Strah od izlazaka karakterizira suvremeni život

Irwine Welsh izdao roman Glue

»Nakon rasprave s kompićima odlučio sam napisati roman. A raspravljali smo o neobrezanim penisima.« Riječi su to kojima je Irwine Welsh najavio svoj najnoviji roman Glue u izdanju nakladničke kuće Jonathan Cape. Autor slavnoga Trainspottinga ni ovaj put nije iznevjerio čitatelje izbacujući štivo osebujna stila i tematike. Seks, droge i nogometno nasilje prisutni su i u novom Welshovu romanu, samo su te, njemu inače omiljene, subkulturne teme obrađene na nešto zreliji način. Glue prati životne priče četiri pajdaša iz Edinburgha od njihovih pankerskih mladenačkih dana pa do današnjih, zrelijih techno vremena. Roman je to o odrastanju prepun karakteristično velšovskoga crnog humora te britkih i eksplozivnih dijaloga. Njegovi likovi tipični su britanski luzeri koji svaki na svoj način pokušavaju srediti životne račune. To im baš i ne polazi za rukom jer novčano i nisu najpotkovaniji. A kako kaže jedan od likova u romanu: »Jedino novac može danas kupiti nečije uvažavanje.« U tom smislu Glue je pun opisa životne dešperacije i izgubljenosti, ali i probuđene nade. Prvi važniji bildungsroman u novom stoljeću.

Zbornik psovki za sve boje i uvjerenja

Stanoviti Scritch autor je internetskoga sajta swear.com na kojem su postavljeni vulgarni izrazi brojnih jezika svijeta. Iako je još u razvoju, Scritchov se sajt može pohvaliti lijepo složenim psovkama na kineskom, njemačkom, ali i arapskom jeziku, između ostalih. Od slavenskih jezika najbolje je pokriven srpski s psovkama tipa: Crko dabogda stoko seljačka! Hrvatski se uopće i ne spominje, jer Hrvati dakako ne psuju. A za one željne latinskih izraza spominjemo — Tu es stultior quam asinus. Kad je pak riječ o jezičnim igrama bez granica, onda u njima po svemu sudeći Grci daleko prednjače. Swear.com navodi i posve bizarne primjere. Na korejskom se smatra uvredom ako vam netko kaže da vam mati nema pubisne dlačice! I što reći na kraju osim u prigodno psovačkom tonu: Logirali se na Scritchov sajt dabogda!

Povijest uživanja u opojnim sredstvima

Knjiga Out of It — a Cultural History of Intoxication što ju je ovih dana objavila kuća Hamish Hamilton započinje citatom Friedricha Nietzschea. No nije ovdje u pitanju neka strašno hermetična filozofska disertacija. Na Nietzscheov usklik iz Vesele nauke (»Kad će već jednom netko napisati povijest narkotika!«) — autor Stuart Walton spremno podastire svoj rad. Povijest je to civilizacijskog uživanja u opojnim tvarima od bakanalijskih opijanja vinom u staroj Grčkoj pa do današnjeg ecstasyja. Kao nezaobilazni katalizatori kulturnog razvoja opojna sredstva zaslužila su naposljetku mjesto u povijesti kulture, mišljenja je Walton, i u svom izvanrednom štivu trasira vrlo važne kreativno-uživalačke veze između Billie Holiday i Sokrata, pjesnika Coleridgea i suvremenog britpopa. Kad su pak u pitanju jalove prohibicije, autor se zalaže za trezveniji pristup intoksinaciji i protiv je posezanja za bezrazložnom demonizacijom stimulansa. Jer na kraju krajeva poznata nam je ona Paracelzusova: »Sve je otrov i ništa nije otrov. Stvar je samo u količini.« Dakle, nemojte se predozirati.

Dizajnerski četverac eBoy lansirao pomamu za pikselima

Kad svoja djela jednako uspješno plasirate na MTV-u, korejskim kompjutorskim sajtovima ili američkim trendovskim magazinima, onda ste najvjerojatnije član njemačkoga dizajnerskog četverca eBoy. Steffen Sauerteig, Svend Smital, Peter Stemmler i Kai Vermehr čine okosnicu eBoyeva kreativnog tima odgovorna za pomamu za kompjutorskim ilustracijama što se odnedavna proširila po brojnim svjetskim magazinima. Gotovo da više i ne možete prolistati neki od novijih brojeva britanskog »The Facea« ili američkog »Spina« a da na njihovim stranicama ne ugledate neku od karakterističnih eBoyevih pikseliziranih ilustracija. Pikseli su, da podsjetimo, gradivne kockice od kojih je sastavljena kompjutorska grafika. Poigravajući se s tim »Lego kockicama kompjutorskog dizajna« ibojevci su iskoristili njihov niskotehnološki štimung i uz pomoć kockastih ciglica načinili simpatične panorame gradova budućnosti, odnosno rajske vrtove visoke tehnologije. Logirate li se na njihov sajt eboy.com na Internetu, uvjerit ćete se i sami koliko su u tome bili uspješni.

Strah od izlazaka karakterizira suvremeni život

Koliko ste samo puta čuli rečenicu tipa: Večeras nikamo ne izlazim; na programu su Dosjei X? Bez obzira na njezinu učestalost američki bi urbanist Anthony Vidler i u sâmu njezinu postojanju prepoznao karakteristični simptom suvremenoga življenja. S tim u vezi njegova se knjiga Warped Space, koju je ovih dana objavio masačusetski MIT, bavi nadasve modernim psihološkim stanjima — agorafobijom i klaustrofobijom. Nastale potkraj devetnaestog stoljeća, kad su pariške urbane arkade najavile ulazak čovječanstva u novu eru tehnološke artificijelnosti, obje su fobije ocrtale nelagodni osjećaj koji će pojedinca sve više snalaziti u umjetnoj okolini dvadesetog stoljeća. Agorafobija je danas potpuno uklopljena u elektronske medije i umjetnost, mišljenja je Vidler, posebice u prostornu umjetnost arhitekture i filma te digitalne prostore kompjutorske tehnologije. Vrijednost je dakle Vidlerove vizure baš u tome što se pita u kojoj su mjeri arhitekti i umjetnici pomogli u kreiranju današnjih zavrnutih prostora. Prostora što su nas umjetnim zidovima obgrlili u tolikoj mjeri da se bez njih više i ne osjećamo sigurnima.

Predrag Madžarević