Čarobno oko kamere

Čarobno oko kamere

Fernando Soprano rođen je godine 1922. u Dobrovcu kod Lipika. Jedan je od najistaknutijih širitelja fotografske umjetnosti u Rijeci i Istri, odmah poslije završetka Drugog svjetskog rata. On pripada onim svestranim tehnikašima, koji razvijaju bogatu aktivnost u odgoju novih mladih fotografa, putem brojnih fototečajeva, predavanja, izložbi i slično.

Fotografsku struku uči u Virovitici i Zagrebu, a majstorski ispit polaže u Rijeci. Fotografijom se bavi od najranije mladosti. Godine 1948. jedan je od osnivača poslijeratnog Fotokluba Rijeka. Također aktivno sudjeluje i u osnutku Kinokluba Rijeka, godine 1969.

Prvi put izlaže radove godine 1951. Vrlo je uspješan izlagač, koji sudjeluje na više od tristo izložbi fotografije, u zemlji i inozemstvu, pri čemu osvaja četrdesetak različitih nagrada.

Za njegov kreativni izložbeni rad tadanji Fotosavez Jugoslavije dodjeljuje mu godine 1955. počasno zvanje kandidata majstora fotografije. Također Međunarodna federacija za fotografsku umjetnost (FIAP) dodjeljuje mu godine 1957. počasno zvanje AFIAP (artist FIAP-a), a godine 1971. počasno zvanje EFIAP (ekselencija FIAP-a).

Održao je i dvije samostalne izložbe fotografije, i to: u Pakracu (1959) i Osijeku (1960), dok su mu dvije održane posmrtno u Rovinju i Puli (1977).

Umro je godine 1977. u Rijeci.

Vladko Lozić

Fernando Soprano jedan je od malobrojnih fotografa koji je uspio fotografsku tehniku i eksperimentiranje dovesti do one razine koju obično nazivamo pravim stvaralaštvom. Cijeli njegov rad prožet je nastojanjem iznalaženja novih tehničkih mogućnosti s ciljem podizanja kvalitete rada. Za nekoga tko u fotografiji traži i nešto više od pukog bilježenja trenutka, ona nije samo tehnika, nego ponajprije sredstvo izražavanja. Soprano je od fotografije tražio i druge kvalitete, kojima je uspijevao ostvariti nova samostalna kompozicijska rješenja vlastitih ideja i zapažanja. Njegove su fotografije dinamične i jasne. Otkrivaju nam ga kao autora koji u stopu prati tehnički napredak medija, ali i osobno gledanje pretvoreno u kreativni trenutak jedna je od karakteristika po kojoj ga razlikujemo od drugih.

Velik dio rada posvetio je stvaranju slike postupkom solarizacije. Naoko su to slike za koje će mnogi reći kako su nastale greškom. Solarizacija u biti i jest nastala pogreškom, ali nemalen broj fotografa, pa tako i Fernando Soprano, iskoristili su je kao nov način uvodeći fotografiju u posve suvremen smjer primjeren vremenu u kojem su nastale.

Recimo i to kako je naš autor jedan od onih koji su osnovna iskustva stjecali u doista živom fotografskom okruženju, druženjem i učenjem s ljudima kojima je fotografija bila i ostala pravi interes i ljubav. U svom klubu u Rijeci sudjeluje u stvaranju povijesti naše fotografije, načinom i stilom jednog od rijetkih sretnika kojima je život ponudio sreću u poslu kojem se nesebično predavao. Autoritetom velikoga znalca odgojio je mnoge fotografe, usađujući im spoznaju kako samo i nadasve pošten odnos može fotografiju voditi naprijed.

Zdenko Kuzmić