Jednostavno: P.A.L.

Jednostavno: P.A.L.

Ampalaža — plakati, knjige i štošta drugo, Zagreb, Galerija ULUPUH, 19. svibnja — 2. lipnja 2001.

U zagrebačkoj galeriji ULUPUH u Tkalčićevoj ulici zanimljive radove izložio je Alfred Pal. Riječ je o grafičkom oblikovanju plakata za izložbe, predstave, različite manifestacije, zatim ovitaka knjiga svih mogućih vrsta i koječega drugog, kako govori već naslov izložbe.

Alfred Pal rođen je 1920. u Beču, a u Drugom svjetskom ratu bio je zatočen u talijanskim logorima u Porto-Re (Kraljevici) i na otoku Rabu. Bio je u partizanima, gdje je, kao karikaturist, član ratne redakcije »Vjesnika«. Vukovarac je prema mjestu mature, a u dva navrata bio je stanovnik ozloglašenoga Golog otoka. Četrnaest godina bio je likovni urednik u Nakladnom zavodu Matice hrvatske.

Čovjek energije i htijenja

Godinama je stvarao vlastiti likovni izričaj i danas se njegova djela prepoznaju nadaleko. Ona pak druga, koja se i ne mogu toliko brzo prepoznati, upoznat će nas sa čovjekom goleme energije i htijenja, volje i ideja... Palovski izričaj zasniva se na jakoj izražajnosti, kolorističkim kontrastima i specifičnom postupku pri stvaranju likovnog djela. Ni u grafičkim djelima praktičnoga karaktera Pal se ne odvaja od vlastitih postulata. Vidi se to i iskače iz svakog pojedinog izloška na izložbi, za koju su djela izabrali Branka Hlevnjak i Mario Beusan.

Eksperimenti

Radovi prikazani na izložbi obuhvaćaju dugo razdoblje Palova koketiranja s grafičkim dizajnom, od sredine pedesetih, u doba kada se u nas vrlo malo ljudi time bavilo pa do devedesetih. Golem opus oblikovanih naslovnica knjiga, plakata i koječega drugoga pokazuju koliko je Pal volio eksperimentirati s minimalizmom, fotografijom, montažom ili kopijom. Počevši s minimalističkim prikazom vlastita prezimena na plakatu za samostalnu izložbu 1961, gdje je bijela slova P, A i L postavio na crnu podlogu pa sve do plakata Helft Kroatien! iz ratne 1991, Palovim se stvaralaštvom provlači misao prošlosti koju je proživljavao. Njegovo slikarstvo koje smo mogli vidjeti na prošlogodišnjoj izložbi San i krik u Klovićevim dvorima, gdje je prikazan presjek likovne umjetnosti Židova u Hrvatskoj, postaje izraz neutralnih, enformelističkih likova, čija tekstura postaje njihov najbitniji čimbenik.

Oblik slova, izbor boja

Iznimni radovi, plakati za izložbe Suvremena hrvatska umjetnost (1967) i Umjetnost SR Njemačke (1968) stilom, oblikom slova, izborom boja i još mnogim detaljima, bez obzira što su iz minimalističke sredine, ni danas ne bi bili, uvjetno rečeno, staromodni. Nadalje, suvremeni senzibilitet Pal je ovjekovječio na plakatu za Strindbergov Mrtvački ples Zagrebačkoga dramskog kazališta (1967) ili na plakatu Novo u starom, kritičkoj retrospektivi 11. Zagrebačkog salona iz 1976. Ovici brojnih knjiga biblioteka Itd, Hit i Evergrin ili radovi za biblioteku Latina et Graeca pokazuju vještinu Palova prilagođavanja novim potrebama tadašnjeg društva. Njemu nije bilo presudno o kakvoj je knjizi riječ, je li to beletristika (Holjevčevi Zapisi iz rodnoga grada), stručna knjiga (Gamulinove knjige o hvatskom slikarstvu i kiparstvu pretprošlog i prošlog stoljeća) ili što drugo, nego se čini da je Pal u svom izrazu uvijek tražio slobodu. Njegovi su radovi inventivni i istodobno poznati, suvremeni i istodobno tradicionalni. On ih gradi poput kolaža ili fotomontaže, montažom pojedinih elemenata ili grafičkim oblikovanjem, gdjekad postaje vrlo originalan. Istodobno Pal nam pokazuje koliko je teško raditi komercijalnu umjetnost i kako ona iziskuje gotovo jednak napor.

Postoji još nekoliko bitnih odrednica Palova stvaralaštva, barem što se tiče djela koja su prikazana u Galeriji ULUPUH. Ona su izrazito pluralistička, mnogoslojna, mnogostruka i različita bez obzira što je u svom poslu grafičkog i likovnog urednika bio ograničen: listom papira, dimenzijama, prohtjevima... I svim se ograničenjima uspješno othrvao, što ova izložba tako jasno pokazuje.

Marko Kružić