FAKI is a family

FAKI is a family

Šarenilo, nejasno utvrđena forma i nestandardni organizacijski tim utjecali su i na kvalitetu ponuđenoga, te samu pripremu. Tako je ove godine zbog kašnjenja sa fund-raisingom pomaknut datum održavanja, medijska pokrivenost bila je slaba, pa je time i dio tradicionalnih posjetitelja izostao

Između desetak kazališnih festivala godišnje u Zagrebu i redovnog repertoara institucionaliziranih kuća, Festival alternativnog kazališnog izričaja (FAKI), plemeniti četvrti, pronašao je svoje mjesto i svoju publiku. Autonomna tvornica kulture — Attack! od 19. do 25. svibnja ugostila je dvadesetak grupa iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Jugoslavije, a pored klasičnoga kazališnog izvedbenog programa te interaktivnog i vrlo bogato osmišljenog kazališnog kluba vrtjeli su se razni filmovi, sviralo se, plesalo, raspravljalo i didžej-iralo. Uvođenje multimedijalnoga programa alternativnog predznaka i potenciranje interakcije među izvođačima, publikom i organizatorima, kako u festivalskom klubu, tako i na samim performansima, oživilo je dimenziju koju FAKI još nije imao. Doduše, šarenilo, nejasno utvrđena forma i nestandardni organizacijski tim utjecali su i na kvalitetu ponuđenoga, te samu pripremu. Tako je ove godine zbog kašnjenja sa fund-raisingom pomaknut datum održavanja, medijska pokrivenost bila je slaba, pa je time i dio tradicionalnih posjetitelja izostao.

No, pravi problemi progresivno su se množili i približavanjem festivala. Prvo im je zabranjen pristup velikoj hali tvornice koja je prvobitno dodijeljena kazališnoj udruzi Kufer, a u kojoj su još nagomilani rekviziti nekih zagrebačkih kazališta. Naime, dan prije otvaranja ravnatelj Komedije Niko Pavlović zaprijetio je tužbom jer su njegovi rekviziti »pomaknuti i oštećeni«, a to je izravno utjecalo na otkazivanje dijela najavljenih grupa. Muški dio beogradskog Craft teatra, kao ni Kitch arta, nije dobio vize pa je prvi izveo adaptaciju, a drugi potpuno otkazao gostovanje. Isto tako, od najavljenih radionica Vilija Matule, Dantea Kersija i Damira Borojevića nije održana ni jedna. Iz opravdanih razloga, kažu organizatori. A to nije sve. Zbog greške organizatora nisu nastupili Ana Monroe iz Ljubljane i Oliver Frljić, Dr. Inat nije dobio napuštenu vojarnu, Boris Šincek dozvolu za »napad na Zagrepčanku«, a neki se jednostavno nisu ni pojavili. Što je onda bilo, pitate se? Pa, dosta toga. Veselo otvaranje uz zakusku, nastup Mime Simić alias Drvene Marije, performans Crafta i Balkan-ska party DJ-a Sere i DJ-ice Djuke, Alen Zanjko, Just teatar, Nova grupa, Gaudeamus, Željka Sanačanin, Gagić i Zanki, Nezavisni teatar Barake, Non grupa, Burka i Dr. Inat te specijalna gostujuća predstava, &TD-ov Sudnji dan, u kojoj osim redatelja i bivšeg fakijevca Marija Kovača sudjeluje paleta mladih ljudi, koji korijene vuku iz performansa underground-izričaja. Dodatni program bio je bogat. Trance party uz DJ-e Sekkta i Kobayagija, koncertni nastupi travničkih K.Z.U. ole-ole i P.Z.U. oje-oje te bendova koji tvore sami organizatori Uran uran i Iza exeri, radijska drama uz projekciju stripa Alterarta iz Travnika, literarni performans Sestara Brontë, a prikazan je i film zemaljskoga benda Zagorelo iz Jugoslavije te provokativnog Magnet teatra, uz raspravu o utjecaju umjetnosti na ljudsku svijest. Posljednji dan FAKI-ja poklopio se s otvaranjem Sajma mladih uz dosad najbolji nastup neizbježnih žonglera i urnebesni trance party DJ-a Marina.

Neposrednost i duh

Niskobudžetna poetika umanjila je tehničku savršenost, što je natjeralo izvođače da se prilagode, kako prostoru, tako i skromnim tehničkim uvjetima. Ipak, neke od predstava izvedene su u drugim dvoranama: net klubu M.a.m.a., Pauku, Kinu Forum i Cvjetnom trgu. Selekcija je velik broj sudionika uzela s ovogodišnjeg Skaza, jer su upravo tamo, kažu, pronašli energiju i trud. Te performanse rijetko ćete vidjeti u eminentnim kazalištima jer je elitizacija teatra, egoizam i ziheraštvo ravnatelja zatvorilo vrata performativnim izvedbenim umjetnicima. Ne zaboravimo da je FAKI nastao upravo zbog toga, da pruži mogućnost tek nastalim grupama, koje još nisu imale prilike pokazati šta mogu i znaju.

Po pravilima kazališnog zanata rijetki od performansa mogu zadovoljiti kazališne kritičare, ali to je manje važno od pozicije u kojima sami umjetnici mogu pokazati što su napravili, motivirati druge i ponuditi svoje kreativne impulse, a za to dobiti nešto pažnje i osjećaj da sve to nije bezvrijedno. FAKI ima neposrednost i duh. To nije samo festival, nego seansa i hepening, a energetska bomba i zadovoljstvo koje izlazi iz tih događanja najvažniji su. Da, FAKI je obitelj, i tako treba ostati.

Oliver Sertić