Priča o putovanju

Susan Sontag predstavila je nedavno u Stockholmu svoj najnoviji roman In America

Spisateljica Susan Sontag iznimna je predstavnica američke kulturne scene na kojoj je vrlo aktivna od početka šezdesetih godina. Osim književnoga rada, gdje su posebnu pozornost oduvijek privlačili njezini eseji, bavi se kazalištem, a napisala je i režirala nekoliko eksperimentalnih filmova. Susan Sontag susresli smo u travnju u Stockholmu, kamo je došla predstaviti svoju najnoviju knjigu, In America.

»Knjižare su moja najomiljenija mjesta, one su neiscrpan izvor istraživanja« — započela je Susan čija je najveća strast čitanje. »Prije otprilike osam godina boravila sam u Bostonu i zatekla se u knjižari, gdje sam naišla na biografiju poljskog književnika Henryka Sienkiewicza. Nasumce sam otvorila knjigu i pročitala odlomak u kojem se govori kako je mladi Sienkiewicz, opsjednut slavnom poljskom glumicom Helenom Modrzejewskom, otišao s njom i nekoliko prijatelja u Ameriku, gdje su svi zajedno živjeli u utopijskoj komuni.«

Stay in America

Kratki odlomak iz Sienkiewiczeve biografije postao je okosnica njezina romana, sve je ostalo fikcija. »To je imaginarna priča o ljudima koji su mogli postojati i koji su mogli reći ono što su rekli.«

Glavna junakinja romana, Maryna Zalbűowska, slavna je poljska kazališna glumica, koja ostavlja sve u Poljskoj te s mužem, sinom iz prijašnje veze i nekoliko prijatelja odlazi u Ameriku da bi tamo započela jednostavan život daleko od kazališnih dasaka. U Ameriku dolaze 1876. te se naseljavaju na farmi u južnoj Kaliforniji, gdje pokušavaju obrađivati vinograd. Težak život na farmi, kao i život u komuni, nije bilo idealno rješenje za poljske intelektualce, pa se na kraju svi vraćaju u Poljsku, no ne i Maryna. Ona ostaje u Americi, vraća se u kazalište te i u novoj zemlji postaje uspješna glumica.

»Priča me odmah privukla jer govori o putovanju, otkrivanju Amerike i kazalištu. Volim kazalište i znam mnogo o njemu. Za kazalište sam pisala, ponešto glumila i režirala.« Odmah je oduševljeno dodala kako je večer prije, prvi put u životu, gledala Schillerovu predstavu Mary Stuart koju je u stockholmskom kazalištu Dramaten postavio Ingmar Bergman, a to je ista predstava u kojoj glumi njezina junakinja na početku knjige.

Što se tiče putovanja, teško je previdjeti da su likovi u romanima Susan Sontag najčešće stranci koji se mijenjaju da bi se prilagodili novoj okolini. »Obožavam putovanja i volim biti stranac, volim postavljati pitanja i naučiti nešto novo. Svaki roman doživljavam kao novo putovanje, jer na kraju knjige niste na istom mjestu na kojem ste započeli čitanje. Nove stvari uvijek vas na neki način mijenjaju.

Stanje trajne mijene

Maryna je umjetnica u pravom smislu te riječi, no ona je glumica, a biti glumac znači biti u stanju trajne mijene. Ona jest ambiciozna, vrlo kritična prema samoj sebi i o glumi ima vrlo visoke standarde. Ipak, više od svega mrzi biti gubitnica i zbog toga je spremna na kompromise. Ponekad je bolje biti zvijezda u jeftinoj melodrami na američki način nego propasti kao savršena tragetkinja. Ona je primjer velike europske glumce pripitomljene u vulgarnoj Americi.«

Knjiga je, također, sjajan prikaz Amerike na završetku 19. stoljeća. S jedne strane, to je zemlja slobode, neograničenih mogućnosti i druge šanse, no, s druge strane, to je zemlja siromašnih emigranata u kojoj se uopće nije njegovala kultura.

»Zanimljivo je« objašnjava nam Susan Sontag »da su svi današnji klišei o Americi bili na snazi već u 19. stoljeću. Pišući ovu knjigu, pročitala sam gomilu knjiga o tom razdoblju i sve o čemu sam pisala u knjizi stvarno je bilo tako. Poštujem svoje čitatelje i zbog toga vrlo pomno istražujem kako bih im prikazala cijelu istinu.«

Rad na knjizi protegao se na sedam godina. U poslu su je omeli rat u Bosni, prometna nesreća i ponovno dijagnosticiran rak. »Kontinuitet i koncentracija vrlo su važni pri pisanju knjige, a ja sam u pisanju činila velike stanke i ponekad sam se bojala da ću izgubiti nit. Bilo je teško, no ipak sam obavila posao.«

U travnju 1993. Susan Sontag otišla je u Sarajevo, odakle je njezin sin, novinar, izvještavao s ratišta. Otišla je na dva tjedna s humanitarnom pomoći, a nakon toga vratila se kako bi radila bilo što korisno i pomogla ljudima. Od nje su tada zatražili da režira kazališnu predstavu. U Sarajevu je postavila U očekivanju Godota, a boravak u gradu protegnuo se na tri godine. Knjigu In America posvetila je prijateljima u Sarajevu.

Zvjezdana Pilepić