Rafael Moneo, dobitnik nagrade Mies van der Rohe

Rafael Moneo, dobitnik nagrade Mies van der Rohe

Kontroverzno prošlogodišnje Moneovo ostvarenje Kursaal, nova gradska ikona španjolskog San Sebastiana, nedavno je osvojilo dva vrijedna arhitektonska priznanja. Nakon što mu je treći put pripala španjolska nagrada Manuel de la Dehesa (prvi put za Muzej rimskih spomenika u Meridi, a drugi put za zgradu Diagonal u Barceloni) Rafael Moneo (1937), španjolski arhitekt svjetskoga glasa, 23. travnja primio je za istu građevinu — auditorij Kursaal, kompleks dvaju translucentnih kubusa omotanih kameleonski promjenjivom staklenom kožom, nagradu Mies van der Rohe za najbolju europsku arhitektonsku realizaciju u posljednje dvije godine. Nagrada, pedeset tisuća eura i skulptura Xaviera Corbera, dodijeljena je na svečanosti održanoj u Miesovu paviljonu u Barceloni, a među drugonagrađenima su muzej Altamira i istraživački centar u Santillana del Mar Juan Navarro Baldewega, sjedište Unibanke u Kopenhagenu Henninga Larsena te Palača pravde u Nantesu Jeana Nouvela. Posebno priznanje za mlade arhitekte pripalo je Florianu Nagleru (1967) za Kaufmann Holz, distribucijski centar u njemačkom Bobingenu.

Kinetička arhitektura i skulptura

U Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU-a postavljena je izložba dvojice iznimnih autora hrvatske umjetničke avangarde — teoretičara i praktičara arhitekture te izdavača sjajne edicije Architectonica Croatica Andrije Mutnjakovića i njegova dugogodišnjeg prijatelja i inspiratora eksatovca Aleksandra Srneca. Izložba se održava u sklopu programa Arhitekti govore kojim se prezentiraju protagonisti i teoretski pristupi hrvatske arhitektonske scene. Obje izložbe — Mutnjakovićeva Kinetička arhitektura i Srnecova Kinetička skulptura već u naslovima iskazuju temeljnu poveznicu dvojice autora sklonih istraživanju kinetičnosti, čime pomiču granice suvremenog umjetničkog i arhitektonskog izričaja. Na izložbi je uz petnaest Srnecovih kinetičkih skulptura i luminoplastika nastalih u šezdesetim i sedamdesetim prikazano šest Mutnjakovićevih vizionarskih projekata: Biourbanizam, urbanistički projekt za Tel-Aviv nastao u suradnji sa Srnecom 1964; Domobil/Homobil, natječajni projekt mobilne kuće-stroja za stanovanje iz 1964; Kinetikdom, natječajni projekt za Crkvu sv. Petra u Splitu rasklopive krovne strukture satkane od pomičnih lamela iz 1970; Kokonplan, projekt antigravitacijskoga pneumatskog lebdećeg doma izloženoga na međunarodnoj izložbi u Wroclawu 1981; Ornitottero projekt za natječaj Najljepša kuća na svijetu koji razvija temu bionički oblikovanog stroja za stanovanje iz 1988; te Kuća-cvijet, natječajni projekt za Venecijanski bijenale iz 1990. koji nas vraća paradigmi Mutnjakovićeva pristupa — Faustu Vrančiću i njegovu spisu Machinae novae, tiskanu upravo u Veneciji 1615. Izložba ostaje otvorena do 11. lipnja.

Barraganova izložba u Londonu

Do sada najopsežnija retrospektivna izložba velikog meksičkog arhitekta Luisa Barragana, organizirana u suradnji muzeja dizajna Vitra i Fundacije Barragan iz švicarskog Birsfeldena, na obilasku europskim izložbenim središtima stigla je i u London, gdje je tamošnjoj izbirljivoj publici ponuđena na uvid u Muzeju dizajna. Izložba pod amblematskim naslovom Tiha revolucija uz uporabu raznolikih medija — od originalnih planova i skica do modela i fotografija, donosi iscrpno dokumentiran prikaz ne samo njegovih najpoznatijih ostvarenja poput vlastite kuće i vlastita studija u ulici Ramirez u Mexico Cityju ili pak urbanističkog zahvata El Pedregal nego i nerealiziranih projekata. Obrazlažući Barraganovu interpretaciju arhitekture izložba prezentira osebujnost njegova pristupa analizom metode rada, koncepta vanjskih prostora te odnosa prema suvremenom gradu i problemima velikih gradskih aglomeracija, kao i metafizičke i emocionalne kvalitete njegovih radova što se očituju u istančanoj uporabi boje, vode, svjetla i zvuka. Sjajna izložba kojom se odaje počast jednom od korifeja arhitekture 20. stoljeća u Londonu ostaje do 8. srpnja.

Zatvor Sing Sing uskoro i muzej

Kako bi svoj kraj učinili privlačnijim za posjetitelje, turistički promotori u gradiću Ossiningu, tridesetak kilometara sjeverno od New Yorka posegnuli su za najvažnijom mjesnom znamenitošću — zatvorom Sing Sing, čiji će se najstariji dio preurediti za potrebe trajne izložbe Sing Sing Historic Prison. Iako je ta bizarna ideja već iskušana na više primjera u svijetu, između ostalih i poznati Alcatraz u zaljevu San Franciska otvoren je za posjetitelje, Sing Sing će biti prvi muzej u još aktivnu zatvoru. Koegzistencija tako oprečnih sadržaja izazov je za autore projekta iz ureda Li/Saltzman Architects, koji svoj pristup zasnivaju na konceptu osjetljive ravnoteže između sigurnosnih zahtjeva i privatnosti za 2.250 zatvorenika te atraktivnosti za turiste, kojih se očekuje do sto tisuća godišnje. Iako još nisu poznati svi detalji projekta procijenjeni na osam milijuna dolara, kao ni izvori financiranja, svi mjerodavni suglasni su da između zatvora i izložbenoga prostora treba podići nesavladivu barijeru. Glavni sadržaj budućega muzeja bit će kamena ruševina najstarijeg smještajnog bloka, koji su 1825. podigli zatvorenici. Blok je u najboljim godinama primao i do 1.200 stanovnika, već je 58 godina napušten, a posljednjih 26 u ruševnom je stanju nakon požara koji je ostavio samo vanjske zidove. Unutar kamene školjke podići će se nova konstrukcija što bi trebala dočarati gustu saćastu strukturu zatvora, s replikama nekolicine tipičnih ćelija iz raznih razdoblja. Veći će dio ostati nedirnut, uz nužne elevirane pasarele, kako bi se ostavilo prostora imaginaciji posjetitelja.

Vinko Penezić