Između dvije struje

Između dvije struje

Rade Jarak, Demon u pari kupaonice, Meandar, Zagreb, 2000.

Slijedeći svojevrsnu renesansu novije domaće proze te njoj pripadajuću medijsku pozornost, i domaći su pjesnici dočekali svojih pet minuta slave. Nakon godina marginalizacije poezije, potkraj devedesetih njihova su se imena napokon mogla naći u brojnim kulturnim rubrikama. Umjesto najnovije produkcije, te rubrike danas već ispunjavaju navodni sukobi književnih generacija osamdesetih i devedesetih te politički i socijalni komentari novopečenih književnih zvijezda. No, na sreću, to ne znači i da hrvatski pjesnici ne stvaraju.

Rade Jarak književnoj je publici u prošle tri godine bio vjerojatno poznatiji kao potpisnik brojnih, ponešto i ponekad hermetičnih recenzija — ponajprije pjesničkih, ali i proznih i likovnih. No, baš kao i većina današnjih kritičara, i on je ponajprije prozaik i pjesnik. Prije no što su u časopisima zapazili njegove recenzentske radove, čitatelji su, tako, mogli povremeno naići na njegove kratke priče i pjesme u uobičajenim kulturnim publikacijama poput »Quoruma« i »Godina novih«, a prošle je godine bio i jedan od članova žirija Goranova proljeća. Demon u pari kupaonice njegova je prva pjesnička zbirka i donosi pedesetak pjesama podijeljenih u dva prilično različita dijela.

Događaji i osobe

Prema prvom, i većem, naslovljena je i čitava zbirka, a dominantna je zajednička karakteristika pripadajućih pjesama — izrazita pripovjednost. Velik je broj pjesama i naslovljen tako da opisuje neki događaj — Jutro u spaljenom selu, Prolazak Maksimirskom, Na brodu, Izlet na Jarun, Kao klinac, Party i slično. Nastavljajući tradiciju novoga hrvatskog pjesništva Rade Jarak nam u tom dijelu zbirke pruža svoje viđenje svijeta — ne metaforama i složenim pjesničkim slikama, nego iznoseći vlastite doživljaje i slike suvremenoga života na izravan i neposredan način. Važan dio Jarkove poezije čine i osobe — Zić, Kirurg, Mornar, Moja cura, Kočar, Podstanar, Avdo Žiga, Aleš Š. Svi su oni, i oni označeni imenom i oni bez njega, dio autorova života i njegovih doživljaja, koje je na taj način želio podijeliti sa čitateljem. Posljednje bismo dvije pjesme — Daleki otoci i Mongolska pjega, mogli gotovo nazvati kratkim pričama o povijesti i porijeklu, kako onom općem, tako i vlastitom, obiteljskom. Jedan od važnijih elemenata Jarkovih pjesama u ovom dijelu svakako je i njihovo okružje. Gotovo se svi opisani autorovi doživljaji odvijaju na dvije prilično različite lokacije — u Zagrebu, gradu u kojem Rade Jarak trenutačno boravi i u Dubrovniku, odnosno na dalmatinskoj obali, mjestu autorova porijekla i djetinjstva. Zagrebačke pjesme, tako, redovito imaju suvremeni urbani štih, dok su one morske mnogo više okrenute autorovoj intimi.

Djelić atmosfere

Drugi dio zbirke, naslovljen Habana star, čini šesnaest pjesama bez pojedinačnih naslova, interpunkcija i bez izrazite narativnosti ili osobite logičnosti. U tom dijelu zbirke Rade Jarak više nadovezuje na poetiku kvorumaša i starije generacije domaćih pjesnika, kojima su važniji od priče bili jezik, ritam i zvuk rečenica. I u tim se Jarkovim pjesmama pojavljuju neki događaji, likovi i pejzaži, ali od samog mu je doživljaja važniji dojam koji će one ostaviti na čitatelja. Tako je umjesto realne situacije s kojom bi se mogli poistovjetiti, u Habana staru moguće uhvatiti tek pokoji osjećaj ili djelić atmosfere, što se današnjem čitatelju, osobito nakon nametnuta dinamičnog poetskog ritma novih pjesnika, možda neće činiti dovoljno poticajnim. No, zaljubljeni u mogućnosti rečenice, jezika ili stila zasigurno će u drugoj cjelini naći nešto vrijedno pozornosti.

Demonom u pari kupaonice Rade Jarak na neki način pomiruje dvije domaće pjesničke struje — s jedne strane nadograđuje na temelje novog urbanog narativnog vala, a s druge nastavlja, povremeno naporne, značenjske i lingvističke igre kvorumaške generacije. No, dodajući nešto više subjektivnog, intimističkog i općeljudskog među one prve, ipak je uspio napraviti svojevrstan odmak od glavnih pjesničkih strujanja pokušavajući pjesmama vratiti nedokučivost.

Jelena Gluhak