Vijenac 189

Margine

Danijela Merunka

Bubnjevi na rivi

Tvornica, 15. i 16. svibnja, pregled subkulturne scene Zadra

Bubnjevi na rivi

Tvornica, 15. i 16. svibnja, pregled subkulturne scene Zadra

Teško je odrediti što je subkulturno u gradu koji nema kulture, objasnio je Mladen Masar — jedan od organizatora velikog dolaska Zadrana u Zagreb u sklopu programa Subkultura kojim se u Tvornici predstavljaju subkulturne scene hrvatskih gradova. Deset godina kliničke smrti, privatizacija omladinskog doma i studentskog kluba, nepostojanje dramskog studija, koncertnog prostora i klubova uopće, bilanca su kulturnoga stanja grada Zadra, grada na prvom mjestu po uživanju droga, broju samoubojstava i pedofilskih slučajeva, kako ga je opisao Mladen. Iako je uz pomoć dilera, policije i vlasti na glavnom zadarskom trgu prije mjesec dana, u performansu udruge ZVUK sklapala urbana kultura, dva su puna autobusa, kamion opreme, stotinu trideset i pet izvođača i dva dana osmosatnog programa pokazali kako u Zadru ipak ima živih.

Stečaj za knjižnicu

U Zagrebu su odigrane dvije kazališne predstave, nekoliko performansa, sviralo je dvadeset bendova, nosile su se modne revije, gledao video, ples i stripovi. Mladen tvrdi da se neka energija u Zadru počela osjećati ove zime, a tek je poziv iz Tvornice zapravo izvukao na vidjelo što se sve u tom gradu događa. Na audiciju za Zagreb došlo je više od dvadeset, redom gnjevnih, bendova — priča Mladen. Odjednom su se pojavili ljudi s autorskim videoradovima, otkriven je odličan pisac (Roman Simić), a znakovito je kako su inicijativu preuzela udruženja poput HDLU-a i Hrvatske kazališne kuće Zadar u osnivanju, a ne neke udruge mladih kao što su spomenuta Zadarska vizija urbane kulture ili novo umjetničko udruženje Zadart. Cijela se stvar mogla dogoditi u Zadru, ali se toga nitko nije sjetio — kaže Mladen. Kako je prostor ključno pitanje stvaranja lokalne scene, organizatori i akteri nadaju se kako će upravo ovaj događaj kapitalizirati. Stvorila se kritična energija s kojom se nešto treba napraviti do sljedeće zime — kaže Mladen Mazur, inače ponosni djelatnik zadarske Gradske knjižnice koja je, uz košarkašku dvoranu Jazine, jedini prostor u gradu koji može primiti više od tri tisuće ljudi. U najboljoj knjižnici u Hrvatskoj, uskoro klimatiziranoj, s besplatnim pristupom Internetu, glazbom, multimedijalnom dvoranom te kafićem u posljednje su se vrijeme počeli održavati okrugli stolovi o ključnim temama. O odnosima kulturnjaka s vlašću pak najbolje govore anegdote. Jedna od njih kaže kako je pročelnik za kulturu, nakon uporna traženja primjerena prostora za granatama izgađanu gradsku knjižnicu knjižnici predložio stečaj. U novopridošlom stanovništvu Zadra Mladen zapravo vidi potencijal, jer se došljaci nisu asimilirali samo u vlast. Iako u gradu postoji nekoliko kafića u kojima sigurno neće pustiti Narodni radio, Mario priča kako se svake večeri u Zadru događa spontani bunt u ponoć, kada se kafići zatvaraju. Kako drugih sadržaja nema, ljudi ostaju na ulici do otprilike jedan i pol nakon ponoći. Nije rijetkost naći ekipu kako svira bubnjeve negdje na rivi usred noći i pleše. Ali bilo je i dosta agresivnih upada policije, kažu Zadrani.

Pjesme o pelinu

Poetiku gitare i plaže predstavio je akustični bend Drvena Marija, jedine predstavnice zadarske studentske dijaspore. Svi ostali sudionici Subkulture Zadra u Zadru žive i rade. Dark obrada zadarskog eurovizijskog hita Rock me baby ili u Balaševićevoj maniri otpjevana himna za oslobođenje homoseksualaca već su dijelom zadarske tradicije. Osim Alergije, koja ima dva CD-a, velika većina od ostalih osamnaest bendova nastupili su prvi put. Hard core, new breed, punk, death metal, rock, alternative i dijalektalnih usmjerenja, Mladen ih opisuje kao golu energiju čiste pobune. Pjevaju se pjesme posvećene Maraskinu pelinkovcu, što je doista strašno. HKK Zadar izvela je cjelovečernju predstavu Bez'N'ičega, priču o Medeji smještenoj u iskarikirani lokalni idiom. Ozbiljan komad kazališta koji bi, iako se koristi fizičkim teatrom u kombinaciji s dramskim, više mogao uzdrmati neko mainstream kazalište nego sam biti alternativa. Kako je Tvornica ipak naplaćivala ulaz, nije čudo što je stvar završila tako da su Zadrani gledali Zadrane. S obzirom da se uglavnom prvi put i vide u drukčijim ulogama, stvar je ipak bila korisna. Između reda pancete i reda ekstazija, mladi je Zadar počeo hvatati zraka. Mladen se kune u iskrenu energiju ekipe i nada zadarskim reprizama. Možemo mu samo poželjeti sreću.

Danijela Merunka

Vijenac 189

189 - 31. svibnja 2001. | Arhiva

Klikni za povratak