Institucija i tranzicija

Institucija i tranzicija

XXVIII. Dani hvarskoga kazališta, Književnost i kazalište hrvatske moderne — bilanca stoljeća II, Hvar, 9-12. svibnja 2001.

Na samom početku skupa sudionici su se prisjetili i odali počast preminulima, poljskoj kroatistici Joanni Rapackoj i kazališnom redatelju Marinu Cariću, za sve što su učinili kao vjerni i dugogodišnji sudionici hvarskih Dana. Na grob Marina Carića na mjesnom groblju položeno je cvijeće.

Ukupno dvadeset i osam referata na XXVIII. hvarskom simpoziju još jednom je potvrdilo vrijednost ove, u stručno-filološkom i organizacijskom smislu, jedinstvene institucije domaće književnoznanstvene prakse. Zbog toga odmah pohvale svim organizatorima (HAZU, Književni krug Split, Grad Hvar i Hvarsko pučko kazalište) koji se izvrsno snalaze u općoj besparici (nema veze što zbornik s prošlih Dana još nije gotov — bit će na jesen!). Posebne laude idu hvarskom gradonačelniku Milanu Lakošu i članovima vesele hvarske glumačke družine: da se znanstveni skup udalji od svoje žanrovske stereotipije i pretvori u nezaboravan simpozij — upravo je njihova zasluga, ali o tome na kraju.

Dakle, znanstveni skup. Tematski izrazitija (ili samo »uhvatljivija«!), bila je teatrološka sekcija: od teorijskih (Sibila Petlevski), preko komparatističkih (Ina Gjurgjan, Cvijeta Pavlović) i interpretacijskih (Nikola Batušić, Anatolij Kudrjavcev, Zrinka Pulišelić, Helena Peričić) do istraživačkih obrada (Antonija Bogner-Šaban, Nedjeljko Fabrio). Ostala dva dana mogla bi se tematski svesti pod zajednički opći nazivnik književnost moderne, bilo da je riječ o terminološkim pitanjima (Pavao Pavličić), interpretacijama — i na komparatističkom tragu — nekih aspekata autorskih poetika (Zoran Kravar, Dunja Fališevac, Antun Pavešković), književnopovijesnim analizama stilskih i žanrovskih aspekata moderne, odnosno nekih njezinih specifičnih pitanja (Hrvojka Mihanović-Salopek, Helena Sablić-Tomić, Ivica Matičević), zatim općim pregledima građe (Nevenka Košutić-Brozović, Nikica Kolumbić, Stanislav Marijanović) i, konačno, esejističkom pristupu slobodno oblikovanoj topici (Branka Brlenić-Vujić). Da su se u Hvaru pojavili i svi drugi stručnjaci predviđeni programom, ovaj bi se metodološki i podtematski miš-maš samo povećao. U cjelini, radi se o pomno pripremljenim, vrijednim i zanimljivim referatima, uz nekoliko sinkopa (»nomina...«). Novost je ovogodišnjih Dana bilo uvođenje minutaže za diskusiju, ali s promjenljivim rezultatom (demokracija je valjda opasna stvar: diskutiraju uglavnom iste osobe, a ostali šute i misle kako govornici dociraju). Trend, vidljiv zadnjih godina, pomlađivanja sastava skupa nastavio se i ove godine. Tranzicija teče uspješno.

Nego, sympósion. I to je dio tradicije. Nakon odrađenih prijepodnevnih sesija, treba pripremiti nepce. Hvarska glumačka družina najbolji je kolektivni kuhar na svijetu: rižota, salate, školjke, ribe, slastice, vina — sve oni znaju. I to rade namjerno da bi vam se svidjelo, da pokažu koliko im znače Dani, i gosti — što stalni, što neki novi — koje poštuju i vole. Nema grada u Hrvatskoj kojemu je toliko stalo do jednoga stručnog skupa: da će uskoro trideseto izdanje, umnogome je njihova zasluga. Chapeau!

Ivica Matičević