Brojni gosti

Brojni gosti

Ispunjena Dvorana Vatroslav Lisinski na koncertu portugalske zvijezde fada Misije (HT Music club) dokaz je dao u Zagrebu još ima dovoljno fajnšmekera koji prate društvena zbivanja, čak i kada ne znaju što je to fado. Pjesme sudbine tužne su pjesme poput: »kada bi znala da ćeš na mom pogrebu pustiti suzu za me, odmah bih se ubila...«, istančana su profila, savršeno skladane u svojoj jednostavnosti i čistoj izvedbi bez nepotrebnih egzibicija, protkane anđeoskim glasom bosonoge pjevačice odjevene u crninu. Smirena, iznenađena odjekom i zahvalna na potpori fadu, Misia je iz Zagreba zacijelo otišla s lijepim uspomenama. Tri godine od našega prvog susreta u Noga Hiltonu u Cannesu čarolija i dalje opstaje i daje joj sva prava smatrati se legitimnom nasljednicom jedinstvene Amalije Rodrigues. Volite li portugalske pjevačice, predlažem i slatke pjesme fantastičnoga glasa Dulce Pontes, koja je nedavno objavila album dostupan i u našim CD-dućanima.

Makedonski kulturni tjedan u metropolici sveo mi se na koncerte Anastasije u klubu Aquarius i Sentence s gostima u Močvari. Ovog trenutka nemam volje domišljati zašto mi je inače uvijek drag nastup pozitivnih mračnjaka iz Anastasije bio blijed. Možda je pao tlak, sparina i jednostavno sam ja kriv.

Druga je priča Sentence s gostima poput Valerije Nikolovske (Mayales), Ivane Husar (Divas), bubnjareva tate Atanasa Paruševskog i još mnoštva drugih. Dečki su dragi, ali pretenciozni, staromodni i na Soft Machine sredine sedamdesetih. Budimo realni, Mojmir iz Legena, Jasna Bilušić ili Saša Nestorović, baš kao i ja, došli su zbog njihova gosta Ferusa Mustafova, zvanog King, cara glazbe makedonskih Cigana, neponovljiva saksofonista kojeg te večeri nitko nije mogao pratiti, čak ni loše programirana ritam mašina. Vratite ga, ali s njegovim sviračima. U desetak minuta pokazao je kako može otpuhati svakog.