Betty od sapunice

Bolničarka Betty, red. Neil LaBute

Moja susjeda predozirala se sapunicama. Nedavno je srušila svoj mali ovisnički rekord, s dozom od šest brazilskih telenovela koje je ubrizgala u jednom danu. Kad sam je upitao kako se snalazi s njihovim lošim talijanskim sinkronizacijama, reagirala je doslovno na isti način kao što je to u Mexicanu učinila Julia Roberts u razgovoru s Bradom Pittom: »Ne razumijem što govore, ali emocije nadilaze riječi«. E sad, LaButeov kvintesencijalni glumac Aaron Eckhart bi im na sve to odgovorio kako su sapunice namijenjene ljudima bez života koji promatraju lažne živote drugih ljudi.

Bolničarka Betty označila je LaButeov iskorak u ozračje perolakog mainstreama, nakon što je šok-strategiju svojih ekscesnih filmova ambijentiranih u ozračju degeneracije X (In the Company of Men, Your Friends and Neighbours) zamijenio konvencionalnijim rukopisom. Time nam pokušava dokazati kako je kadar ispričati priču i savladati filmsku gramatiku, premda je sekvencu Eckhartova skalpiranja začinio dostatnom dozom splattera, koji funkcionira kao efektni vizualni nadomjestak za verbalni horor njegovih ranijih uznemirujućih naslova. Život oponaša sapunicu i obratno, a spone koje povezuju realnost i fikciju postaju sve labavije, pri čemu je glavna junakinja koja trga te spone (simpatična Renee Zellweger) portretirana kao idealni spoj Štefice Cvek i Melite Žganjer. Ona je konobarica iz provincijskog gradića u Kansasu koja će razotkriti svoj Oz u mjehuru od medicinske soap-opere. Ona u njoj živi, zamijenivši učmalu svakodnevicu snovima. Pri tome promatra svoj novi svijet kroz prizmu onoga što vidi na malom ekranu i potpuno se otuđuje od realnosti. No, Betty je za razliku od Melite imala samo dva muškarca. Jedan je njezin sirovi muž, a drugi je naočiti dr. Ravel iz njezine paralelne zbilje (ono što je za Miju Farrow bio Jeff Daniels u Allenovoj Purpurnoj ruži Kaira). Zbog njega ona napušta Kansas i odlazi u L. A. kako bi ostvarila bliski susret sa svojim sapunastim predmetom čežnje.

Doduše, autor ne želi transformirati frenetični film u još jedan stereotipni filozofski traktat o manipulativnoj moći medija kao što to čine Egoyanovi loši imitatori, nego se samo dobro zabavlja, vodeći svoje junake u parovima posve nepredvidivim tijekom zbivanja. Betty i Hispanoamerikanka Rosa. Šerif Ballard i reporter Roy. George McCord (glumac koji tumači u sapunici doktora Ravela) i producentica Lyla. I, naposljetku, okrutni Morgan Freeman i njegov pomoćnik Chris Rock, koji su likvidirali Bettyna muža (obojica imaju atipične uloge — prvi je negativac, a drugi totalni kuler, jer mu LaBute jednostavno nije dopustio da glumu opet svede na iritantno kreveljenje). Svi spomenuti parovi sudbinski su povezani s Betty, bilo da kreću za njom u potragu ili ne mogu shvatiti da ona želi nešto više od sporedne uloge u sapunici. No, autor im ostavlja dovoljno prostora da razviju svoj lik i nijedan od njih nema povlašteni tretman. Hoće li Betty upoznati svoju veliku ljubav? Da bismo to saznali, na svu sreću, ne moramo čekati neku od idućih epizoda. Simpatično i zabavno.

Dragan Rubeša