Mužnja u muzeju

Mužnja u muzeju

Nacionalni muzej željeznice iz Yorka — Europski muzej godine

Od 16. do 19. svibnja održana je u Pisi najveća ovogodišnja prezentacija novih muzeja Starog kontinenta, odnosno novih muzejskih postava. Europski muzejski forum, međunarodna muzejska organizacija osnovana poglavito zalaganjem nedavno preminula povjesničara umjetnosti Kennetha Hudsona, koja djeluje u okviru Vijeća Europe, te pod pokroviteljstvom belgijske kraljice Fabiole, već dvadeset i četvrtu godinu nagrađuje najbolje europske muzeje, te ima vrlo važnu ulogu u promicanju i usmjeravanju suvremene muzejske prakse.

Hrvatski predstavnici

Hrvatski muzeji i ove su godine imali svog predstavnika među nominiranim kandidatima: Muzej Staro selo iz Kumrovca. Prijašnjih godina među izabranima našli su se Gradski muzej Varaždin (1994), Muzej za umjetnost i obrt iz Zagreba (1997) i Muzej grada Zagreba (2000). Iako ni jedan od naših muzeja dosad nije osvojio nagradu, već i samo pojavljivanje u probranom europskom muzejskom društvu posljednjih nekoliko godina važan je iskorak hrvatske kulture koja (uglavnom zahvaljujući politici) ima velikih teškoća u nastojanju da se ravnopravno uključi na međunarodnu kulturnu scenu.

Postupak je otprilike ovakav: nacionalni korespondenti (za Hrvatsku je to Ljerka Šimunić, ravnateljica Gradskog muzeja Varaždin) nakon provedene ankete među muzejima predlažu kandidate iz svojih zemalja. Zatim članovi odbora Europskog muzejskog foruma (najčešće dvojica) obilaze muzeje te svoje mišljenje i ocjene šalju u centralu. Naposljetku, formira se popis muzeja koji se nominiraju za titulu Europskog muzeja godine.

Na završnoj manifestaciji u povodu dodjele godišnjih priznanja predstavnici nominiranih muzeja u razgovoru s članovima odbora upoznaju kolege s ustanovom koju zastupaju. Istovremeno, na velikom se ekranu projiciraju slajdovi koje svaki kandidat dostavlja odboru kako bi se upotpunila percepcija pojedinoga muzeja.

Licitarsko srce

Zanimljiv element završne prezentacije jest i predmet koji svaki predstavnik mora donijeti, karakterističan za određeni muzej. Goranka Kovačić, ravnateljica Muzeja Hrvatskog zagorja koja je zastupala Muzej Staro selo, znatnu je pozornost izazvala velikim licitarskim srcem koje se europskim kolegama zacijelo učinilo egzotičnim predmetom što budi nostalgična sjećanja. Vjerojatno najoriginalniji bili su Šveđani iz gradića daleko na sjeveru, predstavnici Härjedalen Mountain Museuma (dobitnici jedne od sporednih nagrada), koji su umjesto predmeta doveli predstavnike triju nacionalnih skupina iz svoje regije. Taj muzej ima i druge zanimljivosti: funkcionira bez direktora, djeca unutar muzeja imaju posebne, male prolaze kroz koje roditelji ne mogu proći, te ako žele mogu sudjelovati u raznim aktivnostima na farmi: od muže krava do slaganja sijena. Muzejska kafeterija uređena u lokalnom stilu nema posluge, a novac se ubacuje u štednu kasicu (bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi to funkcioniralo u Hrvatskoj!).

Ove godine u dva dana koja su prethodila završnoj svečanosti prezentirano je ukupno četrdeset muzeja. Patric Greene, predsjednik odbora, duhovito je istaknuo da bi podatak da su sudionici skupa virtualno obišli u tako kratku roku toliki broj muzejskih ustanova, i to od Norveške na sjeveru do Atene na jugu, trebao ući u Guinessovu knjigu rekorda.

Muzej od 24,51 m2

Ono što se odmah zapaža velik je broj industrijskih i regionalnih muzeja. Isto tako zanimljivo je da među nominiranima ima čak pet židovskih muzeja (u Fürthu i Rottenburgu na Neckaru, Njemačka, Židovski muzej u Ateni te preuređena kuća Anne Frank u Amsterdamu i Kamp Westerbork u Hooghalenu, Nizozemska).

Prateći intervjue članova komisije s predstavnicima muzejskih ustanova mogu se uočiti osnovni kriteriji pri ocjenjivanju kvalitete muzeja. To nikako nisu ni kvaliteta izložaka ni veličina izložbenog prostora. Ove godine nominiran je najmanji muzej koji se ikada kandidirao: Flintham Museum pokraj Newarka, površine 24,51 m2. Bez obzira na veličinu, muzej (riječ je o rekonstrukciji tipičnoga seoskog dućana na uglu) je zadivio članove komisije svojim šarmom, regionalnim karakteristikama i profesionalizmom volontera koji u njemu rade. Kako se čini, ni zvučna imena ne impresioniraju ocjenjivače. U Nici je, naime, otvoren Muzej azijske umjetnosti, smješten u sjajnu zgradu od mramora i stakla koju je projektirao čuveni japanski arhitekt Kenzo Tange; to je jedino njegovo djelo na europskom tlu. Zgrada muzeja, smještena na umjetnom jezeru, primjer je geometrijskog simbolizma: četiri kubusa na prvoj razini simoboliziraju civilizacije Kine, Japana, Indije i Kambodže, dok je kružna gornja etaža simbol neba. Sve to, uz pročišćeni, minimalistički postav, dnevne rituale služenja čaja po kineskom i japanskom obredu i izvrsno opremljen muzejski dućan ipak nije bilo dostatno da muzej osvoji neku nagradu.

Nacionalni muzej izvan Londona

Kvaliteta muzeja, prema mišljenju odbora Europskog muzejskog foruma, jest u njegovoj interaktivnosti, povezanosti s lokalnom zajednicom, alternativnim oblicima upravljanja i financiranja, prilagođenosti specifičnim skupinama posjetitelja (djeci, starijim i hendikepiranim osobama), uključivanju volontera, organiziranju prigodnih događanja koja privlače obiteljske posjete muzeju; ukratko, u prvi se plan stavlja sociološki aspekt muzejske djelatnosti.

U takvim okolnostima ove je godine nagradu za najbolji europski muzej osvojio Nacionalni muzej željeznice iz Yorka. Muzej je dio Nacionalnog muzeja znanosti iz Londona i prvi je nacionalni muzej u Engleskoj osnovan izvan glavnoga grada. Komisija je ocijenila izvrsnim način na koji je prezentiran velik broj predmeta u otvorenim čuvaonicama u kojima ih posjetitelji smiju dodirivati, humanizirajući na taj način tehničko ozračje. Muzejska publika može pratiti i odvijanje prometa na pedeset milja dugoj dionici i slušati obavijesti o polascima i dolascima vlakova, što je ostvareno suradnjom s upravom željeznice. S muzejske terase imaju pogled na glavnu liniju Istočne obale. U obrazloženju nagrade ističe se da muzej ima »interaktivni način izlaganja, brojne aktivnosti i vrlo visok standard brige o posjetiteljima, uz potporu profesionalno napravljenih publikacija i marketinga, te je pun ideja koje mogu primijeniti muzeji transporta svih veličina«.

Hoće li biti pomaka?

Muzej Staro selo iz Kumrovca na tragu je tendencija u suvremenoj muzejskoj praksi načinom prezentacije narodnih običaja i tradicionalnih obrta, kao i održavanjem manifestacija kao što su Dani kruha ili Tradicionalna seoska svaba.

Kako bi se izgledi hrvatskih muzeja da osvoje tu vrijednu nagradu povećali, važno je da ubuduće veći broj naših muzealaca sudjeluje na takvim skupovima. Isto tako, bilo bi dobro da se tu nađu i predstavnici Ministarstva kulture koje je ove godine, kao i Gradski ured za kulturu, financijski pomoglo sudjelovanje nekoliko hrvatskih muzejskih djelatnika u Pisi, što znači da se naziru pozitivni pomaci u našoj kulturnoj politici.

Vesna Lovrić Plantić