Vijenac 190

Film

Jelena Paljan

Klišeizirano

Plešimo zajedno, red. Thomas Carter

Klišeizirano

Plešimo zajedno, red. Thomas Carter

Već je iz foršpana bilo jasno što se sve može vidjeti u filmu Plešimo zajedno: snalaženje bijele djevojke u crnačkoj okolini, međurasna ljubav koja se nakratko pokoleba, prevladavanje osobnih trauma i okvira koje nameće okolina, nekoliko osnovnih figura u baletu i hip-hopu, snovi od kojih se privremeno odustaje, a onda se blistavo ostvaruju (neizbježna završna scena audicije na kojoj komisija klima glavom u ritmu glazbe) i još mnogo drugih stvari, čija je razrada u 110 minuta filma ostala na razini foršpana.

No, tinejdžerska publika, pretežito ženska (muškarci ipak više vole akciju), iz kina je otišla zadovoljna — malo se smijalo, malo plakalo, malo klimalo u ritmu hip-hopa. Ipak, poneka starija gospođa i poneki momak ostali su razočarani, i to iz istog razloga — premalo plesa. Gospođe su očekivale više baleta, a momci više hip-hopa, plesa kojim su muškarci konačno srušili mit o vlastitoj nespretnosti i postali ravnopravni ženama na plesnom podiju. U pravu su i jedni i drugi; premali udio plesa najveći je propust filma. Umjesto da upravo tom razinom film izdigne iznad zbirke klišeja, redatelj Thomas Carter ples je tretirao jednako površno kao i ostale motive. A više nego bilo što drugo, hip-hop i balet, opuštenost prema strogosti, improvizacija prema pravilu, ples koji naglašava seksualnost prema plesu koji je nadilazi, mogli su govoriti o razlici između glavnih likova, podneblja iz kojih dolaze i nekih općih mišljenja (ili predrasuda) o crnoj i bijeloj rasi.

Osim pripadnosti hip-hop kulturi, likovi uglavnom nemaju drugih osobina kojima obogaćuju klišeizirane funkcije. Uz minimalne prepravke, priča bi jednako funkcionirala da su njezini protagonisti studenti ili tridesetogodišnjaci. Zbog toga i prerana zrelost crnih mladića i djevojaka, od kojih su jedni već roditelji, a drugi imaju zatvorski staž, ostavlja gledatelje ravnodušnima. Ipak, sve je u filmu uredno, a dvoje glavnih glumaca (Julia Stiles i Sean Patrick Thomas) izgledom i glumom daleko su od sladunjavosti, pa od svega toga gledatelja neće zaboljeti mozak. Ali će mu se, vjerojatno, prispavati.

Jelena Paljan

Vijenac 190

190 - 14. lipnja 2001. | Arhiva

Klikni za povratak