Estetika postmodernog eklekticizma

Estetika postmodernog eklekticizma

Osim Tauferovog Sna ivanjske noći iz Slovenije, na Danima satire gostovao je i Državni satirički teatar Sofija iz Bugarske s predstavom nastalom prema Čehovljevoj jednočinki Prosidba (koja je u programskoj knjižici Festivala prevedena kao — Prijedlog!). Redatelj Nikolai Kalchev obogaćuje Čehovljevu jednočinku dramaturško-redateljskim intervencijama proizašlima iz estetike postmodernog eklekticizma u kojoj je dopušteno spajati različite poetike u jednu cjelinu. Dok prvi dio predstave, iako prepun naglašeno grotesko-parodijskih momenata, fabularno slijedi Čehovljevu jednočinku, drugi dio destruira tekst prešavši u koreografirane prizore na granici plesnog teatra, klaunerije i mime (koje je osmislila Margaritha Gradechlieva), a u trećem, finalnom dijelu posve se destruira i fabulativni tijek jednočinke — glumci izlaze na proscenij izgovarajući dobro znane replike iz Čehovljevih drama, destruirajući na taj način i vlastite karaktere iz Prosidbe. Na samom je početku najavljeno da u publici sjedi Ljubov Grigorievna Chechova, praunuka slavnoga pisca, koja se na samom kraju predstave penje na pozornicu među glumce, ispijajući s njima šampanjac.

Dakle namjera redatelja bila je da iz klasičnog tekstualnog predloška skrene u njegov širi kontekst — Čehovljev dramski opus, pa onda još širi i vremenski bliži današnjici — postmodernu, i potom sve to zaokruži sa spajanjem umjetnosti i života (predstave nastale prema Čehovljevoj Prosidbi i njegove praunuke). Kalchev se takvim pristupom posve odmaknuo od scenskog realizma koji je svojedobno resio postavljanje Čehovljevih djela na pozornicu. On u tipičnoj maniri suvremenog teatra Čehovljevu grotesku ne prikriva negdašnjim scenskim realizmom, nego je naglašeno karikiranim likovima i vizualnim detaljima na granici s kičem (kostimografiju potpisuje Nataly Genova, a minimalističku scenografiju Vladimir Smolianov) u samoj izvedbi još više naglašava. Glumci Albena Pavlova, Stefan Stefanov i Ivan Barnev solidni su, prepuni vanjske energije, ali njihova gluma ipak ostaje u granicama danas već konvencionalne manire namjernog preglumljavanja (glumci predočuju karikature dramskih lica) koje, ukoliko nije obogaćeno svježim duhovitostima izvedbe, vrlo brzo postaje posve predvidljivim i zamornim.

Bugarska je Prosidba šarmantna predstavica, sa zanimljivom idejnom okosnicom i s nekoliko zaista duhovitih prizora, ali i mnogim već toliko puta (i u boljim izdanjima) viđenim scenskim doskočicama. Iako je predstava uvelike obogaćena koreografiranim dijelovima i mimskim momentima, čini se da je nepoznavanje jezika ipak pridonijelo umanjenju njene duhovitosti. Jer, ipak je od svega u predstavi još uvijek najduhovitiji Čehovljev tekst.

Tajana Gašparović