Zdrpi i briši (Snatch)

Zdrpi i briši (Snatch)

Nakon velika uspjeha s filmom Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške mladi britanski filmaš Guy Ritchie mogao si je u svom sljedećem filmu Zdrpi i briši priuštiti i Brada Pitta za male novce. A baš kao i u slučaju Lopova... i ovaj je put riječ o vrlo efektnu, zabavnom i duhovitom filmu u kojem se Ritchie na isti način koristi elementima specifične vizualne poetike, urbanog miljea, psihološkog i fizičkog profila likova, žanrovskog okvira urbane gangsterske komedije i prikladne glazbe, od koje bi se mogla sastaviti tri fantastična soundtracka. Britanska ga je kritika napala kako samo reciklira svoj prvi hit, no opaska je besmislena kad stvari jednostavno funkcioniraju sjajno: Zdrpi i briši čak je i zabavniji i razigraniji od prethodnika. Karikaturalne situacije, vizualne eskapade, odličan scenarij i genijalni glumci u Ritchiejevoj su režiji filmski neobarokni urbani kič neodoljiva sjaja.

Opasna anatomija (Anatomie)

Najlošija je filmska kombinacija ona kada europski filmaši i njihovi producenti žele snimiti hit po uzoru na velikoga holivudskog brata sa svim onim bitnim mamcima na koje publika tako rado grize. To su pomislili i u njemačkom ogranku holivudske kompanije Columbia Pictures odlučivši napraviti nekakvu svoju verziju tipičnog holivudskog triler-horora za mlade. Tako tu imamo jezovitu pričicu o eksperimentima na živim ljudima u jezovitu okružju uglednonoga medicinskog sveučilišta, grupicu mladih i atraktivnih glumaca, standardno jeftin zaplet za sve uzraste, malo seksa i podosta pop-hitova. Nažalost nije dovoljan samo recept da bi se bio dobar kuhar, a sve je još besmislenije kada ni uzor ništa ne valja. Američki fast food na europski način baš i nije neka gurmanska ponuda, a jedino što vrijedi odlična je Franka Potente koja se proslavila hitom Trči Lola, trči.

Predsjedničke boje (Primary Colors)

Kad je holivudski veteran Mike Nichols (Kvaka 22, Diplomac, Tko se boji Virginije Woolf) u formi, onda je to čisti filmski užitak. Politička drama o kampanji za američkog predsjednika — John Travolta otvoreno tumači Billa Clintona u fiktivnoj predsjedničkoj utrci, no taj, sada već politički anakronizam, ni najmanje ne umanjuje vrijednost filma — uobličena je s iznimnom dozom inteligencije, suvislosti i životnih detalja, bez imalo lažne holivudske sentimentalnosti i paradnog patriotizma i sa sjajnom glumačkom ekipom (Emma Thompson, Billy Bob Thornton, Adrian Lester, Kathy Bates itd.), kojoj vjerujete do daske. Film je to koji duboko i suptilno preispituje moral, etičke granice i osvajački mentalitet svih nas i bez imalo pretjerivanja može se uvrstiti među najbolje američke političke drame uopće. Ozbiljan i inteligentan, ali i zabavan i duhovit film.

Sitni lopovi (Small Time Crooks)

Komedija o nespretnom lopovu (Allen), koji uz ženinu pomoć (Tracy Ullman) neplanirano postaje slastičarskim tajkunom, nije baš razveselila kritiku, a čak ni Allenovi štovatelji nisu mu bili odveć skloni. Moram priznati da mi Allenovi uobičajeni scenaristički, redateljski i glumački t(r)ikovi nisu ni najmanje dosadili i osobno sam uživao u gledanju, iako je očigledno da je i sam autor ovaj film shvatio kao manje zahtjevan posao. No i kad radi s manje entuzijazma, Woody Allen za pola je koplja iznad debele većine svojih kolega pa tako i ova duhovita kombinacija zafrkantske komedije o šlampavim kriminalcima i zajedljiva parodija snobovskog svijeta društva visoke klase pripada među najzanimljivija ostvarenja američke kinematografije prošle godine. Samo nekoliko verbalnih Allenovih duhovitosti vrijedi više od polovice godišnje holivudske proizvodnje.

Stjepan Hundić