Jelo kao umjetnost

Za barba Ranka

»Hrvatska zora«, Glasilo Matice hrvatske Vis, god. X, br. 28, travanj 2001.

Glasilo izlazi tri puta godišnje, a ovaj broj izašao je prigodom proslave Dana sv. Jurja, zaštitnika grada Visa, što je bila prigoda da se podsjeti na nekoliko važnih obljetnica u okviru djelovanja ovog ogranka, kako je na samom početku u uvodnoj riječi istaknuo urednik msgr. Andrija Vojko Mardešić.

Tekst Ane Linčić Umro je barba Ranko posvećen je smrti velikog Višanina, nedavno preminula književnika Ranka Marinkovića, koji je inspiraciju za mnoge svoje likove nalazio upravo na viškim ulicama. Istim povodom prenesen je i govor prof. Ante Stamaća s komemoracije održane u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, kao i prigodni tekstovi iz »Vijenca« Ive Frangeša, Dalibora Foretića, Nikole Batušića i Pere Kvrgića.

S područja znanosti, tu je zanimljiv tekst Borisa Čarge, Branka Matulića i Tončija Borovca o Termama antičke Isse, kao preliminaran osvrt na arheološko-konzervatorske radove 2001, popraćen iznimno kvalitetnim fotografijama i nacrtima u boji.

O Visu u Domovinskom ratu piše Mladen Bujas, brigadir HV-a u miru, naglašavajući ovom prigodom izniman doprinos ove male zajednice.

Po zapisu Lazara Rusića, Ana Linčir priredila je tekst Parobrodom do Splita u kojem su zapisi o putovanju, ljudima i zgodama na brodu. Naš stori Vis pjesma je na lokalnom dijalektu Drage Žitka.

Gordana Vučković piše Iz života srednje škole Antun Matijašević — Karamaneo, gdje nas upoznaje s kulturnim, sportskim i drugim aktivnostima te odgojno-obrazovne ustanove. Tu su i literarni prilozi Antice Roki Nono i unuk i Tonka Kuljiša Paško i Tončica.

Na kraju glasila nalaze se pisma, pa se tako u ovom broju našlo i jedno iz daleke Bolivije. I na samom završetku Vojo Kundičević piše o poznatoj otočkoj Sirnici i objašnjava što je to, njezinu povijest i specifičnost, način kako se pravi i tajne njezina okusa. Svi tekstovi popraćeni su fotografskim ilustracijama.

Antonija Vranić

Dugo očekivani zbornik

Brotnjo, zbornik 2, Matica hrvatska Čitluk, 1998.

Zbornik je posvećen Nikoli Vasilju, predsjedniku Matice hrvatske Čitluk od 26. svibnja 1995. do smrti 3. ožujka 1998. Knjiga se može podijeliti u nekoliko tematskih cjelina. Povijesnu građu, poglavito stećke, obradili su Kornelije Kordić, Nikola Mandić i Anđelko Zelenika. O rimskom nadgrobnom spomeniku iz 2. ili 3. stoljeća poslije Krista piše Stjepan Krasić. Drugi, veći dio zbornika, posvećen je teologu i filozofu Kvirinu Vasilju, o kojemu pišu Hrvoje Lasić, Ivan Kordić, Vladimir Premec i Tomislav Pervan. U knjizi je i, poslije objavljena zasebno kao knjiga, rad fra Franje Miličevića Ženidba. Zasebnu cjelinu čine tekstovi koji se dotiču i zadiru u politiku, ali koji nisu izgubili na aktualnosti. O političkim prilikama u Bosni i Hercegovini 1998, koje nisu razriješene ni danas, pišu Josip Barbarić, Josip Muselimović, a možemo im dodati i tekstove Šita Čorića Naši u Den Haagu i Lori Bradavica Naš povratak. Ostali tekstovi govore o školstvu u čitlučkom kraju (Emil Raspudić), poljodjelstvu (Šimun Zovko), a zatim slijede tekstovi o umjetnosti (radovi Vlade Falaka), pjesnički radovi Vesne Zovko i Ivana Kordića te tada učenice četvrtoga razreda Sandre Čilić. Zbornik završava Pismom ogranaka o hrvatskom jeziku te o zakladi Umjetnost za mir Međugorje, nakon čega su prikazani radovi, fotografije skulptura i slika likovnih umjetnika Joze Ostojića — Jošića i Vlade Čilića.

Možemo se nadati da na treći zbornik neće trebati tako dugo čekati.

Mirna Cvetnić

Jelo kao umjetnost

Ivanka Zanki, Dobra jela za drage prijatelje, Matica hrvatska Nin, Zagreb, 2001.

Ovo zanimljivo izdanje Matice hrvatske iz Nina posvećeno je jelu, ali jelu kao umjetnosti. Autorica je inače umjetnica u izradi makramea, slikarica mrtvih priroda i veduta. Na pisanje knjige odlučila se na nagovor prijatelja i rodbine, koji za njezinu trpezu kažu da je uvijek ukusna, nikad obična, pa ni onda kad je od najobičnijih namirnica, jer u njoj uvijek proviruje umjetnica koja u svemu nalazi potrebu za izražavanjem kreativnosti, stvaralačkog zanosa, kako bi život učinila radosnijim, pa je tako sama i ilustrirala kuharicu.

Knjiga je posvećena ponajprije ukusnoj i zdravoj hrani. Sama autorica kaže da je pri pisanju mnogo razmišljala o svojoj majci koja ju je naučila kuhati, voljeti kuhanje i maštom osmisliti jela, kako se i bez ribe i mesa može napraviti dobar obrok.

Kuharica je podijeljena u nekoliko cjelina. Na prvom mjestu nalaze se juhe, i to one od povrća. Slijede danas možda najpopularnija jela od riže i tjestenine s raznim dodacima, ponajprije od povrća. Tu su i variva i umaci. Cjelina posvećena povrću obrađena je tako da su jela razvrstana po vrsti povrća. Tu je i riba kao neizbježan sastojak zdrave kuhinje, gdje je u uvodnom dijelu rečeno nešto o ribljim juhama i ostalim osnovnim načinima pripreme, a zatim slijede recepti i savjeti. Recepti o mesu podijeljeni su po mesnim vrstama. Tu su i neizbježni kolači, kao i zimnica. Na kraju su raznovrsni savjeti.

Malom knjižicom ogranak Matice hrvatske Nin zaslužio je veliku pohvalu, jer su od zaborava sačuvani i neki vrlo stari recepti, koji će tako naći put i u moderne kuhinje.

Antonija Vranić