Nešto o Kavkazu

Nedavno sam u brijačnici čitao neku publikaciju koju inače ne pratim. Tamo je bio članak o aktualnome sukobu u Čečeniji. Uz nekoliko smušenih dezinformacija i raznih nesnalaženja u činjenicama člankopisac je tvrdio da su Čečenci daleki srodnici Kineza. To je tvrdnja koja se čini krajnje čudna (Čečenci su tipični predstavnici bijele rase — uostalom, tu našu rasu Amerikanci i nazivaju kavkaskom — dakle posve različiti od Kineza). No autor toga članka nije tu čudnu tvrdnju izmislio. Zaista postoje jezikoslovci, prvenstveno u Rusiji, koji smatraju da su Dagestanci (a Čečenci su srodnici svojih dagestanskih susjeda) jezični srodnici sibirskih Keta, narodića uz veliku rijeku Jenisej. Jenisejci su zaista jezični srodnici Kineza i prije svega Tibetanaca, ali veza s Čečencima i Dagestancima nipošto nije dokazana, a po mojem mišljenju nije ni vjerojatna.

Gruzijci i Abhasci

Taj me tekst potaknuo na razmišljanje o tome što uopće naši ljudi znaju o Kavkazu i o narodima i narodićima što naseljavaju kavkasko gorje i prikavkaske prostore sjeverno i južno od njega. Na žalost, poznato je vrlo malo. Zna se da je argonautski vođa Jazon plovio po zlatno runo u Kolhidu, a Kolhida je na crnomorskoj obali uz Kavkaz. Zna se da su Gruzijci (ili kako smo ih nekada zvali Đ urđijanci) južno od Kavkaza, a to je ipak malo veći narod, preko 5 milijuna pripadnika, pravoslavne vjere, s vlastitim pismom poznatim od V. stoljeća (tada mi još nismo bili ni došli na Jadran!) i sa starom vlastitom državom, obnovljenom nakon raspada Sovjetskog Saveza. Čuli smo možda i za legende o gruzijskoj carici Tamari s prijelaza iz XII. u XIII. stoljeće, a možda znamo i da je na njezinu dvoru živio veliki pjesnik Šota Rustaveli, autor epa Vitez u tigrovoj koži (ako ništa drugo, Rustaveli i njegov ep često se spominju u križaljkama). Zna se za Abhaze ili Abhasce, narod od stotinjak tisuća pripadnika, i to iz dva povoda. Prvo, pisalo se često kako su Abhasci najdugovječniji narod, u kojem stogodišnjaci nisu rijetkost, a objašnjava se to njihovim zdravim gorštačkim životom i velikom potrošnjom jogurta. I drugo, prije nekoliko godina bile su česte vijesti o oružanim sukobima u Abhaziji, autonomnoj republici u okviru Gruzije. Abhasci su se pobunili, odbacili gruzijsku vlast i proglasili priključenje Ruskoj Federaciji, što ipak nije provedeno, bar ne pravno, ali je danas pobunjena Republika Abhazija pod ruskom zaštitom.

Armenci, Azerbajdžanci i Čerkezi

Zna se i za Armeniju, neovisnu zakavkasku republiku, koja je nedavno žestoko ratovala s neovisnim također zakavkaskim Azerbajdžanom, a ni taj sukob još nije riješen i teško će biti brzo okončan, jer su granice između Armenije i Azerbajdžana jedne od najneobičnijih na svijetu. Poznat je i azerbajdžanski petrolej i velika luka Baku, milijunski grad. Ljubitelji glazbe sigurno znaju za slavnoga armenskog skladatelja Arama Hačaturijana, a osobito za njegov mnogo izvođeni »Ples sa sabljama« (iz baleta »Gajane«), uz koji se često veže atribut »lezginski«. Lezginci su pak najveći narod u južnom Dagestanu — ima ih više od 350 tisuća, što je za kavkaske prilike veoma mnogo. I na koncu, razumije se, poklonici filma, šaha ili športa znali bi još ponešto iz kavkaskih tema, primjerice imena pokojega glumca, redatelja, pjevača ili športaša iz Gruzije, Armenije ili Azerbajdžana, ali mislim da na tome možemo zaključiti s iole raširenijim znanjima o Kavkazu i širem kavkaskom području (izuzmimo, naravno, samo profesore zemljopisa). Doduše, svi smo čuli za Čerkeze, osobito za takozvane Čerkeze iz II. svjetskog rata, ali među njima je bilo najmanje samih Čerkeza, o kojima se u nas baš ništa pravo ne zna.

Kavkaska etnička šarolikost

Žao mi je što su kavkaske teme u nas tako malo i slabo poznate. Kavkaz, konačno, i nije tako daleko, a mi mnogo više znamo o znatno udaljenijim krajevima. Istina jest, kavkaske zemlje imaju skromnu ulogu u svjetskoj politici, gospodarstvu i medijskim senzacijama. Ali može se ipak reći da je to područje sve prije nego nezanimljivo. Prije svega, zapanjuje nevjerojatna etnička šarolikost Kavkaza. Malo gdje na razmjerno neveliku teritoriju nalazimo toliko raznih naroda i malih etničkih zajednica, i to tako različitih po jeziku, povijesti, kulturi, običajima, folkloru, usmenoj književnosti, religiji, društvenom ustrojstvu, razvojnome stupnju, tipu gospodarstva itd., itd. S Kavkazom i njegovim neposrednim susjedstvom mogli bi se po ljudskoj raznolikosti mjeriti samo tereni Nove Gvineje i Amazonije, ali uglavnom samo što se tiče različitosti jezikâ, a u ostalome ovdje nabrojenome to su razmjerno jednolična područja, odnosno, bar su bila prije prodora civilizacije. Neki dijelovi Afrike pokazuju nešto manju jezičnu raznolikost, ali u ostalome nadmašuju Novu Gvineju i Amazoniju. Osobito su zanimljive kavkaske vjerske razlike. Tu je pravoslavlje (neka manja područja, cijela Gruzija bez islamske autonomne adžarske republike), zatim monofizitsko armensko kršćanstvo (koje je u dogmatskom smislu od pravoslavlja jednako udaljeno kao od katolicizma), islam (većina područja) i jedna mala nežidovska judaistička zajednica, a na raznim izoliranijim terenima ima i ostataka prikrivenog animizma.

Jezični mozaik

Najzanimljiviji je kavkaski jezični mozaik. Tu su krajnje zamršeni odnosi jezičnih srodnosti i nesrodnosti, posve neriješena pitanja eventualnih srodničkih jezičnih veza s nekim europskim i azijskim područjima (uz mnoštvo suprotstavljenih hipoteza), najkompliciraniji na svijetu suglasnički sustavi mnogih kavkaskih jezika i najsiromašniji na svijetu vokalski sustavi nekih od njih, ekstremna raznoslikost gramatičkih ustroja, i slično. Kratko rečeno, isplati se tim jedinstvenim jezičnim pojavama posvetiti jednu kolumnu.