Callas zauvijek

Sinopolijev životni put

Berlin 20. travnja, nakon srčanog udara tijekom izvedbe trećega čina Verdijeve Aide u berlinskoj Deutsche Oper u pedeset i četvrtoj godini života preminuo je talijanski dirigent Giuseppe Sinopoli. Rođen je u Veneciji 1946. Studirao je kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih godina u rodnome gradu, bivšoj Zapadnoj Njemačkoj, Sieni i Austriji. Godine 1983. postavljen je za šefa-dirigenta pri rimskoj Akademiji Sv. Cecilija, a godinu poslije preuzeo je istu ulogu i u Rimskoj filharmoniji. Godine 1985. debitirao je u njujorškom Metropolitanu Puccinijevom Toscom te u Bayreuthu Wagnerovim Tannhäuserom. Godine 1990. preuzeo je orkestar berlinske Deutsche Oper, a 1992. i mjesto glazbenog ravnatelja Staatskapelle Dresden.

Callas zauvijek

Pariz Franco Zeffirelli snima film o Mariji Callas. Film će se zvati Callas Forever, a u njega će biti uloženo petnaest milijuna dolara. Callasovu glumi francuska glumica Fanny Ardant, a njezina agenta Britanac Jeremy Irons. Snimanje započinje u Parizu, nastavlja se u Španjolskoj, a završava u Rumunjskoj.

Otišao iz New Yorka, došao u Berlin

New York — Berlin Pet mjeseci prije isteka dvogodišnjeg ugovora, nakon neuspjela postavljanja petoljetnog plana razvitka i sve oštrijih svađa među zaposlenicima zbog kojih su petorica visoko pozicioniranih djelatnika dali ili dobili otkaz, Franz Xaver Ohnesorg napustio je Carnegie Hall i mjesto direktora te koncertne kuće. Ohnesorgov nasljednik Robert J. Harth izjavio je da još nije upoznat s institucionalnim aktivnostima kuće te stoga u ovom trenutku »nije u stanju predstaviti vlastitu viziju njezina vođenja«. Ohnesorg je u međuvremenu potpisao petogodišnji ugovor na mjesto generalnog direktora Berlinske filharmonije. A na prvoj presici, na kojoj se pojavio u društvu trenutnoga šefa-dirigenta Claudija Abbada i budućega Simona Rattlea, najviše se govorilo o Rattleovu ugovoru s Berlincima koji još nije potpisan zbog toga što skupina berlinskih političara koči osnivanje neovisne zaklade koja bi vodila poslove orkestra.

Talibani zabranili instrumente

Afganistan Osim što ruše budističke spomenike, talibani su zaključili da su ples, instrumentalna glazba i televizija također protiv islamske vjere. Jedini trenutno dopušteni oblici muziciranja jesu pjevanje religioznih pjesama i talibansko pjevanje. Glazbala su zabranjena. Oni u kojih se pronađu instrumenti kažnjavaju se zatvorom i batinama, a njihovi se instrumenti uništavaju.

Nagrade

Grawemeyer Award 2003.

Sveučilište Louisville otvorilo je natječaj za Grawemeyerovu nagradu na području kompozicije za 2003. godinu. Nagrada i dalje iznosi vrtoglavih dvjesto tisuća dolara, a bit će dodijeljena djelu praizvedenom unatrag pet godina. Sve detalje moguće je dobiti na adresi: Grawemeyer Music Award Committee, School of Music, University of Louisville, Louisville 40292, USA ili na adresi: http://www.louisville.edu/. Kako biste dobili sliku o ovoj nagradi, navodimo listu dosadašnjih dobitnika: 1985. Witold Lutoslawski: 3. simfonija; 1986. György Ligeti: Etide za glasovir; 1987. Harrison Birtwistle: The Mask of Orpheus; 1988. nagrada nije dodijeljena; 1989. Chinary Ung: Inner Voices; 1990. Joan Tower: Silver Ladders; 1991. John Corigliano: 1. simfonija; 1992. Krzysztof Penderecki: Adagio za veliki orkestar; 1993. Karel Husa: Koncert za violončelo i orkestar; 1994. Toru Takemitsu: Fantasma / Cantos za klarinet i orkestar; 1995. John Adams: Violinski koncert; 1996. Ivan Čerepnjin: Dvostruki koncert za violinu, violončelo i orkestar; 1997. Simon Bainbridge: Ad Ora Incerta; 1998. Tan Dun: opera Marko Polo; 1999. nagrada nije dodijeljena, 2000. Thomas Ad#s: Asyla; 2001. Pierre Boulez: Sur Incises.

Verdiana

The best of Verdi (VI)

Evo nas na kraju priloga o najboljim snimkama Verdijevih djela u izboru glazbenih kritičara »New York Timesa«. Posljednji u nizu je Paul Griffiths (libretist opere Marco Polo Tan Duna), a njegov izbor pao je na: Requiem / Quattro pezzi sacri: Herva Nelli, Fedora Barbieri, Giuseppe di Stefano, Cesare Siepi, Robert Shaw Chorale i NBC Symphony Orchestra, dirigent Arturo Toscanini (RCA Victor 09026-60326-2); Requiem / Quattro pezzi sacri: Luba Orgonasova, Anne Sofie von Otter, Luca Canonici, Alastair Miles, Donna Brown, Zbor Monteverdi i Orchestre révolutionnaire et romantique, dirigent John Eliot Gardiner (Philips 442 142-2); Arije: Maria Callas, sopran, Philharmonia Orchestra, dirigent Nicola Rescigno (EMI Classics 66460).

CD-TEKA

Kad slonovi sviraju

Ne morate vjerovati, no glazbu na ovom CD-u izvode slonovi. Utemeljitelj orkestra sastavljena od dvanaest tajlandskih slonova je Richard Lair, »profesor Slon« pri Thai Elephant Conservation Centru sa sjedištem u Lampangu. Iza bizarne zamisli kriju se plemenite namjere: profit od prodaje CD-a namijenjen je slonovskom centru, a Lair i njegovi suradnici nadaju se da će izdanje upozoriti javnost na proces nestajanja populacije tajlandskih slonova, koja je od brojke od sto tisuća prije stotinu godina spala na dvije i pol tisuće slonovskih duša. Da ne umrete od znatiželje kako to zvuči kad slonovi sviraju, donosimo adresu izdavača — tu se nalazi i nekoliko besplatnih primjera slonovskog muziciranja: http://www.mulatta.org/

Borko Špoljarić