izložbeni paviljon što lebdi nad jezerom nestajući u magli koju proizvodi 12 500 vodenih sapnica postavljenih u pravilnom rasteru preko nosive čelične konstrukcije. Koristeći se za neobičnu građevinu autohtonim materijalom lokacije — vodom jezera i njezinim atmosferskim varijacijama kao temeljnom arhitektonskom supstancijom, autori kamufliraju njezinu pojavnost proizvodeći paradoksalni efekt dematerijalizirane arhitekture. Ugrađeni visokotehnološki sustav usklađuje klimatske okolnosti i rad vodenih crpki kako bi se stvorila magla potrebna da prekrije zgradu u stalno promjenjivoj igri arhitekture i vode.

Očuvanje okoliša

Projekt Quattro Villa roterdamskog studija MVRDV što su ga 1991. osnovali Winy Maas, Jacob van Rijs i Nathalie de Vries, primjenom trodimenzionalnog planiranja nudi rješenje očuvanja prirodnog okoliša od posvemašnje urbanizacije s kojom se suočava Nizozemska. Najpoznatiji po ostvarenju nacionalnog paviljona za EXPO 2000 u Hannoveru, višeetažnog vertikalnog vrta, gdje je svaka razina oblikovana u drugu vrstu ambijenta, MVRDV sklop od četiri apartmana u krajoliku poldera postavljaju na uzdignutu platformu. Tu platformu dvanaest metara iznad razine tla/vodene plohe na kojima se miješaju vozila, pješaci i plovila, uzdiže par servisnih stubova. Neobičan primjer stambene platforme na tragu Le Corbusierovih pet točaka u konačnici proizvodi niz obrata: glavni ulaz nalazi se ispod građevine, dvorište je na krovu, a donja ploha kuće glavno je pročelje.

Postrojenje za pročišćavanje voda Whitney nudi potpuno nov pristup tipičnom inženjerskom zadatku, koji uz suradnju arhitekta Stevena Holla, autora helsinške Kiasme, i krajobraznoga dizajnera Michaela Van Valkenburgha već u konceptualnoj fazi pretvara dosadnu infrastrukturu u čarobni javni park od šest vodenih vrtova nadahnutih tehnološkim fazama filtracije vode.

Alsopov prijedlog postaje Blackfriars, što se nalazi na trasi najvažnije londonske linije u smjeru sjever-jug pozicionira stanišnu platformu iznad staroga viktorijanskog mosta posred Temze s laganim krovnim naborom kao osnovnim elementom arhitektonske ekspresije, pridonoseći transformaciji obalne fronte u vitalno središte britanske metropole.

Izložena inovativna rješenja što svjedoče o dinamičnoj i kreativoj interakciji arhitekture i vode, kojima se daje nov impuls preoblikovanju obalnoga krajolika, mogla bi poslužiti i kao putokaz u razrješavanju središnjih naših dilema, kao što su to zagrebačka savska obala ili splitska luka.

Vinko Penezić