Neponovljiv dokument

Neponovljiv dokument

Buddy Tate, Groovin' with Tate, Prestige PCD 24152-2

Poznata je američka etiketa Prestige ne bez razloga odlučila objaviti kompilacijski CD tenor-saksofonista i klarinetista Buddyja Tatea. Kompilacija ovdje znači uvrštavanje snimaka dviju izvrsnih LP-ploča na jedan disk, što je danas gotovo uobičajena praksa pri tehničkom pročišćavanju, odnosno remasterizaciji starijih snimaka. Buddy Tate, jamačno posljednji predstavnik istinske generacije crnih američkih tenor-saksofonista, predvođene legendama Colemanom Hawkinsom, Lesterom Youngom i Benom Websterom, prestavljen je na disku dvama sastavima kojima je bio na čelu potkraj pedesetih i na početku šezdesetih godina. Prvi je septet, snimke kojeg su objavljene 1959. na pločama subetikete Swingville pod brojem 2003 i s naslovom Tate's Date, drugi je sastav bio kvintet objavljen dvije godine poslije, Swingvill 2029, s naslovom Groovin' with Tate. U septetu Tate je svirao samo tenor-saksofon uz nekoliko veterana swinga, poznatih još iz četrdesetih godina; trubača Pata Jenkinsa, klarinetista, alt- i bariton-saksofonista Bena Richardsona, trombonista Elija Robinsona, pijanista Sadika Hakima, kontrabasista Wendella Marshalla i bubnjara Osieja Johnsona. Ne čudi stoga da je program septeta bio sastavljen mahom od nekad poznatih, popularnih swing-tema, bluesa, ali i balada; Me 'n' You, Idling, Blow Low, Moon Dog, No Kiddin' i Miss Ruby Jones.

Tenor-saksofonist

Buddy Tate poznat je kao tenor-saksofonist fina tona koji u tradiciji spomenutih velikana svira s mnogo zraka držeći se melodije te prihvatljiva i slušljiva tipa melodijske improvizacije. Uz to je i vrstan klarinetist. Pozornost valja usredotočiti i na solističke dionice drugih članova septeta koje su potpuno u stilu, potkrijepljene nerijetko i efektnim riffovima.

Nabaviti i poslušati!

U kvintetu na disku koji zadržava naslov druge od spomenutih LP-ploča, Groovin' with Tate, Buddy Tate svira i klarinet surađujući s pijanistom Ronnellom Brightom, gitaristom Wallyjem Richardsonom, kontrabasistom Georgeom Tuckerom i bubnjarom Royem Brooksom. U tom sastavu on bira ponešto drukčiji repertoar, iako se u interpretativnom odnosno stilskom smislu stvari, osim možda zvukovno, ne mijenjaju. U tom je programu nekoliko poznatih jazz-standarda poput I'm Just Lucky So and So, Dukea Ellingtona, East of the Sun Brooksa i Bowmana i Makin' Whoopeee Donaldsona i Kahna. Uz njih i nekoliko izvrsnih blues-tema u raznim tempima, Blues for Trix Bucka Claytona, The Salt Mines i Boardwalk Clarka Terryja i Overdrive Buddyja Tatea, dominantna u cijelom tom opusu svojim stilom sviranja i već spomenutim, karakterističnim tonom tenor-saksofona, koji u pojedinim izvedbama mijenja suzdržanim klarinetom. Kompakt-disk Groovin' with Tate neponovljiv je povijesni dokument temeljnoga swing- i blues-izričaja, kojeg bi se makar u tragovima trebali držati i svi moderni, napose europski interpreti te glazbe. Ići pak u širu analizu tih sjajnih snimaka, za što čovjek slušajući ih dobiva volju, odvelo bi nas predaleko, stoga za ljubitelje istinskog mainstream-jazza preporuka: pokušati nabaviti i poslušati!

Mladen Mazur