Kavkaski jezični mozaik

Ako je kavkaska jezična situacija ekstremno složena, nije li onda prirodno da ne bude reda ni u znanosti koja se njome bavi

Po izlasku prošloga broja »Vijenca«, gdje sam u svojoj kolumni pisao o Kavkazu i o kavkaskim jezicima, jedan me znanac upitao kakve ja to veze imam s Kavkazom i zašto se zanimam za Kavkaz. Odgovorio sam mu da je to zbog nepristojnosti američkih i ruskih jezikoslovaca. Na to me blijedo pogledao pa sam mu objasnio.

Kada europski lingvisti pišu teorijske rasprave, donose primjere iz stručnjacima dobro poznatih jezika — iz latinskoga ili starogrčkoga, iz živih europskih jezika, osobito iz »velikih«, ili iz turskoga, pa iz sanskrta, arapskoga, hebrejskoga, rjeđe iz japanskoga i afričkih jezika, i sl., što je sve lako provjeriti. A naši bi američki i ruski kolege mogli postupati isto tako, ali najčešće to ne čine. Amerikanci nude primjere iz indijanskih jezika, Rusi iz kavkaskih ili paleosibirskih. Njima je to lako: ako sami nisu stručnjaci, odu do susjedne katedre i njezine knjižnice, ili telefoniraju u odgovarajući institut. Ali Europljani su tu uglavnom bespomoćni. Drugim riječima, ili primi novo za gotovo, ili kako bi se pučki reklo, pljuni pa ostavi.

Meni se to ne sviđa, pa kada sam bio profesor u USA, na sveučilištu Michigan u Ann Arboru, pokušao sam se u glavnim crtama upoznati s ameroindologijom, bez kakvih ozbiljnijih ambicija, tek toliko da znam što je što. A kako sam kao slavist mnogo boravio u Moskvi, činio sam to isto i nastojao sam se što bolje orijentirati u kavkaskim jezicima, i opet bez ozbiljnijih ambicija. Nešto sam se manje posvetio paleosibirskim jezicima (koje Rusi, za razliku od ostaloga svijeta, zovu paleoazijskima, posve neopravdano).

Kompleks sa četrdeset jezika

Poslije mi je snalaženje u kavkaskim jezicima dobro došlo u radu na Europskom lingvističkom atlasu (ALE), koji obrađuje i kavkaske jezike sjeverno od kavkaskoga hrpta, jer su se drugi kolege uglavnom užasavali od tih jezika. No red je da se sada upoznamo sa samim kavkaskim jezičnim mozaikom.

Teren o kojem je riječ obuhvaća sámo Kavkasko gorje, područje južno od Kavkaza zvano Zakavkazjem, i konačno, višenacionalno područje sjeverno od Kavkaza, za koje ćemo izmisliti naziv Pretkavkazje. Cjelinu ćemo, i opet ad hoc, nazivati Kavkaskim kompleksom, ili jednostavno Kompleksom. Na tome se kompleksu govori više od četrdeset najrazličitijih jezika, koji se svrstavaju u pet jezičnih porodica. Od njih su tri prave kavkaske i samo njihove jezike možemo s pravom zvati kavkaskima — nijedan od tih jezika ne govori se izvan Kompleksa.

Tri porodice kavkaskih jezika

Nekavkaski jezici pripadaju dvjema porodicama, indoeuropskoj i altajskoj. Svi su altajski jezici iz turkijske grane. To je u prvom redu mnogomilijunski azerbajdžanski (više je Azera u Iranu nego u Azerbajdžanu), a uza nj dolaze kumikski u Dagestanu i karačajevsko-balkarski u Pretkavkazju (Karačajevci i Balkarci geografski su razdvojeni). Broj indoeuropskih jezika veći je nego turkijskih, a pripadaju trima indoeuropskim granama: iranskoj, armenskoj i slavenskoj. Od slavenskih je jezika tu samo ruski, koji ne od jučer zauzima prilične dijelove Pretkavkazja gdje nema drugih jezika, a mnogobrojni pripadnici ruske manjine žive svagdje u Kompleksu.

Iranska i armenska indoeuropska grana znatno su originalnije. Armenski je jezik danas jedini predstavnik svoje grane. To je službeni jezik Republike Armenije. Postoje dva prilično različita armenska standardna jezika, istočnoarmenski u Armeniji i zapadnoarmenski u višemilijunskoj dijaspori. Posjeduje staru pismenost iz razmeđa IV. i V. stoljeća. Iranska je pak grana predstavljena s četiri jezika: istočnoiranski osetski (ironski) i zapadnoiranski tatski, tališki i kurdski. Većina Tališa i Kurda živi izvan Kompleksa. Zanimljiviji su Tati (Azerbajdžan, Dagestan) i osobito Oseti (s obje strane rusko-gruzijske granice, s raznim stupnjevima autonomije. Za Osete je važno da imaju staru i široko poznatu epiku.

Sami kavkaski jezici dijele se na tri porodice: zapadnu (sjeverozapadnu) ili abhasko-adigejsku, istočnu (sjeveroistočnu) ili nahsko-dagestansku, južnu ili kartvelsku. One imaju neke zajedničke osobine, ali nije dokazana genetska povezanost, a možda je i nema. Specifične su kavkaske crte prije svega veoma bogat i originalan konsonantizam i ergativna rečenica (drukčija konstrukcija nego u europskom odnosu subjekt-objekt). Kavkaske glasovne i strukturne osobine duboko su i svestrano utjecale na nekavkaske jezike u Kompleksu, osobito na armenski i osetski.

No više je osobina koje se duboko razlikuju. Tako zapadni jezici imaju krajnje siromašan vokalski sustav, istočni pak posjeduju jedan od najbogatijih. I u morfologiji ima velikih suprotnosti, na zapadu jezici gotovo da ne poznaju padeže, a istočni pak imaju mnoštvo primarnih i sekundarnih padeža. No pustimo pojedinosti, upoznajmo se s trima kavkaskim porodicama.

Zapadna se porodica dijeli na tri grane: abhaska (abhaski jezik i njemu blisko srodan ali geografski odijeljen abazinski), adigejska (kabardinski i adigejski) i ubihska (praktički već izumro ubihski). Jezici te grane svjetski su rekorderi u siromaštvu vokalizma i bogatstvu konsonantizma.

Istočna se porodica dijeli na dvije potporodice, nahsku i dagestansku. Nahska obuhvaća čečenski i blisko srodan inguški jezik i mali, od njih geografski odijeljen bacbijski. Dagestanska potporodica pokazuje najveće bogatstvo u broju jezika, obično ih nabrajaju 26, ali nema ih manje od 22. Dijeli se na 5 grana: avarska (10 do 14 jezika, nema ih smisla nabrajati), lakska (1 jezik), darginska (1 jezik; neki objedinjuju lakski i darginski u jednu granu), lezginska (9 jezika) i hinalugska (1 jezik, ali neki ga pridružuju lezginskima). Jezici te porodice odlikuju se takozvanom klasnom podjelom, koja nalikuje na gramatički rod i može se usporediti s takvom pojavom u afričkim jezicima.

Genske veze — prava zbrka

I na koncu, južna porodica. Nju sačinjavaju gruzijski, megrelski, lazijski (čanski) i svanski (megrelski i lazijski neki objedinjuju u zansku podskupinu). Svanski se oštrije odvaja od ostalih, a o Gruzijcima sam govorio u prošlom prilogu.

Što se tiče kavkaskih genetskih veza, tu je u jezikoslovlju najveća zbrka. Jedni lingvisti spajaju ili razdjeljuju sve tri kavkaske porodice, drugi objedinjuju zapadnu i istočnu u sjevernu, treći povezuju zapadnu i južnu. Potpuno je neslaganje i što se tiče mogućih izvanjskih veza. Tražile su se sličnosti s nekim izoliranim jezicima, to jest s baskijskim, burušaskijem (Karakorum) ili etrurskim, bez uspjeha. Vjerojatno je veza južnokavkasko-indoeuropska ili južnokavkasko-semitska (oboje tzv. nostratička natporodica), vjerojatno je također i veza istočnokavkaske porodice s izumrlim bliskoistočnim jezicima urartskim i huritskim (međusobno srodni), nešto manja veza zapadnokavkaske porodice s izumrlim hatskim jezikom. Neuvjerljivo je pak povezivanje istočnokavkaskih jezika s kineskim i njemu srodnima.

Sve u svemu, velika pomutnja. No s druge strane, ako je kavkaska jezična situacija ekstremno složena, nije li onda prirodno da ne bude reda ni u znanosti koja se njome bavi.