Na valovima

Od vremena kad je legendarni klarinetist i bandleader Benny Goodman uspio jazz uvesti u koncertnu dvoranu, mnogo se u prezentaciji te glazbe promijenilo. Goodman nije jazzu podario samo dignitet koji su do tada uživali interpreti klasične glazbe, nego je i ne slutivši udario i temelje festivalima jazza — novijem tipu koncertnog predstavljanja te glazbe. Koncertne dvorane jazzu ipak nisu davale dovoljno prostora, pa su se neki europski jazz-entuzijasti nakon Drugoga svjetskog rata domislili kako jazzu dati i nov način prezentacije. Festivali ostaju tako jedna od dominantnih, iako ne isključivo europskih pojava. Njihov je broj od 1954, kad je u Parizu održan prvi međunarodni festival jazza na Starom kontinentu, stalno rastao, da bi se popeo čak i do brojke petsto u tijeku jedne godine.

Ploveći festivali

Uvod je bio potreban da stignemo i do novije, svakako vrlo atraktivne festivalske pojave, koju bismo neobvezno mogli nazvati plovećim festivalima jazza. Ponukani prisjećanjima na parne brodove s pogonom na kotače, popularne riverboats ili steamboats, koji su na palubama i u salonima još početkom dvadesetog stoljeća jazz prenosili iz starog New Orleansa uzvodno Mississippijem na sjever, neki su imućniji ljubitelji jazza i organizatori došli na ideju da festivale jazza u suradnji s turističkim organizacijama osuvremene i stave na palube i u salone modernih i luksuznih linera i cruisera. Prije dvadesetak godina bilježimo prva ostvarenja takvih ideja. Veliki je festival jazza u Detroitu još početkom osamdesetih godina u programu imao večernja jazz-krstarenja po jezeru Michigan, a europska je, mediteranska inačica ostvarena ubrzo nakon toga pod naslovom International Jazz Festival at Sea. Pamtimo deveto izdanje tog krstarenja Mediteranom brodom MS Azur, jer su u programu sudjelovali i neki naši glazbenici, čitava je ruta od Venecije do grčkih otoka s nizom sudjelujućih malih sastava bila posvećena godini trubača i krilničara Clarka Terryja, a putnici su, kao i glazbenici, čuli osamdeset koncerata na pet pozornica.

Tradicija se plovećih festivala jazza na luksuznim i linijskim brodovima nastavlja dakako i ove sezone, jer biti okružen morem, posjećivati egzotična mjesta i pritom po cijele dane slušati izvrstan jazz izazov je za svakog imućnijeg ljubitelja te glazbe, pa su u načelu takva atraktivna putovanja uvijek unaprijed rasprodana.

Među najveće ploveće jazz-festivale ide svakako onaj koji se upravo ovih dana odigrava na poznatom lineru MS Queen Elisabeth II na relaciji New York — Southampton. Na tom se velikom plovećem hotelu u programu jazza nalaze: Gary Burton s japanskim pijanistom i skladateljem Makotom Ozoneom, vokalistica Annie Ross s plovećim festivalskim Lambert orkestrom, Monty Alexander Trio, Tommy Flanagan Trio, saksofonist Houston Pearson s pjevačicom Ettom Jones, Karin Allison Quintet, grupa Moonlighters, gitarist Gene Bertoncini s Michaelom Moorom, poljsko-američki pijanist Adam Makowicz i Berkeley Student Big Band.

Tradicija na Arkoni

Gotovo istodobno, točnije od 26. svibnja do 12. lipnja, na brodu MS Arkona, koji na svojoj krstarećoj ruti s polaskom iz Genove dotiče Barcelonu, Alicante, Malagu, Lisabon, La Corunu, Falmouth, Dover, Antwerpen i Bremenhaven, održava se festival tradicionalnoga jazza. U programu su neki od najistaknutijih protagonista tog žanra jazza, Barrelhouse Jazzband, Pasadena Roof Orchestra, Mac Collie and His Rhythm Aces, Sidney Selby, Ray Austin, boogie & blues pijanist Vince Weber, vokalist Bill Ramsey, Brenda Boykin i Fat Chance. Na Queen Elisabeth II, ovaj put na putu u New York, bit će od 9. do 18. lipnja ploveći big band festival s orkestrima Harryja Jamesa pod vodstvom Arta DePewa, Larryja Elgarta, Nelsona Riddlea pod ravnanjem Chrisa Riddlea te Brigham Young University Sinthesis Orchestra kojim ravna Ray Smith. Na drugom, američkom kontinentu, te na znatno sjevernijoj relaciji na putu od Aljaske do Kanade prometovat će luksuzni brod MS Seven Seas Mariner. Na njegovim će palubama od 1. do 8. kolovoza mainstream i swing jazz izvoditi: Johnny Varo, Bucky Pizzarelli, Harry Allen, naše gore list trombonist Dan Barrett, zatim Chuck Wilson, trubač Randy Sandke, Joe Ascione te kontrabasist i skladatelj Michael Moore sa svojim sastavom.

Reminiscencije i nostalgija za starim jazzom New Orleansa bit će, zahvaljujući entuzijastičkoj grupi organizatora sjedinjenih u Team New Orleans Connection iz Njemačke, nazočne u programu plovećeg festivala New Orleans jazza na brodu MS Bacchus. Naziv je tog festivala posve u stilu — Riverboatshuffle 2001, a u programu sudjeluju najistaknutiji njemački sljedbenici New Orleans jazza sa svojim ansamblima.

Festivalskih će jazz-putovanja morima i oceanima biti do kraja ove godine još nekoliko, a takva će se prezentacija jazza sasvim izvjesno nastaviti i ubuduće. Ljubiteljima jazza dubljih džepova, pa i onima kojima jazz i nije na prvom mjestu, a vole krstarenja, preostaje samo da izaberu odredišta i brod, te stilove jazza koje vole. Izbor, kao što vidimo, ni nije tako malen, a i cijene su različite, te u prosjeku (za europske relacije) iznose od četiri do pet tisuća njemačkih maraka.