Španjolcima redizajn amsterdamskog Rijksmuseuma

Suvremena nizozemska arhitektura utjecajna je u cijelom svijetu, a o njezinoj živosti i otvorenosti svjedoči i izbor recentnih događanja vezanih uz neke od njezinih protagonista.

UN Studio u Americi

UN Studio, arhitektonska praksa iza čijeg se imena krije poznati autorski dvojac Ben van Berkel i Carolin Bos, uspješan i izvan granica Nizozemske, započeo je svoj pohod na Ameriku. Naime, oni su izabrani za projektante proširenja Wadsworth Atheneum Museuma u Hartfordu. Nakon što je prošle jeseni muzejski odbor preliminarno birao među pedesetak arhitekata, četvero odabranih (Brad Cloepfil, Zaha Hadid, Thom Mayne i UN Studio) na sastanku otvorenu za javnost prezentiralo je svoje zamisli proširenja najstarijeg američkog javnog muzeja umjetnosti pred stručnom komisijom, koja je na osnovi prezentacije i ocjene prijedloga odlučila posao povjeriti nizozemskim arhitektima. Kompleks Wadsworth Atheneum Museuma čini pet zgrada građenih između 1842. i 1967, a zadaća UN Studija jest proširenje muzeja, dizajn novih izložbenih prostora i unapređenje funkcioniranja postojećih objekta, što za Van Berkela & Bos ne bi trebao biti problem jer se među njihovim brojnim projektima i realizacijama raznih tipologija ističu upravo muzejska ostvarenja — muzej Valkenhof u Nijmegenu (1998), ekstenzija i renovacija muzeja Twents u Enschedeu (1996) i dizajn interijera galerije Aedes East u Berlinu (1996). Za više informacija pogledati web: http://www.unstudio.com

Španjolcima redizajn amsterdamskog Rijksmuseuma

Kao što su nizozemski arhitekti projektantski aktivni širom globusa, tako je i nizozemsko arhitektonsko tržište otvoreno za strane arhitekte. Najsvježija potvrda poštivanja reciprociteta jest odluka novoimenovana vladina arhitekta Jo Coenena o izboru Španjolaca Antonija Cruza (1948) i Antonija Ortiza (1947) za redizajn Rijksmuseuma u Amsterdamu. Cruz i Ortiz, poznati po prepoznatljivu, ali nenametljivu pristupu u obnovi postojećih građevina, izabrani su između sedam studija (Heinz Tesar, Francesco Venezia i dr.) zahvaljujući elegantnu, diskretnu prijedlogu, koji nije poremetio sklad dominantnog arhitektonskog stila gradskog konteksta. Prema njihovim riječima samo je stranac mogao odgovoriti postavljenu izazovu, jer su »domaći arhitekti jednostavno bili odveć sputani akumuliranim znanjem da bi pristupili problemu otvorena duha«. Rijksmuseum sakupio je od kraja devetnaestog stoljeća, kada je izgrađen prema zamisli Petera Cuypersa, impozantnu zbirku slikarstva zlatnoga doba, što mu je priskrbilo nadimak katedrale umjetnosti. No kako su se vremenom problemi osvjetljenja i prostora povećavali, vlada je odlučila pristupiti proširenju i preoblikovanju, koje bi trebalo otpočeti 2003, a završiti 2006. godine.

Rietveldovo remek-djelo uvršteno na listu svjetske baštine

Izvanredan odnos Nizozemaca prema vlastitoj kulturnoj baštini, što čini bitnu sastavnicu nacionalnog identiteta, a osobito prema spomenicima arhitekture dvadesetog stoljeća, dobio je potvrdu nedavnim uvrštenjem znamenite Rietveldove kuće Schröder u Utrechtu na UNESCO-ovu listu svjetske baštine. Kuća projektirana 1924. u tijesnoj suradnji s klijentom Mme Schröder-Schräder oprostoreni je manifest grupe De Stijl okupljene oko istoimenoga časopisa, u kojem su uz urednika Thea van Doesburga surađivali Gerrit Rietveld, Piet Mondrian i J. P. Oud. Nikada prije, a ni poslije, nije Doesburgovih 16 točaka plastičke arhitekture, programskog teksta nizozemskog neoplastičkog pokreta objavljenog iste godine kada je kuća završena, tako eksplicitno i konzistentno utjelovljeno u nekom ostvarenom djelu kao u ovoj maloj dvoetažnoj poluugrađenoj kući podignutoj na kraju jedne od utrechtskih ulica iz 19. stoljeća. To je priznanje još jedna potvrda visokog ugleda nizozemske moderne arhitekture u međunarodnim okvirima.

Jo Coenen — arhitektura kao proces

U Nizozemskom arhitektonskom institutu (NAI) do 13. svibnja mogla se razgledati izložba recentnih radova Joa Coenena (1949), autora zgrade u kojoj je smješten NAI (1988), koji je nedavnim imenovanjem za vladina arhitekta ušao u novu fazu vrlo plodne karijere. Coenenov povratak kući obilježen je izložbom koja nije klasična retrospekcija nego se sveobuhvatnim prikazom jednog projekta — Noordknoop u Maastrichtu, nudi introspekcija Coenenove projektantske metode, idejnih polazišta i uvjerenja što su ga godinama vodila kao arhitekta i urbanista. Distrikt Noordknoop sjeverna je margina područja Ceramique u Maastrichtu, a Coenen je kao supervizor i arhitekt bio odgovoran za sve faze realizacije projekta, od izrade master plana do oblikovanja većine građevina i detalja urbanoga dizajna. Izložba prezentira složeni desetogodišnji proces planiranja što je prethodio realizaciji tako važna projekta, dajući uvid u interakciju svih sudionika — od klijenata preko supervizora do arhitekta kao i u presudni utjecaj na razvoj Coenena kao stvaraoca. Drugi dio izložbe sastoji se od prikaza pet novijih ostvarenja što se nalaze pred neposrednim završetkom: rezidencija nizozemskog ambasadora (Berlin), Villa Daelmans (Lanaken, Belbija), uredski toranj (Düsseldorf), poslovno-stambena zgrada (Gendarmenmarkt, Njemačka) i višestambena zgrada (Zeewolde, Nizozemska), koji iskazuju raznolikost tipoloških zadataka i internacionalni ugled Joa Coenena.

Vinko Penezić