Vijenac 189

Matica hrvatska

Tanja Tomašić

Predstavljanje izabranih djela Marijana Matkovića

Predstavljanje izabranih djela Marijana Matkovića

Uz zvučnu kulisu zagrebačkih maturanata održano je u zagrebačkom HNK predstavljanje Izabranih djela hrvatskoga književnika Marijana Matkovića. Osam knjiga pod naslovima I bogovi pate, Trojom uklete, Igra oko smrti, Ikari bez krila, General i njegov lakrdijaš, Ogledi i ogledala 1. i 2, Razgovori i pogovori, Stope u stazi 1. i 2. objavio je Nakladni zavod MH u suradnji s Maticom hrvatskom i HAZU.

Uvodnu je riječ održao predsjednik Matice hrvatske Josip Bratulić, koji je izrazio zadovoljstvo što je Matica tim projektom pružila svjedočanstvo o vremenu u kojem je Matković pisao. Afirmacija njegovih djela put je da spoznamo u prvom redu sami sebe, a zatim i one kojima smo okruženi.

Ivo Frangeš upozorio je na to da su knjige svjetionici duha, a Matković je bio jedan od onih koji su uspjeli preživjeti izazove koji su čekale njegove generacije. Svoje dramske cikluse stvarao je potaknut Krležinim djelima. Uspoređujući bogove i ljude o kojima Matković piše u dramama pod naslovom I bogovi pate, Frangeš je upozorio da pate i ljudi i bogovi, ali bogovi imaju prednost jer je njihova snaga daleko veća od snage ljudi. Govoreći o njegovim putopisima, Frangeš je ustvrdio da je Matković svojim riječima putovao u prostore novih riječi.

Nikola Batušić se osvrnuo na hrvatsko kazalište, kojem je Matković znatno pridonio svojim idejama i svojim otvorenim pristupom. Njegova su kazališna djela dugo vremena neopravdano ostajala po strani i nedovoljno su sustavno prosuđivana. Uz dramski rad, intendant je zagrebačkoga HNK (1949-1953), jedan od osnivača Dubrovačkih ljetnih igara (1950). Bio je liberalni intelektualac koji je uspio kanalizirati maštu kazališnih stvaralaca u prave kazališne tijekove.

Branko Hećimović je upozorio na Oglede i ogledala, zbirku eseja i studija razasutih po različitim izdanjima, koji se do sada nisu nikada pojavili u književnom izdanju. Matković je bio čovjek dijaloga, pišući stalno je razgovarao, njegova je riječ bila otvorena, a literatura mu se sastoji od upitnika koje je postavljao i sebi i drugima.

Tanja Tomašić

Vijenac 189

189 - 31. svibnja 2001. | Arhiva

Klikni za povratak