Idem tamo gdje je sve po mom

Zagreb je postao iznimno uzbudljiv grad. Što se glazbe tiče. Ni nakon Muzičkog biennala i gostovanja Erosa Ramazzottija uzbuđenja nisu prestala. Bili su nam u gostima Mad Professor i u Močvari Yair Dalal. Takve raznolikosti nismo u Zagrebu odavna imali. Dakako, ima i domaćih uzbuđenja. Vanna i ekipa HTV-a otišla je u Dansku i, dok ovo čitate, znate ishod. No, jedan album pretendira biti hitom ljeta 2001. Riječ je o novom albumu Jinxa Avantura počinje. Lijep naslov albuma benda nakon višegodišnje karijere i potvrđenoga ugleda. Jer, to znači da osjećaju izazov kao da su na početku, barem novoga ciklusa. Jinx su i do sada bili unikat zbog Cocova autorstva i pjevačice Yaje. Sada su to još više. I dalje su eskapisti s pameću, stilom i tijelom. Uvodna pjesma albuma ima znakovite stihove »idem tamo gdje je sve po mom«. I cijeli je album po njihovu. Uzbudljiv i pun pozitivne energije te nije teško predvidjeti da je sigurni hit ovoga ljeta. I ne samo ljeta. Ako su vam Jinxi do sada bili prekrasan izlet izvan sive svakodnevice, od ovog albuma bit će još ljepši. Yaja je pjevačica posebne klase i ženska pop-zvijezda bez usporedbe u Hrvatskoj. Jinx na cijelom albumu ne zvuče kao bend ili grupa, nego kao Big Band. Usporedit ću ih, uvjetno, s Talking Heads, koje sam smatrao idealnim bendom što nudi fantastičnu kombinaciju pameti, srca i tjelesnosti.

Ističem ovdje jedan domaći bend jer sva svjetska gostovanja, ma kako izazovna bila, ne bi značila ništa ako i na domaćoj sceni istodobno ne bismo imali protagoniste podjednake snage. Jinx to u svakom slučaju jesu.

CD: Rammstein, Mutter, Motor Music/Aquarius

U povijesti rocka i pop-glazbe Njemačka je imala možda samo na prvi pogled malo, ali uvijek istaknuto mjesto. Potkraj šezdesetih i početkom sedamdesetih u Velikoj Britaniji njemački su rock podrugljivo nazivali kraut-rockom, kupusarskim. Odnosilo se to i na Kraftwerk, ali situacija se ubrzo izmijenila. Nakon što su Englezi uvidjeli grešku, s ponosom su i posebnim počastima dočekivali isti taj Kraftwerk. Godine 1987. na press-konferenciji u Park Caffeu novinari su davali komplimente Davidu Bowieju kao velikom inovatoru. On je to uporno odbijao, a na pitanje tko je onda inovator u sedamdesetim i osamdesetim godinama, Bowie je kao iz topa odgovorio Kraftwerk! Nijemci su ostali zatečeni i bez riječi. No, Bowie je bio u pravu i svi poznavatelji onoga što se danas zove electro, elektronska glazba, techno ili kako god hoćete znaju kako je presudnu ulogu u tome odigrao Kraftwerk. Uostalom i Afrika Bambaataa mi je kao iz topa odgovorio na pitanje o začinjavcima hip-hopa i rapa: »Sve je nastalo kada sam čuo Kraftwerk. Jamesa Browna, dakako čuo sam prije toga.«

Vratimo se u sadašnjost. Jedna je od najvećih njemačkih rock-skupina današnjice Rammstein. Mnogi će moje kolege jednostavno reći da je to kopija Leibacha, da oni sviraju banalan metal ili tome slično. Možda i nisu daleko od toga, ali možda su oni sve ono što Leibach nisu mogli, a željeli su biti. Snagu koju ima Rammstein nejaki Leibach može samo sanjati, a i desetine metal-bendova mogu samo sanjati čistu fizičku snagu koju Rammstein ima. Dakako, imaju oni još toga što ih čini velikim bendom. Naposljetku, razbijaju dosadnu vladavinu Velike Britanije i Sjedinjenih Država, što i nije baš mala stvar. Grupa nastupa u Beču 22. svibnja.