Otpor tijela

Otpor tijela

Grecovo kretanje stalna je komunikacija mozga i pokreta: puna napeta iščekivanja, ponekad rezultira harmonijom, krasnim sekvencama, letom kroz prostor. S druge strane to je prava unutarnja borba, nesuglasje

Nastup Emija Greca u Zagrebu prije dvije godine ostao je kao jedan od rijetko nezaboravnih plesnih događaja i doživljaja. Sjećamo ga se kao začudna svećenika Božice Plesa koji izvodi neki tajnovit, a opet prepoznatljiv, vječan, a opet osobni ritual. Samo utoliko njegov ponovni nastup nije bio iznenađenje.

Čini mi se vrlo teško pisati o njegovu plesu, prevesti njegov jezik u nešto konkretno. Grecovo kretanje stalna je komunikacija mozga i pokreta: puna napeta iščekivanja, ponekad rezultira harmonijom, krasnim sekvencama, letom kroz prostor. S druge strane to je prava unutarnja borba, nesuglasje. Otpor tijela vidljiv je u trzajima, neartikuliranim kretnjama. Želja duše, diktat uma i moć odnosno nemoć tijela da sve to slijedi. Promjene su nepredvidive, nagle, a opet u gradaciji.

Kostim je jednak onom kako ga pamtimo iz predstave Extra Dry. Tanki, kratki haljetak (ili dulja košulja) i obrijana glava asociraju na istočnjačke redovnike, što pojačava dojam asketizma i duboke unutarnje predanosti svom posvećenom poslu. Ali nije riječ samo o dojmu. Svaki ukras, predmet i boja ovdje su suvišni. Čudesno je kako tako otkriveno, oznojeno tijelo uopće ne nosi erotske konotacije. I u duetu s prekrasnom snažnom ženom, tamnoputom Berthom Bermudez Pascual, Greco uspijeva ostati na višoj razini komunikacije. Dvije jake individualnosti u stalnom rješavanju vlastitih impulsa nepredvidivo se nalaze. Sve zgusnutiji susreti i njihovi sjajni sinkroni zamasi i prostorni letovi isijavaju takvu energiju da ostajete prilijepljeni uz stolac.

Svjetlo je, gotovo bi se moglo reći, suigrač na sceni. Koncept svjetla, glazbe i scene, kao i koreografiju i režiju, potpisuju zajedno Emio Greco i dramaturg Pieter C. Scholten. (Oni zajedno rade od 1995, no Greco kao izvođač istaknuta je autorska ličnost.)

Predstava Double Points (HNK Zagreb, 19. svibnja), odnosno njezin prvi dio, i počinje svjetlom. Ono uz glasni udar u slapu padne na scenu. A onda drugi niz svjetala (smještenih na spuštenom stropu) otvara usku liniju na sredini scene. Na njezinu kraju, u polutami, stoji plesač. Na početne zvukove Bolera pokrenut će tek šaku. Skučen i svjetlom i sve snažnijim zvukom i ograničenjem vlastita tijela Greco prihvaća izazov. Izlazi iz sjene s pogledom prema gore, u svjetlo. Treba proširiti dobiveni prostor, pratiti sve brži ritam, natjerati tijelo do krajnjih granica. Grecov solo pokazao je fascinantnu, posve novu interpretaciju slavne — i nemilice trošene Ravelove kompozicije. 18. Tjedan suvremenog plesa predstavom Double Points započeo je na najbolji mogući način. Čekamo nastavak!

Maja Đurinović