Dobar čovjek i vrstan stručnjak

Dobar čovjek i vrstan stručnjak

Matica hrvatska organizirala je 12. lipnja u povodu dvadesete obljetnice smrti uglednoga hrvatskog književnog povjesničara, kritičara i sveučilišnog profesora Miroslava Vaupotića prigodan skup

Skupu se u ime Matice hrvatske obratio predsjednik akademik Josip Bratulić, opisavši Vaupotića kao dobra čovjeka i vrsna radnika, koji je promišljao hrvatsku književnost, a u doba obnavljanja rada Matice hrvatske uvijek imao jasno stajalište o tome.

Krešimir Nemec osvrnuo se na njegov intelektualni rad. Opisao ga je kao čovjeka kojemu je bio stran svaki akademizam, kao čovjeka nevjerojatna opsega djelovanja, koji je rezultate rada uvijek potvrđivao u svakodnevici. Objavljivao je u najuglednijim časopisima, ali i u provincijskim. Posebno zanimanje pokazivao je za male i nepriznate pisce. Nije produbljivao samo jedan problem, nego je obrađivao mnoga različita pitanja. Iako je napisao velik broj feljtona, portreta, zapisa, oni su nažalost još razasuti. Bio je protivnik robavanja metodama, jer književnost nikad nije shvaćao kao shemu. Uvijek je pažljivo pratio što se zbivalo na području književnosti i intelektualnom tržištu ideja da bi to mogao primjenjivati u radu. Krleža je bio jedna od rijetkih tema kojoj se uvijek vraćao, što je poslije i sabrao u knjizi Siva boja smrti, prvoj kritičkoj monografiji Krležina djela obrađena sa svih aspekata, uz dopunu biografskim i bibliogafskim podacima. Bio je fanatik književnosti, zaljubljenik u literaturu, a o tome najbolje svjedooči svaki njegov tekst. Ima veoma impresivnu bibliografiju moderne hrvatske teorije književnosti.

Cvjetko Milanja izdvojio je tri dominantna područja njegova kritičkog djelovanja — strast za hrvatskom periodikom, bavljenje Krležom i bavljenje novijom, a posebno međuratnom hrvatskom književnošću. Nije volio stroge metodološke orijentacije, bio je eklektik, a jedno od područja njegova interesa bili su i hrvatski časopisi u egzilu. Godine 1990. objavljena je njegova zbirka poezije za koju je karakterističan eksperiment, ali se nije odricao ni lirskoga, što je ponekad prenaglašeno. U svakom slučaju, pripada pristojnu prosjeku profesorske lirike u hrvatskoj književnosti.

Vlaho Bogišić naglasio je važnost ovakvih skupova kako bi se utvrdilo značenje djela autora poput Vaupotića te njihovo mjesto u vremenu kada su djelovali. Miroslav Vaupotić počeo je raditi pedesetih godina prošlog stoljeća, u doba kada je hrvatska znanost uspostavljala svoje prve katedre. Pripadnicima te generacije danas se ne priznaje ono što su učinili, a učinili su mnogo za našu zajednicu.

U ovoj godini izaći će u izdanju Matice hrvatske izbor iz djela Miroslava Vaupotića.

Antonija Vranić