Šareni povrtnjak

»Quorum«, časopis za književnost, ur. Miroslav Mićanović, Roman Simić, god. XVII, br. 1, Zagreb, 2001.

Na vedroj naslovnici novog broja »Quoruma«, s fotografijom svježega povrća, stoji i naputak o korištenju ove nove doze književnih vitamina: uzeti, konzumirati, ali i ponoviti te radnje. Posljednje, kada je riječ o tom časopisu, čitatelji sigurno neće izostaviti. Kako se koncepcija »Quoruma« — od ideje objavljivanja recentne poezije i proze i aktualne književne problematike do same forme časopisa — od posljednjeg broja nije (a i nema razloga za to) promijenila, preostaje nam vidjeti što nude kvorumaši u novom izdanju.

Na prvih tridesetak stranica časopisa, rezerviranih za predstavljanje mladih književnika, sa zanimljivom praksom njihova samopredstavljanja u obliku malog osvrta na vlastito djelo, ovaj put možemo čitati poetske i prozne radove Drage Glamuzine, zajedno s osvrtima Slavena Jurića (o zbirci pjesama Mesari) i Zorana Ferića (analiza pripovijesti Tri je ujutro i zvoni telefon). Rubrika »Književne prakse« donosi poeziju Tomice Bajsića, Neve Grgićević Mihalić, Nikole Petkovića te prozno-poetske fragmente Andree Zlatar (Odakle dolazi strach-touha?) i Kemala Mujičića Artmana (Ubrzanje). Prozna ostvarenja dijele se na pripovijesti (Polona Glavan, Josip Mlakić, Zvonko Zečević) te dnevničke zapise iz ratnih vremena (Helena Peričić, Vesna Biga).

Papagajske replike

Prilog Nikice Talana upoznaje nas sa suvremenim portugalskim pjesništvom u glavnim predstavnicima tzv. naraštaja devedesetih — pjesništva oslonjena na postmodernističku poetiku naslijeđenu iz osamdesetih i sedamdesetih godina. Stihovi četvorice pjesnika čije su pjesme ovdje objavljene — Fernanda Pinto do Amarala, čije je pjesništvo opisano kao »stvaranje jeseni na svim značenjskim razinama te riječi«, Joséa Tolentina Mendonçe, koji se često bavi temom pjesništva sama, te Luísa Quintaisa i Paula Jorgea Fidalga, u kojih se ističe sklonost narativnosti — izazivaju veliku pozornost kako kritičara, tako i antologičara književnosti.

Zanimljiviji dio broja svakako pripada otvaranju teme o kulturalnim studijima. Ogled Deana Dude, prijevod intervjua s Richardom Hoggartom — jednim od utemeljitelja kulturalnih studija kao priznata područja akademskog interesa i osnivačem Centra za kulturalne studije na Sveučilištu u Birminghamu te izlaganje Stuarta Halla koje je taj teoretičar održao na međunarodnom skupu o kulturalnim studijima na Sveučilištu u Illinoisu 1990. tri su teksta koja otvaraju niz pitanja vezanih uz problematiku nastanka, ali i opstanka tih vrsta istraživanja. Tako će Duda, uz prikaz razvoja kulturalnih studija i osvrt na kanonske autore s tog područja (Williams, Hoggart i E. P. Thompson), govoriti o problemu krivog srastanja takvih istraživanja u odnosu na kontekst u kojem su nastala, a koje je, prekoračenjem zadanih disciplinarnih granica, dovelo do nusproizvoda papagajskih replika, niza kvaziteorija kojima se priznavao status kulturalnih studija, što je osobito vidljivo u američkoj inačici. Richard Hoggart govori o podrijetlu svoga djela Upotreba pismenosti, osnivanju centra u Birminghamu, odnosu rasprava o emitiranju — onih iz šezdesetih i današnjih, te o drugim promjenama u kulturi i kulturalnoj analizi, dok će Stuart Hall analizirati odnos kulturalnih studija i drugih teorija i pojava (marksizam, feminizam, rasna pitanja i sl.).

Posljednji prilog broja, posvećen likovnom umjetniku Marijanu Molnaru, sadrži niz tekstova s prikazima radova i analizama umjetničkih promišljanja i poetike ovog osebujnog autora. Poetski intermezzo (Off line) između rubrika ispunjavaju pjesme Damira Šodana, slikovno popraćene fotografijama (Rino Efendić) s motivima Splita.

Ljubica Anđelković