Ime umjetnika i broj referencija

Ime umjetnika i broj referencija

Možda smo jedino u postavu morali otrpjeti malo previše Kipkeovih djela, čija kvantitativna neproporcionalnost pomalo baca neke mnogo važnije eksponate u drugi plan, bez obzira na ukus i želju kolekcionara. No, nije važna fascinacija Kipkeom, važno je da je od ove godine uvedena godišnja nagrada za likovnu umjetnost Filip Trade, čija je namjera poticati aktualnu umjetničku produkciju

Kako reagirate kada vam netko iz krugova (dobrostojećih) ekonomista, poduzetnika, odvjetnika i liječnika priopći da ima privatnu zbirku umjetnina i da kontinuirano (u posljednjih desetak godina) skuplja slike naših poznatih umjetnika? Zaboli li vas po već uhodanu refleksu jetra i padne mrak na oči? A tek ako se gore navedeni pojedinci počnu razmetati svojim znanjem o umjetnosti (nedvosmisleno vam dajući do znanja da ste vi prema njima šepavi mrav) i omalovažavati procjene i kriterije struke? Kako im uopće objasniti da većina tih slika ima vrednije okvire, odnosno, opremu? Nikako. Ili, još ljepše, ako vas pretjerana pristojnost i profesionalna znatiželja odvedu u mazohizam pa se ponudite razgledati zbirku? A ono, odreda, sve same serigrafije (kamo sreće, ulja) naših dobroznanih slikara-zvijezda (malo)građanskih salona u protekla dva desetljeća, koji su svoje pastelnozlatnoarkadijsketoboženadrealističke svjetove baš uskladili s nijansama tapeta, zavjesa i mebla u sobama! Ah, kakva empatija sa željom kupca da bolje shvati slikarstvo: kad već plaćamo sliku, barem da paše u ambijent. Ili, zbirka loše naivne umjetnosti, pokupovana iz domoljubnih razloga. Ili, razvikana slikarska imena, koja su, shvativši da imaju posla s likovno nepismenim ljudima, uvaljivala djela niske ili lošije kvalitete pod, tobože, svoje atipične radove od kojih se, eto, teško rastaju.

Kako je Tomislav Kličko upijao znanje?

Dugo je to bila naša suvremenost, s toliko rijetkim iznimkama likovno senzibiliziranih i obrazovanih kolekcionara iz vladajućeg i/li kupovno sposobnog sloja (nove društvene kreme) koji su željno tražili savjet struke, da smo se bojali povjerovati u njihovo postojanje, misleći kako je samo pitanje mjeseca kada će konačno napraviti kiks u izboru. Srećom, frustriranost naših eminentnih, uvjetno nekomercijalnih, suvremenih umjetnika približila se kraju. Početkom mjeseca (8. svibnja) svjetlo dana ugledala je u Domu hrvatskih likovnih umjetnika zbirka suvremene umjetnosti iz zbirke privatne tvrtke Filip Trade, koju je od osnutka poduzeća 1991. do danas sakupljao vlasnik Tomislav Kličko. Prvo djelo u zbirci bila je grafika Otona Glihe, koju je Kličko nabavio od poznatog galerista Radovana Becka. Površni kontakt prerastao je u prijateljsko druženje u kojem je Kličko upijao znanje o suvremenom slikarstvu ne samo od Radovana nego i od njegova oca Bože Becka, osnivača i dugogodišnjeg ravnatelja Galerije suvremene umjetnosti u Zagrebu. Odlučivši se za beskompromisno strogu selekciju i razrađenu stilsku koncepciju, u zbirci se nalazi 150 djela, od kojih je na izložbi predstavljeno 110 po izboru Zvonka Makovića. Djela umjetnika srednje generacije (E. Schubert, M. Muljević, Bijelić, B. Dimitrijević, Rončević, Demur, D. Jurić, A. Jerković, L. Artuković, J. Perić, N. Ivančić, D. Sokić, Kipke, J. Mlinar) uz ona čiji su autori bili glavni protagonisti Exata '51, Novih tendencija, Gorgone (Rašica, Picelj, Srnec, Kristl, Knifer, Dobrović, Kožarić, Seder, Jevšovar) i zagrebačkog enformela (Gattin), ali i Gecan, Šimunović, Herman, Kinert, Džamonja, O. Petlevski, G. Alviani, J. Le Parc, O. Gliha, Penavuša, Angeli — Radovani i G. Trbuljak vrhunci su te smišljene strategije sakupljanja i Beckova poticanja interesa za to umjetničko razdoblje. U popratnom tekstu kataloga Zvonko Maković ističe kako nije samo bilo zanimljivo ime umjetnika, nego i djelo bogatih referencija (nagrade na izložbama, nova faza unutar opusa, prijelomno djelo, itd.). Možda smo jedino u postavu morali otrpjeti malo previše Kipkeovih djela, čija kvantitativna neproporcionalnost pomalo baca neke mnogo važnije eksponate u drugi plan, bez obzira na ukus i želju kolekcionara. No, nije važna fascinacija Kipkeom, važno je da je od ove godine uvedena godišnja nagrada za likovnu umjetnost Filip Trade, čija je namjera poticati aktualnu umjetničku produkciju. Otkupna nagrada u iznosu deset tisuća njemačkih maraka dodjeljivat će se početkom travnja svake godine, s komisijom u sastavu Zvonko Maković, Radovan Beck, Branko Čegec, Ljuba Gamulin i Tomislav Kličko. Da su tim događajima i akcijama konačno uspostavljeni novi parametri na tržištu umjetnina, brzo će se osjetiti među umjetnicima, ali i sugrađanima s pretenzijama na respektabilno kolekcionarstvo!

Iva Körbler