Paralelne kozmogonije

Paralelne kozmogonije

Kozmogonija u Aitarey-Upanišadi i u Platonovu Timaiu predavanje je akademika Mislava Ježića koje je Odjel za filozofiju organizirao 16. svibnja.

Tema je izrasla iz akademikova bavljenja tekstovima Upanišada koje je prevodio, a uz to i komentirao te analizirao filološki i sadržajno. To ga je ponukalo da se počne baviti usporedbama indijske i europske, odnosno klasične grčke filozofije.

Aitarey počinje prikazom stvaranja svijeta, a već tu su moguće usporedbe s Platonovim kozmološkim dijelom. Osim u Aitareyu i u drugim starijim Upanišadama javljaju se gotovo isti podaci, s nekim razlikama. Po Aitareyu stvaranju je prethodila misao, a pošto su stvoreni Svjetovi, stvoreni su i njihovi čuvari, odnosno Bogovi. Tih tzv. čuvara svjetova ima više i složeniji su negoli u starijim Upanišadama. Sličnosti se mogu naći i u zbirkama svetih izreka Rhsandati, kao i u Jađur-Vedi. S druge strane Platon tvorcem svijeta zove onoga koji radi za narod, a svemir stvara iz četiri elementa — vode, vatre, zraka i zemlje. Zanimljivo je da spominje riječ istesati, a isti model stvaranja javlja se i u Jađur-Vedi, gdje tvorac također teše. Podudarnost je u tome da se svemir stvara kao živo biće, i u tome što je tvorac grijući čovjeka načinio da se iz njega rode duševni svjetovi, Bogovi i ostalo. No taj čovjek nije bio poput nas, nego je imao nekakav oblik poput jajeta, a slično je i u Platona gdje ima oblik kugle pa je na taj način svagdje jednako udaljen od središta do krajeva.

Iako su to samo neke od usporednica, dovoljne su da im se obrati pozornost jer to zasigurno nije slučajnost. To nas navodi da postavimo pitanje kako je došlo do tih paralela. Činjenica je da poznavanje obiju tradicija pomaže da ih shvatimo pojedinačno. Postoje tri mogućnosti za njihovo tumačenje. Kao prva mogućnost nameće se činjenica da postoji nešto jednako u ustroju ljudskog uma, ma gdje on živio. Kao druga mogućnost navodi se mogućnost da je u doba Platona dolazilo do međusobnih doticaja, a time i utjecaja. I treća mogućnost, koja je i najnevjerojatnija, jest ta da su obje tradicije naslijedile nešto zajedničko iz indoeuropske tradicije. No, za sada to pitanje ostaje otvoreno.

Antonija Vranić

Najnovija otkrića

U palači Matice hrvatske na Strossmayerovu trgu organizirano je 22. svibnja još jedno iz serije predavanja posvećenih najnovijim otkrićima o ljudskom mozgu. Najveći hrvatski ekspert s područja radiologije dr. Nada Bešenski održala je veoma zanimljivu tribinu pod radnim naslovom Možemo li mozak vidjeti — Dostignuća u dijagnostici. Uvod je bio posvećen povijesnom razvoju radioloških metoda od otkrića rentgenskih zraka 1895. preko ultrazvuka i CT-a (kompjutorska tomografija), do najnovijih tehnologija kao što su MR (magnetska rezonancija), DSA (digitalna sukstrakcijska angiografija) i SPECT (spektroskopska kompjutorska tomografija). Predavanje je bilo popraćeno bogatim izborom s grafoskopa na kojima su se mogle vidjeti snimke mozga svake pojedine metode. Po završetku tribine dr. Bešenski odgovarala je na dosta širok spektar pitanja publike, a najviše zanimanja pokazano je za primjenu magnetske rezonancije u Hrvatskoj. Sljedeće predavanje, Budnost, spavanje, san bit će održano 19. lipnja, a govorit će dr. Danilo Hodoba.

Roland Šuman

Ususret Europi

Odjel za školstvo 23. svibnja predstavio je gimnaziju iz Nove Gradiške pod vodstvom pročelnice odjela Jagode Blažine Miličević.

Gimnazija u Novoj Gradiški osnovana je još 1919, a izgradnja zgrade započela je potkraj 19. stoljeća. Škola ima posebno značenje za kraj u kojem se nalazi jer zauzima središnje mjesto u kulturnim i obrazovnim zbivanjima Nove Gradiške. Posebno je pohvalna privrženost bivših učenika, a to najbolje pokazuje njihova inicijativa za obnovu zgrade gimnazije koja je jako stradala u ratu. Obnova je dovršena 1994. godine. U povodu osamdesete godišnjice postojanja izdana je Monografija koju su pisali sami učenici. Godine 1998. osnovan je Klub maturanata kao logistička potpora radu gimnazije.

Škola danas u programu ima smjernice odgoja i obrazovanja za ljudska prava i zaštitu okoliša. Pripreme za te projekte trajale su mnogo dulje, a od ove školske godine uklopljeni su u nastavu. Odlučili su se za ovakav tip nastave u želji da se sustigne Europa. Prigodno se jednom u školskoj godini održava dan otvorene nastave, kada nema klasične nastave, nego su ponuđena različita stručna predavanja. Reakcije učenika na takav tip nastave vrlo su pozitivne.

Osim toga škola njeguje i europski projekt ekoškola i bori se za dobivanje europske ekozastave. Cilj je promicanje odgoja i obrazovanja za okoliš i učenika i profesora, zdravijeg načina života i života u skladu s prirodom. Poticaj je došao od Turističke zajednice Nove Gradiške, a učenici su napravili i prigodnu maskotu, koju su nazvali Vita. Osnovna tema ekoprograma je voda, jer je novogradiški kraj poznat po izvorima i česmama. I na kraju je potrebno spomenuti uspješna istraživanja koja su učenici proveli u sklopu tog programa.

Antonija Vranić

Aktualna tema

Znanstvenu tribinu prof. dr. Berislava Jukića o temi Slinavka i šap — bolest koja stalno prijeti organizirao je Odjel za prirodoslovlje i matematiku 24. svibnja.

Najnovije predavanje iz ciklusa predavanja s područja veterine pobudilo je iznimnu pozornost zbog aktualnosti teme. Slinavka i šap mogu dovesti do ekonomske propasti u svakoj zemlji u kojoj se pojave, jer ograničavaju promet i ljudi i životinja, izazivaju socijalne nemire, krizu u trgovini i turizmu i slično.

Riječ je o bolesti koja napada papkare, a iznimno se javlja i u ljudi, ali bez komplikacija. Smrtnost životinja nije toliko velika koliko posljedice. Bolest uzrokuje virus iz porodice Picornavirdae roda Aphtovirus. Prvi put virus je otkriven još 1898, a danas je poznato što njegovih tipova što podtipova sedamdesetak i, što je važno ne postoji unakrsni imunitet između pojedinih tipova i podtipova. Virus preživljava i izvan zaražene životinje, a koliko dugo, ovisi o ph i temperaturi okoliša, dok u životinjskom mesu preživljava postupke soljenja, dimljenja i salamurenja. U zamrznutom mesu može preživjeti veoma dugo, dok ga sunce uništava.

Inficirana životinja izlučuje virus svim svojim sekretima i ekskretima, i to već devet sati nakon što se zarazi, iako još nema vidljivih simptoma bolesti. Širi se izravnim i neizravnim kontaktom. I čovjek je njezin pasivni prijenosnik, a velika je opasnost i vjetar.

U goveda bolest se manifestira povećanom tjelesnom temperaturom, smanjenim tekom, slinjenjem, nevoljkošću i poremećenim općim stanjem, a nakon nekog vremena javljaju se i mjehurići, uglavnom u ustima i među papcima, koji nakon nekog vremena pucaju i ostavljaju oštećenja. U ovaca i koza klinička je slika blaža pa je bolest teže ustanoviti, te oni obično postaju i njezini veliki širitelji. Svinje postaju glavni izvori ove bolesti i za ostale papkare.

Od mjera zaštite koje se poduzimaju uglavnom se radi na zatvaranju zaraženog i ugroženog prostora, brzoj dijagnostici, te uništavanju izvora infekcije. Životinje se cijepe samo iznimno, uglavnom se ubijaju prema propisima Europske unije.

Danas je bolešću najviše pogođena Velika Britanija, odakle se proširila po još nekim zemljama Europe kao što su Francuska, Irska, Nizozemska, a problema imaju i u Grčkoj, posebno Turskoj. Bolest je osobito česta i na području Dalekog i Srednjeg Istoka, kao i u Južnoafričkoj Republici.

Antonija Vranić