Venecijanski ilustrator Jan Grevenbroeck u Poreču

Venecijanski ilustrator Jan Grevenbroeck u Poreču

Grevenbroeck evidentno nije bio slikar lutalica, nego ilustrator koji je uglavnom radio po narudžbi, i to najviše Pietra Gradeniga. Postavlja se pitanje zašto je morao preploviti Jadran i doći u Poreč, za koju je namjenu i za koga izradio crteže dva nadgrobna spomenika iz Eufrazijane

U atriju Eufrazijane nalazi se izložena velika fragmentarna kamena nadgrobna ploča s reljefnim prikazom mrtvog biskupa. Površina reljefa vrlo je korodirana tako da su izgubljeni svi detalji vrsnoće kiparske obrade, reljef je djelomično otklesan, a cijela je ploča s jedne strane adaptirana u poligonalni oblik profiliranog ruba. Jadno stanje tog nadgrobnog spomenika, zbog čega, vjerojatno dosad i nije uključen u stručnu literaturu, rezultat je njegove nesretne nove uporabe kao podne ploče šesterokutne propovjedaonice, koju je oko 1851. godine dao u Eufrazijani skrpariti porečki biskup Peteani. Za izradu te propovjedaonice, demontirane neposredno nakon Prvoga svjetskog rata, bili su, uz ostalo, iskorišteni dijelovi mramornih pluteja i pilastara iz oltarne ograde Eufrazijeve katedrale iz sredine 6. stoljeća. Ipak, i nakon te nesretne epizode još se mogu razaznati najvažnije likovne osobine reljefa.

Renesansne osobine reljefa

Prikaz ležećeg umrlog biskupa, kojemu su podno nogu položene knjige, simboli njegove djelatnosti širenja svete riječi, obrubljuje vrpca s reljefnim viticama unutar koje je isklesana edikula s pilastrina i polukružnim nadvojem. Upravo način kako je prikazana arhitektura edikule upućuje na jasnu stilsku identifikaciju. Naime, prostornost niše koja prima tijelo pokojnika prikazana je u točnoj geometrijskoj perspektivi, jasno raspoznatljivu zaštitnom znaku renesansne umjetnosti. Renesansne osobine pokazuje i jednostavna, klasična morfologija pilastara i kapitela. Za potpuniju kulturnopovijesnu valorizaciju te umjetnine valjalo bi stilskoj identifikaciji pridodati podatke o ikonografiji i dataciji. Ili jednostavnije: za koga je izrađena, koji je porečki biskup bio zakopan ispod naše ploče? U odgonetanju tog pitanja pomogao mi je nalaz crteža ploče nastao u drugoj polovici 18. stoljeća, znači prije nego je oštećena. Crtež (mekano pero, tuš, lavirano smeđom tintom) otkrio sam u velikoj zbirci sličnih crteža venecijanskog crtača i ilustratora holandskoga podrijetla, Jana Grevenbroecka II (1731-1807), koja se čuva u Museu Correr u Veneciji, u Fondo Gradenigo (No. 200/3, f. 94). To je vrlo poznata zbirka u kojoj se nalaze brojni crteži arhitekture, kipova i ponajviše nadgrobnih spomenika, od kojih su neki u međuvremenu propali. Stoga je ona neiscrpno vrelo kojim se izdašno koriste brojni istraživači venecijanske povijesti u povijesti umjetnosti. Po svemu sudeći Grevenbroeckovi su crteži trebali ilustrirati knjigu o venecijanskim spomenicima Pietra Gradeniga koje se dijelovi čuvaju u istom svesku: Monumenta veneta ex antiquis ruderibus Tempolorum, aliquarumq. Aedium Vetustate collapssarum collecta studio, et cura Petri Gradonici Jacobi Sen: f. anno MDCCLIV; na dnu stranice: Joannes Grevembroch delineavit aetatis suae XXIII. Koliko mi je poznato, takva knjiga nikada nije tiskana, a brojni pripremljeni crteži nisu preneseni u bakroreze, odnosno pripremljeni za tisak kako je to bilo uobičajeno.

Porečka je ploča isklesana u Veneciji

Nama je Grevenbroeckov crtež razriješio najvažnije pitanje jer reproducira natpis koji je bio isklesan na spomeniku: SILVESTER QUIRINUS IVRIS PONTIFICI CONSVLTS EPISCOPVS PARENTINUS PET... GIOAN... HIC SITS EST MCCCCLXXVI DIE XII OCTOBRIS; ispod crteža kurzivom: Questo Prelato successe quivi a Bartolomeo Barbarigo; ma poco visse... Znači, to je nadgrobna ploča porečkog biskupa Silvestra Quirinija, podrijetlom iz Venecije, vrlo kratko na stolici, samo tijekom 1476. godine, kada i umire. Vjerojatno je nedugo nakon biskupove smrti isklesan i nadgrobnik. To je epoha rane renesanse, upravo kako ispovijedaju stilske osobine reljefa. Točno određivanje kronologije ključ je i povijesno-umjetničke ocjene: likovne osobine reljefa nagrobne ploče biskupa Quirinija stilski su ažurne, usporedive s rezultatima najnaprednijih suvremenih umjetničkih težnji Prijestolnice. U to doba venecijanskim monumentalnim kiparstvom dominira radionica Pietra Lombarda iz koje potječu i brojni reljefi s neizostavnom perspektivnom konstrukcijom, tada već obveznim elementom likovne retorike. Treba pretpostaviti da je i naša ploča isklesana u Veneciji, i to u jednoj od boljih kiparskih radionica, pri čemu ne treba isključiti i Pietrovu. Radove te radionice susrećemo u Istri; npr. najbolji ranorenesansni kipovi sačuvani na poluotoku, Marija i Anđeo Navještenja iz Pule (oko 1490. godine), djelo su vrsnog sljedbenika i suradnika Pietra Lombarda, vjerojatno Giovannija Buore.

Među crtežima Jana Grevenbroecka pronašao sam još jedan, vrlo sličan crtež s motivom iz Poreča: prikazuje nadgrobnu ploču rapskog i nakon toga porečkog biskupa Ivana Porečanina, koji je u Poreču stolovao od 1440. do smrti 1457. godine. Ta se ploča, potpuno cijela, nalazi u svetištu Eufrazijane, kamo ju je položio restaurator Bruno Molajoli koji je vodio obnovu katedrale tridesetih godina 20. stoljeća. Objavljena je više puta u monografijama te su prepoznata njezina tradicionalna gotička obilježja.

U debelim svežnjevima ostavštine slikara Jana Grevenbroecka praktično svi crteži prikazuju motive iz Venecije, uočio sam tek dva crteža s motivima iz Chioggie, jedan iz Bassana te ove iz Poreča. Grevenbroeck evidentno nije bio slikar lutalica, nego ilustrator koji je uglavnom radio po narudžbi, i to najviše Pietra Gradeniga. Postavlja se pitanje zašto je morao preploviti Jadran i doći u Poreč, za koju je namjenu i za koga izradio crteže dva nadgrobna spomenika iz Eufrazijane. Neki grafički listovi koji se također čuvaju u prebogatim zbirkama Musea Correr omogućavaju odgovor i na to pitanje. O tome u sljedećoj bilješci.

Ivan Matejčić