Nova međunarodna zračna luka u San Franciscu

Nova međunarodna zračna luka u San Franciscu

Nova gradska ikona San Francisca nedavno je završeni međunarodni zračni terminal. Rekordnih dimenzija (sa 210 metara najveći američki međunarodni terminal i najveća svjetska slobodnostojeća aerodromska struktura), simbol je onoga što današnji San Francisco znači: eksperimentalnost, inovaciju, profesionalizam i kreativnost. Projekt, zajedničko djelo triju ureda na čelu sa poznatim somovcima, sofisticirano je inženjersko ostvarenje što krovom u obliku krila asocira na okolne brežuljke, a jasnoćom i jednostavnošću uporabe materijala i kompozicije brižljivo krije mašineriju predviđenu da savršeno funkcionira i u slučaju najjačih potresa. Instalacijski sustavi pospremljeni su u tanke bočne poteze te oslobađaju krov za ustakljena nadsvjetla, a bogatoj difuznoj rasvjeti interijera pridonose i zasloni na staklenom pročelju. Ispod nadsvjetla unutar krovne konstrukcije umjetnik James Carpenter oblikovao je vretenaste translucentne skulpture što disperziraju sunčane zrake u kolorirane podne figure. Kao prva zračna luka koja je dobila akreditaciju Udruženja američkih muzeja, terminal s petnaestak istovremenih izložbi velika je javna galerija kroz koju prođe pet tisuća putnika na sat.

Zaha Hadid gradi Centar umjetnosti u Cincinnatiju

Potkraj svibnja u Cincinnatiju je postavljen kamen temeljac za novi gradski simbol — Centar suvremenih umjetnosti što se gradi s proračunom od 34,1 milijuna dolara prema projektu londonske arhitektice Zahe Hadid kao njezina prva američka realizacija. Kada bude završena, 2003. godine, nova zgrada ugledne umjetničke institucije osnovane 1939. prostirat će se na 7 900 m2 i bit će prvi američki art-muzej koji je projektirala žena. Pobijedivši na internacionalnom natječaju 1998, Zaha Hadid lokaciju u strogom središtu grada iskoristila je kao poticaj za transformaciju galerije u žarište urbanog života. Artikulacijom prizemlja u jedinstvenu plohu tzv. gradskog tepiha što se nastavlja cijelom dubinom zgrade spajajući prostor ulice, lobija — urbane niše i galerija iznad, autorica stvara javni prostor naglašene otvorenosti. Uglovna dispozicija rezultirala je dvama različitim uličnim pročeljima koja vjerno preslikavaju unutrašnju organizaciju. Duže je segmentirano u linearne poteze betona, stakla i metalnih panela, dok je kraće izvedeno kao negativni otisak interijera galerija namijenjenih za povremene izložbe, instalacije i performing, ali ne i za stalni postav.

Libeskind projektira za Denver

Jedna od najtraženijih arhitektonskih zvijezda, Daniel Libeskind (1946), autor razvikanog Židovskog muzeja u Berlinu, završio je idejnu fazu projekta dogradnje Muzeja umjetnosti u Denveru. Njegovom pobjedom na prošlogodišnjem natječaju u društvu vodećih svjetskih arhitekata osobito su bile zadovoljne lokalne vlasti, očekujući po završetku izgradnje 2005. novi Bilbao efekt kao posljedicu spektakularnoga Libeskindova dizajna što će privući mnogobrojne posjetitelje. Dogradnjom novoga krila površine 13 600 m2 muzej će gotovo udvostručiti veličinu sadašnje zgrade podignute 1971. po projektu Gija Pontija. U srcu nove izgradnje, povezan s postojećim muzejem, smješten je golem prostor lobija kao kulminacija dramatične kompozicije u nebo težećih volumena od kovine, stakla i kamena. Osim novih muzejskih sadržaja predviđen je snažan zahvat u okolni gradski prostor. Oblikovanje parkova, skulptura, pješačkih ploha, ulaza, siluete i ulice u jedinstvenu urbanu kompoziciju izrazite javne namjene rezultirat će prema Libeskindovim riječima »mjestom za susrete, učenje, proslave, relaksaciju, komunikaciju i užitak«.

Eisenman gradi u španjolskoj Galiciji

U općoj globalizaciji arhitektonskog tržišta, koja je vodeće europske arhitekte plasirala na američku scenu, zapaža se i reverzibilni proces, naime sve je više američkih arhitekata u Europi. Jedan od najpoznatijih, Peter Eisenman, nedavno je započeo gradnju Galicijskog grada kulture (CCG) u Santiagu de Composteli, tisućljetnom katoličkom svetištu na sjeveru Španjolske što se nalazi na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine. Pobijedivši na natječaju 1999. svjetsku arhitektonsku kremu, Eisenman je dobio zadaću da kreira novi model komunikacijskog centra u kojem će se međusobno prožeti informacijski sustavi i napredne tehnologije s umjetnošću i kulturnim nasljeđem. Interpretacijom multinamjenskoga kompleksa kao suvremenoga sekularnog servisa svetišta, nadahnuta podjednako povijesnim genius loci kao i topografijom lokacije, Eisenman stvara dinamični ondulirani ansambl zgrada prorezan pasarelama i trgovima. Smješten na vrhu brežuljka s oblogom ploha kontinuiranoga zida-krova u prirodnom kamenu, CCG poprima oblik što više sliči isječku planine Monte Gaias negoli arhitekturi. Novu vrst urbanoga tkanja Eisenman definira riječima: »Umjesto da teren razmatramo kao pozadinu za isticanje figure — građevine, mi smo stvorili uvjete u kojima se teren izdiže postajući figura stopljena s arhitekturom.« Kompleks od šest zgrada ukupne površine 75 000 m2 procjenjuje se na 125 milijuna dolara, a završetak prve etape izgradnje, servisno-administrativnoga centra, predviđa se za siječanj 2003.

Vinko Penezić