Medievalistički doprinosi

Medievalistički doprinosi

Srednjovjekovne glazbene kulture na istočnoj i zapadnoj obali Jadrana do početka 15. stoljeća: radovi s međunarodnog muzikološkog skupa u Splitu, 21-24. svibnja 1997, ur. S. Tuksar. Zagreb: Hrvatsko muzikološko društvo, 2000, serija Muzikološki zbornici, br. 8

Novi zbornik HMD-a sadrži radove petnaest eminentnih medievista, muzikologa i etnomuzikologa, liturgičara i povjesničara iz Hrvatske, Italije, Slovenije, Francuske, Njemačke, Sjedinjenih Država i Švedske koji su se od 21. do 24. svibnja 1997. okupili na međunarodnom muzikološkom skupu u Splitu

Zbornik Srednjovjekovne glazbene kulture na istočnoj i zapadnoj obali Jadrana do početka 15. stoljeća dio je projekta Hrvatskog muzikološkog društva iz Zagreba i Fondazione Levi iz Venecije, zamišljena u pet bijenalnih skupova čiji je cilj istraživanje tisućljetne povezanosti glazbenih kultura s obiju strana Jadrana. Tako je 1995. u Veneciji prikazano razdoblje renesanse, 1997. u Splitu razdoblje srednjega vijeka, a 1999. u Veneciji baroka.

Odabrane teme, pristup, otkrića i novi pogledi, teze i zaključci potvrđuju, već u vrijeme održavanja skupa izrečenu ocjenu, kako je riječ o jednom od najjačih muzikoloških skupova ikada održanih u Hrvatskoj. Njegova je važnost istodobno regionalna i međunarodna: ponajprije na talijanskim i dalmatinskim, a zatim i na mađarskim te slovenskim srednjovjekovnim liturgijskim rukopisima nastojala se u novom ozračju spoznati raznolikost povijesnih slojeva na mediteranskom prostoru. Pozornost je bila usredotočena na lokalne negregorijanske glazbene repertoare, osobito beneventanske i akvilejske, na njihove interakcije, kao i na uočavanje procesa kako u odnosu na zapadna središta svoje obrede oblikuju dijeceze. U tom je pogledu zanimljiv primjer Dalmacije, način na koji je ona prihvaćala vanjske poticaje, varirala ih i prilagođivala lokalnom izričaju, ali ih i konzervirala, na osnovi čega se danas retrogradno mogu rekonstruirati izvori.

Pjevanje svećenika glagoljaša istaknuta je prepoznatljivost istočne jadranske obale (Jerko Bezić), tema koja već nekoliko desetljeća kontinuirano zaokuplja hrvatsku muzikologiju. Pored tih za nas neopisivo važnih istraživanja koja su ovom prigodom predstavljena međunarodnoj javnosti, kao što je recimo i ikonografsko istraživanje Koraljke Kos, težište je zbornika stavljeno na spoznavanje odnosa dalmatinskih kodeksa prema talijanskim izvorima. Trogirski, splitski, zadarski i ostali dalmatinski liturgijski priručnici našli su se pri tome u rukama redom uvaženih inozemnih stručnjaka. Anna Vildera u Splitskom brevijaru precizirala je splet rimske i venecijanske, naročito beneventanske i sjevernotalijanske, te lokalne tradicije. Usporednica s beneventanskim pjevanjem i ovdje je potvrđena kao vrlo bitna. Richard Francis Gyug tražio je odgovor na pitanje kako se taj specifični negregorijanski obred, koji se u Beneventu razvio u osmom stoljeću, gdje ga je nakon reformi postupno zamijenilo gregorijansko pjevanje, sačuvao nakon trinaestog stoljeća upravo u Dalmaciji. Tu izravnu vezu s južnotalijanskim izvorima posvjedočila su i četiri dalmatinska Exulteta, čiji su odlomci poznati samo u spomenutim obredima (Thomas F. Kelly).

Radovi koji s druge strane obrađuju isključivo talijanske rukopise svi su redom vrijedni prinosi medievistici, među kojima treba skrenuti pozornost na senzacionalno otkriće Palimpseta iz Torina u pariškoj Nacionalnoj biblioteci, rukopisa koji uz elemente različitih lokaliteta nudi prvo poznato svjedočanstvo novaleške notacije (Marie-Nöel Colette) ili na predočavanje tek dovršena projekta inventarizacije svih kodeksa akvilejskog patrijarhata Instituta za muzikologiju u Erlangenu (Raffaella Camilot-Oswald). Proučavanje upravo spomenutih izvora omogućilo je upućivanje i na do sada nepoznat smjer refleksije glazbenoga misnog repertoara sjeverne Italije i Akvileje na istočnoeuropske obredne lokalitete, u čijem se kontekstu na novi način mogu promatrati rukopisi sjeverne Hrvatske (Hana Breko).

Suvremenim pogledom na liturgijsku građu povezanu zajedničkim latinskim obredom rekonstruiran je kulturni prostor čija je tradicija bogata raznolikim reagiranjima na zajedničke poticaje. Hrvatska se strana Jadrana u tom kontekstu pokazala kao ravnopravan sudionik prepoznatljiva izričaja. Sada čitajući radove sa splitskoga skupa možemo zaključiti da će ovaj zbornik postati nezaobilazna medievistička literatura. Sljedeći bi korak organizatora trebao biti informiranje svjetske javnosti o tome vrijednom izdanju.

Nataša Leverić Špoljarić