Legenda iz sjene

Legenda iz sjene

EMI Mozart-Haydn Symphonies, Münchner Philharmoniker-Celibidache

Od smrti legendarnog Sergiu Celibidachea prošlo je gotovo pet godina, a interes za snimkama njegovih interpretacija stalno raste. Poznato je da Celibidache nije podnosio studijska snimanja, pa praktički sve što je od njega ostalo zabilježeno na nosačima zvuka pripada live tonskim zapisima, od kojih je dobar dio ostvaren bez Celibidacheova znanja i suglasnosti. Do kraja života smatrao je da je protok žive izvedbe jedini pravi okvir za doživljaj glazbe, i da zvuk može i treba živjeti jedino u unutrašnjosti prostora u kojem se rađa. No poslije njegove smrti golem broj arhiviranih koncertnih snimaka i želja da one budu sačuvane, naveo je Celibidacheova sina, Sergea Ioana Celibidachea, da autorizira EMI Classics za izdavanje serije kompaktnih ploča s pažljivo odabranim snimkama Celibidacheovih koncertnih nastupa. Ovaj CD pripada spomenutoj seriji i donosi izvedbe Mozartove Simfonije u g-molu, K.V.550 te Haydnove Simfonije u G-duru Hob.I: 92, nazvane Oksfordska, što ih je Celibidache izveo na svojim koncertima s Münchenskom filharmonijom 15. ožujka 1994. i 28. veljače 1993. godine u Filharmonijskoj dvorani u Münchenu. Celibidache je mjesto šefa-dirigenta Münchenske filharmonije preuzeo 1979, svega nekoliko mjeseci nakon svoje prve serije koncerata s tim orkestrom, koja je u publike izazvala do tada nezapamćene provale oduševljenja i divljenja. Premda izvanredno poštovan među profesionalcima i poznavateljima glazbe, Celibidache nikada nije uživao popularnost, primjerice, medijski daleko agresivnijega Herberta von Karajana, no takav odnos prema umjetnosti nije ni bio u skladu s njegovim zenbudističkim svjetonazorom. Celibidache je samo služio glazbi, i to je služenje, tek kao dalek, popratni odjek imalo njegovu rastuću slavu, koja ga je još za života pretvorila u legendu.

Ova kompaktna ploča, na dva jednostavna, gotovo bi se moglo reći, ljupka primjera iz opusa majstora bečke klasike, Mozarta i Haydna, otkriva čaroliju Celibidacheova umijeća. Ona je poput fotografije; zabilježila je i sačuvala dva trenutka iz njegove dirigentske prakse, koji, doduše, ne mogu pružiti doživljaj one silne energije, koja je isijavala pri samoj Celibidacheovoj pojavi za dirigentskim pultom (oni koji su imali sreću makar i jedanput slušati ga uživo znat će o čemu govorim!), ali ipak mogu sugerirati obrise njegove dirigentske vizije u onoj mjeri u kojoj fotografija može podsjetiti na osobu koju smo poznavali i voljeli. Celibidache je imao pravo! Duh glazbe ne može se sačuvati mehaničkom reprodukcijom. No ona je jedino što nam na kraju preostaje i omogućava sjećanje. Zato ovaj CD vrijedi poslušati!

Bosiljka Perić-Kempf