Čar koncertne harmonike

Čar koncertne harmonike

Aleksandar Skliarov, Mon âme

U Francuskoj je potkraj prošle godine objavljen CD intrigantna naslova Skliarov — mon âme. Ime na naslovnici pripada jednom od danas najvećih, međunarodno priznatih virtuoza na harmonici, Aleksandru Skljarovu, a sintagma moja duša jednostavno upućuje na to da je program za ovu svoju ploču Skljarov birao među djelima koja najradje izvodi. Prije osvrta na kompaktnu ploču, Aleksandar Skljarov i njegov instrument bajan (koncertna harmonika) zaslužuju nekoliko uvodnih riječi. Ponajprije zato jer je harmonika u nas poznata tek kao instrument tzv. narodne ili još bolje narodnjačke glazbe, u onom spektru značenja koje taj pojam danas ima. No u nekim drugim zemljama, posebice u Rusiji, harmonika ima status koncertantnog instrumenta, koji se, kao i svaki drugi instrument, studira na visokim muzičkim školama i akademijama. U vještini sviranja harmonike moguće je, kao i na drugim instrumentima, dosegnuti stupnjeve od prosječnog do virtuoznog, a pravi umjetnici dospijevaju i na mnogo višu razinu, zatvarajući komunikacijski lanac u kojem služe kao posrednici, tumači putem kojih smisao autorove vizije dopire do slušatelja. Treba još naglasiti činjenicu da se inače golema literatura za harmoniku ne iscrpljuje samo u brojnim obradama klasične literature pretežito pisane za glasovir i orgulje, nego da je, posebice u 20. stoljeću, taj fundus dopunjen velikim brojem izvornih skladbi, osobito u Rusiji (bivšem SSSR-u) iz pera mnogih skladatelja, među kojima je bilo, a ima ih i danas, iznimno darovitih stvaralaca (kakav je, primjerice, bio genijalni Zolotarjev).

Aleksandar Skljarov, koji je glazbeno obrazovanje stekao u Moskvi na čuvenom Institutu Gnesinih, već gotovo trideset godina uživa ugled vrhunskog virtuoza na harmonici, a njegova karijera koncertanta i pedagoga potvrđena je uspjesima i pedagoškom djelatnošću diljem svijeta, od Francuske do Koreje, od Finske do Japana. Nedavno je nastupio i u Zagrebu u Hrvatskom glazbenom zavodu, no kako je istodobno u »Lisinskom« gostovao Simfonijski orkestar Hallé iz Manchestera, Skljarovljev koncert prošao je praktički nezapaženo. To je svakako šteta, jer njegovo muziciranje promijenilo bi sigurno ustaljenu predodžbu o harmonici mnogih posjetitelja.

Na ovoj kompaktnoj ploči Skljarov je snimio jedanaest skladbi različitih autora, većinom ruskih (Černikov, Derbenko, Timšenko), ali i dva čarobna Mozarta u vlastitoj obradi (Sonatina u C-duru i Varijacije Ah! vous dirai-je, maman). Mozart tu ponajviše zadivljuje zbog Skljarovljeva čudesno suptilna osjećaja za prozračnost fakture (osobito u varijacijama) te razumijevanja duha Mozartove glazbe kakvo se rijetko susreće. Skljarov nije samo virtuoz, on je vrhunski glazbenik, velika znanja i bogomdana sukreativna potencijala. Ljepota fraziranja, osjećaj za dah glazbenog protoka, muzikalnost koja oplemenjuje svaki detalj Skljarovljeve svirke svjedoče o njegovu impresivnom sviračkom umijeću, vrlo visokih umjetničkih dosega. Riječju, bajanist Aleksandar Skljarov velemajstor je svog instrumenta, a njegov CD Moja duša ploča je vrijedna svake pažnje. Potencijalnom slušaču ona će otvoriti pogled u čudesni svijet izražajnosti jednog instrumenta, čije su mogućnosti, pogotovo na ovim našim prostorima, još prilično podcijenjene. Zbog toga također ovu kompaktnu ploču Aleksandra Skljarova treba poslušati. Vrlo pozorno!

Bosiljka Perić-Kempf