Vijenac 189

Arhitektura

Ekološko-umjetnička inicijativa

Spomenik hrvatskoj ekološkoj svijesti

Umjesto milijunski skupog spaljivanja koje će zagaditi zrak, vodu i tlo, stare lijekove treba pohraniti u posebno dizajnirane kontejnere, gdje će biti sve dok se ne razvije tehnologija za njihovo recikliranje

Ekološko-umjetnička inicijativa

Spomenik hrvatskoj ekološkoj svijesti

Umjesto milijunski skupog spaljivanja koje će zagaditi zrak, vodu i tlo, stare lijekove treba pohraniti u posebno dizajnirane kontejnere, gdje će biti sve dok se ne razvije tehnologija za njihovo recikliranje

Još mi je pred očima vučji pogled predsjednika najmoćnije zemlje kako mirno izjavljuje da neće potpisati nikakvu konvenciju koja bi smanjila dividende bogatih. To je na tragu Clintonova odbijanja da prestane s proizvodnjom nagaznih mina, samo mnogo zlokobnije.

Jer dok nagaznu minu možeš, ako imaš sreće, izbjeći, atmosfera je zajedničko dobro ili zajedničko zlo, pa i za profitere njezina zagađivanja.

Spaljivanje zaraženih pokazalo se odveć sporim, a valjda i preskupim, te se sada kopaju rovovi za ukapanje zaraženih trupla u zemlju. Misli li netko pri tome na mogućnost da se zemlja zarazi i da se to prenese na biljni svijet a da se i ne govori o onečišćenju vode?

A i to kravlje ludilo rezultat je efikasnije proizvodnje ishranom da životinje u prerađenom obliku same sebe jedu. Profit kao morapretka počinje na drastičan način poput bumeranga pokazivati svoje apokaliptičko lice.

Nedomišljen i nedograđen metabolizam civilizacije hitno traži rješenje.

Onoga što ne želimo ili ne znamo reciklirati, ili nam se još ne isplati činiti, ima u sve većim količinama. Ako racionalno mislimo, nema više mjesta u smetlištima, nema mjesta nakon spaljivanja u atmosferi, niti u bilo kojem obliku na kopnu, a još manje u moru!

Užasnuo sam se kad sam na televiziji čuo da ćemo uz goleme troškove spaljivati lijekove kojima je prošao rok uporabe. Još u knjizi Sinturbanizam tvrdio sam da je moguće kontroliranim metabolizmom Cikurata čitav milijunski grad osloboditi pojma otpad.

U okolnostima kada smo zatečeni tim problemom, predlažem da sve za što ne znamo što ćemo s tim pohranjujemo u kontejnere kao zalihe.

Veličina kontejnera treba biti u funkciji količine takva otpada na određeno vrijeme. Gradnja kontejnera za zalihe treba slijediti predviđeni priljev otpada.

Da to može biti urbanistički i arhitektonski prihvatljivo, govori priložena fotografija modela.

Imali bismo čiste gradove i čista naselja.

Kad god predlažem nešto za što mislim da je racionalno prihvatljivo, pitam se koji će krugovi u takvu prijedlogu pronaći svoj interes, a kojima će biti u interesu da ga odbiju ili onemoguće.

Ne vidim razloga da se ne prihvati prijedlog da se otpad pretvori u zalihe, a da se istodobno čuvaju vode, zemlja i zrak osim možda tipičnog prigovora: pa, čovječe, da ima smisla, to bi već drugi napravili! I tako to ide stoljećima!

Strahujemo za sudbinu otkrića supravodiča na sobnoj temperaturi. Pokušajmo razmisliti koje kompanije i koje proizvodnje to otkriće dovodi u pitanje.

Opet mi dolazi pred oči vučji pogled predsjednika zemlje koja će odlučno znati zaštititi određene interese. A u takvu slučaju vučji pogled slijedit će i vučji zubi.

Bojim se za sudbinu otkrića, ali i za sudbinu naših znanstvenika na čelu s profesorom Đurekom. Da sam vjernik, molio bih za njih.

Vjenceslav Richter

Vijenac 189

189 - 31. svibnja 2001. | Arhiva

Klikni za povratak