Vijenac 189

Film

Kinoteka

Staloženo

Srećom postoji laž, red. Claude Chabrol

Kinoteka

Staloženo

Srećom postoji laž, red. Claude Chabrol

Srećom postoji laž (Au coeur dumensonge, 1998) pedeset i drugi je film Claudea Chabrola, filmskog redatelja koji će za mjesec dana navršiti sedamdesetprvu godinu života. Poput njegovih prvih djela, a i onih novijih, i ovo ima slične osobine. Na primjer, mjesto zbivanja: francuska provincija, ovaj put Bretagna. Potom, isprepletanje dvaju žanrova: žanra detekcije i trilera. Potom, ono što mu se uvijek sviđalo u njegovih prethodnika koje je štovao u velikoj mjeri, Fritza Langa i Alfreda Hitchcocka, tu je čovjek u neobičnoj, egzistencijalno opasnoj situaciji. Ovaj put ne bi se moglo reći da je riječ o običnom čovjeku, jer René (Jacques Gamblin) čovjek je bolne prošlosti, stoga nekomunikativan i mnogima potencijalno nesimpatičan. Idealan je za prvoosumnjičenog za silovanje i ubojstvo svoje učenice u likovnom odgoju.

Njegov konkurent, također umjetnik, ali pisac, Germain Roland Desmont (Antoine de Caunes) drukčiji je, medijski popularan, pomalo falsifikator i siromašna unutrašnjeg života. Žena, kao gotovo uvijek u Chabrola, postavljena je između njih: Viviane (Sandrine Bonnaire) inteligentna je aktivna promatračica. Za razliku od Stephane Audran, ona nije nevjerna žena i prepoznaje vrijednost svog muža Renéa prije zločina, iako René ubija Desmonta iz istog razloga kao i Michale Bouquet ljubavnika Stephan Audran. Za razliku od Bouqueta, ubojica priznaje zločin svojoj ženi, koja ga, oslobađajući krivnje, ponovo rađa.

Chabrol je miran i staložen u režiji. Film je osmišljenog spora ritma kao i provincijsko vrijeme, ali i subjektivno Renéovo vrijeme koje se odvija uz malo posla. Sumještani jedva da su prisutni, ali je latentna njihova sumnja u Renéa: gubi svoje učenike. No, ono što uvijek zadivljuje Chabrola njegovo je odlično prevladavanje dvojice spomenutih velikih prethodnika i prilagođavanje žanra svojem habitusu i svojem načinu mišljenja. Jer u Chabrola detekcija je istodobno i detekcija, analiza, ponekad i kritika društva. U njega je triler istodobno i ponovno zadobivanje ljubavi ili povjerenja jednog od ljubavnih partnera. To se dogodilo Stephane Audran u Nevjernoj ženi, a to se dogodilo i Sandrine Bonnaire u Srećom postoji laž. I, zaista, srećom, jer neki ljudi, poput nekih Chabrolovih ljubavnika, Desmonta, primjerice, nisu zaslužili pravdu nakon svoje nasilne smrti.

Dario Marković

Vijenac 189

189 - 31. svibnja 2001. | Arhiva

Klikni za povratak