Sjajna Anna za petsto ljudi!

Sjajna Anna za petsto ljudi!

Desetljećima je u Hrvatskoj iznimno popularan Festival talijanske kancone u Sanremu. Godinama je u nas, osobito uz morsku obalu, popularna talijanska pop-glazba, tržišno je strašno jak Eros Ramazzotti u skladu s popularnošću na globalnoj sceni. Tomislav Ivčić čak je objavio i dobro prodao ploču s talijanskim pjesmama. U cijeloj priči Anna Oxa trebala je biti također iznimna zvijezda u Hrvatskoj. Ako ne u cijeloj, a ono barem u Istri.

No, sve je palo u vodu kada je bilo jasno da je za svoj prvi nastup u Hrvatskoj, u Puli u tamošnjoj Areni, prodala jedva petsto ulaznica. Tako se njezino gostovanje na kraju pretvorilo u naglašavanje katastrofično loše prodanih ulaznica i propitivanje o tome zašto je došlo do katastrofe. Arena može primiti i do deset tisuća ljudi. Svatko za to ima vlastito objašnjenje. Jedni okrivljuju skupu ulaznicu od 170 kuna, drugi slabu propagandu, osobito izvan Pule i Istre, treći loš tajming — turista još nema kao u srpnju ili kolovozu.

Prihvatio bih sve te razloge, ali možda je u cijeloj priči dio istine i u tome što publika u nas možda nije dovoljno upućena o tome što Anna Oxa nudi na koncertu. Tu neprijepornu zvijezdu ljudi znaju i kao čestu gošću tračerskih rubrika, priča se i piše o njezinu mužu, albanskom podrijetlu (otac Albanac, majka Talijanka). U svemu tome može se izgubiti iz vida činjenica da je Anna Oxa sjajna pjevačica koja na koncertu nudi mnogo više od pukog redanja hitova i onih pjesama koje nisu hitovi.

U Puli Anna Oxa nije ponudila samo reviju svojih uspješnica, nego nešto poput konceptualnog nastupa, što je u svakom slučaju neobično za pop-pjevačicu za najširu publiku.

Po dolasku u Pulu u skladu sa svojim običajima bila je nedostupna novinarima a fotoreporteri su je mogli snimiti samo na koncertu i pri ulazu u hotel Histria. Naravno da je nakon toga skupila epitete drske i ohole osobe. Osobno nemam takvo iskustvo. Uspjelo mi je naći se nasamo s Annom Oxom u garderobi Arene neposredno prije početka koncerta. Anna je ugodna osoba, željna da objasni sve što ona zapravo radi i želi. Iznimno je pristupačna i posve u svom filmu, multirasnom i multikulturalnom i na sceni i u životu.

»Moj je koncert multirasni. On govori različitim svjetskim jezicima koji pripadaju mome posljednjem albumu Vječno kretanje. To je ponajprije volja da se progovori o životu, o životu u neprestanoj evoluciji, o duhovnom životu koji se nastavlja i izvan ovog svijeta, izvan materije, koji se ne veže mnogo uz oblik, jer oblik teži promjeni. Govori o nečem iznad. Ipak, odnosi se na svakodnevicu koja se tiče svih svjetskih rasa. Život je kao drvo s korijenom, koje teži procvatu. To znači da se naš život mijenja, no i da se nastavlja izvan jezika koji poznajemo, tjelesnog, osjetilnog jezika. Poruka je namijenjena svim osjetilima«. Ovako, na papiru, netko će možda misliti kako je Anna Oxa malo zabrijala i kako je pop-zvijezda, eto, nemušto željela izaći iz zadanih okvira. No, njezin koncert bio je uistinu užitak i za oči i za uši. Sjajan bend i scenografija sa stablom ponudili su nesvakodnevnu zabavu i u praznoj Areni. Ona se doista nije obazirala što je sluša samo petsto ljudi i dala je neusiljeni koncert koji ide u red iznimnih u suvremenoj glazbenoj produkciji. Istina, na trenutke će možda zvučati kao etno Sting, ali to nikako nije slabost, nego vrlina. Njezina pretencioznost imala je mjeru i pokriće, što je najvažnije. Uostalom, takvu smo je zapamtili u u posljednjem izdanju Sanrema.