Hipermumija

Povratak mumija, red. Stephen Sommers

Povratak mumija istanjio je živce Lucasovoj tvrtki, legendarnom ILM-u. Internetom su oko Uskrsa kolale vijesti o panici koja je vladala pri dovršavanju filma za američku premijeru 5. svibnja: redatelj je stalno dodavao nove elemente u već dovršene prizore, pa film nikako nije mogao dosegnuti dovršenu formu koja bi se mogla tehnički ispolirati. Zahvaljujući brzom dolasku u naša kina, postalo je jasno u čemu je stvar. Druga Mumija, naime, sadrži najveću količinu megalomanskih koncepata ikad navaljenu na pleća nekog proizvoda za masovnu zabavu.

Masovne bitke u pustinji. Karaka-cepelin na raketni pogon u predratnom Egiptu. Plimni valovi u kanjonima. Horde pakla. Džungla u vrtlogu (čitava). Ako je ikad postojao film sročen s isključivom nakanom dovođenja publike u stanje obamrlosti pukom količinom predočenih atrakcija, onda je to Povratak mumija.

Prvi film bio je reciklaža starog Universalova horora putem Indiane Jonesa. Nastavak zaboravlja bilo kakvu sponu s kvocijentom inteligencije većim od 50 te slijedeći maksimu citius, altius, fortius nudi više svega — više reinkarnacija, više ubijanja egiptologije u pojam, više sumanute akcije, više neduhovitih šala, više efekata, efekata, efekata... Već nakon prvih zalogaja kokica, publika nema drugog izbora do potpune mentalne pacifikacije. Ne treba ni reći: samo zbog snage svojih tehničkih atributa, Povratak mumija izrodio se u megahit. (Jednako tako, čak ni novi nastavci ni DVD neće mu pomoći da ostane u sjećanju.) Naravno, ni jedan od tih atributa nije posve savršen, kako i doliči ukupnom blesavom konceptu. Trikovi se doimlju jednako lažno kao i likovi, kao i zaplet. Iz ovoga bi se, iz dobrohotnijih pera, mogla izroditi čak i nekakva naklonost, nekakvo poštovanje dosljednosti čitavog tog stroja za pravljenje novca.

Za kraj napomenimo da u Broadwayevim dvoranama operateri podešavaju sliku tako da ispod prijevoda ostane komfornog prostora, što istovremeno odsiječe čela (pa i oči) glumaca u mnogim scenama. Stoga se treba nadati da će barem jedna od kino dvorana dobiti blaženi Lucasov certifikat THX/TAP, koji jamči prijenos slike i zvuka onako kako su to filmotvorci htjeli.

Vladimir C. Sever