Moć umjetnosti ratovanja

Moć umjetnosti ratovanja

Il Potere, Le Arti, La Guerra. Lo Splendore dei Malatesta, Castel Sismondo, Rimini, 3. ožujka-15. lipnja 2001.

Rimini, grad na zapadnoj jadranskoj obali, ovo je proljeće priredio fantastičnu izložbu. I to u kakvu ambijentu! Grad je zbog turističkih objekata gotovo izgubio stari sjaj, s obzirom da tijekom ljeta u njemu boravi i do pet puta više gostiju nego stanovnika.

Antički Ariminum, sjecište Via Flaminia, Via Aemilia i Via Popilia, snažno središte koje nastaje na ulazu u padansku dolinu, gdje se spuštaju obronci Apenina i gdje je more otvoreno prema našoj obali, imao je sve što je pripadalo antičkom gradu. Augustov slavoluk, amfiteatar, Tiberijev most, forum... Tijekom srednjeg vijeka Rimini je njegovao nadaleko poznatu slikarsku školu. Takvu civilizacijsku podlogu iskoristila je obitelj koja je u 13. stoljeću gospodarila obližnjim Verrucchiom. To je, dakako, obitelj Malatesta. Ekonomska politika, a ponajprije ona vezana uz rodbinske veze, udarila je temelj veličini obitelji, koja nimalo nije zaostajala za milanskim Sforzama, mantovanskim Gonzagama ili firentinskim Medičejcima, ferarskim Estama ili Viscontijima. Vjenčanja između bogataških obitelji uvjetovala su preseljenja koja su u stopu pratili umjetnici: pjesnici, arhitekti, kipari i slikari. Nije bilo ništa neobično putovati između srednjetalijanskih gradova Mantove, Ferrare, Riminija, Urbina i Firence.

La rocca di Rimini

Najjača ličnost te talijanske obitelji bio je svakako Sigismondo Pandolfo Malatesta, veliki ratnik, čovjek o čijem se životu i danas raspravlja na granici faktografije i legende. Veliki uspjeh može zahvaliti dobiti iz vojnih kampanji, koju je ulagao u gradsku ekonomiju. Rimini je tijekom njegova života, u 15. stoljeću, postao veliko kulturno središte. Mnogobrojne utvrde i gradovi u Romagni svjedoče o njegovoj opsesiji umjetnošću ratovanja, a sve kako bi nadmašio urbinskoga susjeda Feredica di Montefeltru. Uz već spomenuti Verrucchio, Malatestina su bili u Ceseni, gdje je izgrađena velika biblioteka, Fano, Santarcangelo, Gradara, Montefiore Conca, Mondaino i mnoga druga mjesta u kojima su Malateste ostavili svoj pečat. Najzanimljiji i najdublji pečat Malateste su ostavili u Riminiju. La rocca di Rimini, velika gradska utvrda, i Tempio Malatestiano samo su vrhunci njihova riminijskog nasljeđa.

Kao što je poznato, Tempio Malatestiano gradio je veliki Leone Batista Alberti, tada najcjenjeniji athitekt. Negdašnja franjevačka crkva postala je od 14. stoljeća Malatestin mauzolej, a Alberti ju je adaptirao nadahnuvši se riminijskim Augustovim slavolukom. U crkvi se danas nalaze djela Giotta, Piera della Francesce, Agostina di Duccia i Vasarija. La rocca di Rimini ili Castel Sismondo, gdje je postavljena ova izložba, utvrda je u najosnovnijem smislu te riječi. Debeli zidovi koji tvore građevinu, česta i jaka izmjena razina u unutrašnjosti, skriveni prolazi i mali otvori, malo dvorište... pravi obrambeni dvorac.

Moć, umjetnost, rat

Naslov izložbe trima riječima točno opisuje Malateste. Moć, umjetnost, rat... Moć umjetnosti ratovanja... Koncepcija sjajne i složene izložbe proteže se cijelom utvrdom u više cjelina koje se povezuju preko ta tri termina. Kvalitativni pristup kojim su se služili kustosi što su postavljali ovu zahtjevnu izložbu izdignut je iznad prosječnosti koja može izbiti u organizaciji ovakvih velikih izložaba i na njemu bi mu pozavidjeli mnogi. Pomno odabrani izlošci po ključu pokazati što je moguće više i što je moguće bitnije završit će činjenicom da bi izložba ove godine mogla biti proglašena najboljom u Italiji.

Kakva mora biti izložba da bi predstavila neku obitelj, njezinu povijest, sklonost umjetnosti, vještinu u politici, vojnu domišljatost? Što je sve prikazano na izložbi? Statuti, rukopisi, iluminacije, oružje i oklopi, nacrti, slikarstvo, kiparstvo, arhitektura i makete, lončarstvo i pokućstvo, novčarstvo i medaljarstvo, odjeća i obuća... Velik broj izložaka, otprilike dvije stotine, opsežan popratni katalog i sjajna marketinška pozadina svakodnevno privlače brojne posjetitelje.

Na izložbi se mogu vidjeti remek-djela onodobnih slikara i kipara. Prije svega fresku Sigismondo Pandolfo Malatesta kleči pred Sv. Žigmundom prenesenu iz Tempija Malatestiana ili Sigismondov portret Piera della Francesce, Mrtvog Krista pridržavaju četiri anđela Giovanni Bellinija, skulpture i reljefe Agostina di Duccia ili Luce Della Robbie, Pisanellov crtež Žigmunda Luksemburškog iz Louvrea, slikano raspelo Nicola di Pietra, priče o Sv. Benediktu Gentilea da Fabriana. Uz veliku drvenu maketu Albertijeva Tempija Malatestiana, odnosno kako je on trebao biti dovršen, na izložbi su prikazani i njegovi rukopisi Liber de ludis rerum mathematicarum, Descriptio urbis Romae i De pictura te pismo medaljaru Matteu de'Pastiju s nadnevkom 18. studenoga 1454. Albertijeve rukopise i crteže nadopunjuju Pierov Trattato d'abaco, Trattato di architettura Francesca di Giorgia Martinija te traktat o umjetnosti ratovanja De re militari iz 1466. Roberta Valturija, koji je Sigismonda Pandolfa Malatestu uspoređivao s Ahilejem, Hanibalom i ostalim velikanima iz prošlosti.

Suradnja muzeja i kulturnih ustanova

Nadalje, na izložbi je izložen velik broj Pisanellovih i di'Pastinih medalja s prikazima portreta Malatesta, alegorijskim likovima, simbolima, biljkama i životinjama, pa čak i slonom, koji je bio dio Malatestina grba. Jedna od njih zorno nam prikazuje pročelje Malatestina hrama. Među oružjem i oklopima nalaze se topovi i kugle iz 15. stoljeća, mačevi, lukovi i strijele, oklopi iz 15. i 16. stoljeća, a u Valturijevim rukopisima o ratovanju vide se crteži oružja poput bacača plamena ili ovna za provaljivanje u novom dizajnu. Od kućnih pokretnina izdvojio bih pokućstvo nazvano Cassa malatestiana iz sredine 15. stoljeća, fragmente obojenih tanjura i posude iz istog vremena te dvometarski svijećnjak iz katedrale u Pistoji.

Izložba je realizirana u suradnji s velikim brojem muzeja i kulturnih institucija iz Italije i Europe. Tu su djela dopremljena iz Louvrea, Galerije Uffizi, iz Vatikana, Rima, Torina, Beča, New Yorka...

Šećući kroz dvorane, hodajući rampama i stubištem, dugim i uskim hodnicima, visokim i niskim sobama Castela Sismonda u Riminiju, koji nedvojbeno zazivaju prošlost, razmišljam o brizi koju je iskazala kulturna javnost Riminija i njegove ustanove da se takav objekt iskoristi na najbolji način. Čini mi se da se nešto pomalo kreće i na našoj obali, u Kaštelima. Ugledamo li se na primjer iz Riminija, nećemo pogriješiti.

Marko Kružić