Želja za povratkom članstva

Želja za povratkom članstva

Svi su arhitekti pozvani da se vrate u DAZ, ali ne samo kao članski brojevi, nego i da konačno shvate da arhitektura i urbanizam u Zagrebu danas nisu u zavidnoj poziciji

Nedavno ste izabrani za predsjednika Društva arhitekata grada Zagreba. No, svjedoci smo da posljednjih godina odnosi među arhitektima nisu idilični, posebice u okviru Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA) i Društva arhitekata grada Zagreba (DAZ). Kao novi predsjednik DAZ-a, što mislite konkretno poduzeti da se takvo neodrživo stanje među arhitektima napokon razriješi?

— To je iznimno važno i u kratku trajanju mog mandata najčešće postavljano pitanje. Dakako da sam kao predsjednik DAZ-a svjestan te činjenice, ako hoćete i u smislu povijesne odgovornosti, ali i želje za kontinuitetom, jer je naša udruga na ovim prostorima u sto dvadeset i drugoj godini trajanja. No, kao i druge udruge imamo stanovitih problema, koji su se pojavili u formalnom i pravnom smislu nakon usvajanja Zakona o udrugama. S druge strane, statut propisuje veoma zahtjevan kvorum, tako da nam se danas događa da zbog nedovoljna odaziva članstva ne možemo održati ni godišnju skupštinu. No, moramo biti svjesni međuljudskih sukoba i frustracija s obzirom na cjelokupnu situaciju, koje se u našoj profesiji često identificiraju s taštinom i profiterstvom.

Dakako, riječ je o općim problemima, no vratimo se programima na temelju kojih vam je povjeren mandat predsjednika DAZ-a.

— Što se tiče djelovanja DAZ-a, novi izvršni odbor sa mnom na čelu ostaje i dalje na putu svih proklamiranih ciljeva statuta. Projekte koje smo naslijedili od prethodnog izvršnog odbora odlučni smo provesti do kraja. Jedan od njih za nas je vrlo važan — Arhitektonski vodič grada Zagreba, koji autorski potpisuje Aleksander Laszlo s krugom suradnika. Drugi je takav projekt serijal predavanja koje je pokrenuo arhitekt Hrvoje Njirić. To su dakle dva projekta koje jednostavno moramo preuzeti.

To su dakle preuzeti programi, no možda biste čitateljima »Vijenca« željeli pobliže predstaviti svoj nastupni program i tim ljudi s kojima radite.

— Šestero mlađih kolega, od kojih su neki bili i moji učenici, pozvali su me da na izborima za novo rukovodstvo DAZ-a budem nositelj njihove liste, čime sam, moram priznati, bio ugodno iznenađen. No, zanimljivo je da tom prigodom nije ponuđena, osim naše, ni jedna druga lista. Očigledno je da je u jednom trenutku DAZ-u ponestalo energije, tako da je danas potrebna mnogo veća energija da se opet postavi na noge. Ponajprije, da se animira članstvo, ali i vrati akcijama koje je prepoznala cjelokupna javnost tijekom prethodnih godina. Jedna od njih je, da podsjetim čitatelje, bila akcija sa Cvjetnim trgom, kojoj će se, kao i nekim drugim urbanim problemima grada — budući da nisu do danas riješeni usprkos obećanju osoba i struktura iz gradske uprave — izvršni odbor DAZ-a jednostavno morati vratiti. U okviru tog razmišljanja sekcija urbanista DAZ-a pokrenula je organizaciju stručno-znanstvenog savjetovanja, koje bi trebalo biti ostvareno do ljeta ove godine. No, DAZ će također nastojati da se kontinuirano organiziraju ne samo savjetovanja nego i mjesečne tribine koje će pratiti stanje i razvoj događaja u gradskom urbanizmu i arhitekturi.

Dakle, naš program nije odveć ambiciozan. Ponajprije želimo animirati članstvo, budući da nam se dogodilo da od nekadašnjih tisuću i četiristo članova danas imamo nekih osamsto, od kojih je na nedavnoj skupštini bilo njih šezdesetak. Također želimo raditi na povezivanju ostalih arhitektonskih društava u Hrvatskoj jer nam se čini da je ta suradnja do danas bila marginalizirana. No, najširi krug, ponajprije mlađih kolega, mislimo animirati otvaranjem web-stranice. Moja je osobna ideja da se u okviru web-stranice otvori posebna adresa burze, nazovimo je, sekcije nezaposlenih arhitekata, koji bi svojim podacima bili dnevno pristupačni svima koji traže bilo kakve arhitektonske usluge.

Dakle, odlučili ste se na, uvjetno rečeno, socijalni program.

— Ne bih rekao da je to isključivo socijalni aspekt, iako, s obzirom na situaciju, ima tu težinu. No, isto tako moramo znati da arhitekti nemaju svoj sindikat. Naime, oni imaju komoru koja je samo donijela nevjerojatne i otežavajuće okolnosti. S komorom smo dobili velik niz odgovornosti s visokim cjenikom usluga, koji se jedva može postići i koji izaziva opći podsmijeh investitora.

Kao predsjednik DAZ-a, što mislite poduzeti u vezi s izdavalaštvom? Naime, do prije koju godinu u vašem udruženju redovito su izlazili časopisi »Čovjek i prostor« (ČIP, op. a.), »Arhitektura« te biblioteka Psefizma. Danas pak, nakon dramatičnih prevrata od prije nekoliko godina, izlazi jedino urednički i koncepcijski izmijenjeni ČIP, »Arhitektura« je praktički zamrla, a Psefizma je pod pritiscima deložirana i danas izlazi u nakladništvu Društva arhitekata, građevinara i geodeta u Karlovcu.

— Meni je osobno, dakako, drago da Psefizma izlazi i dalje, a drago mi je i da izlazi pod okriljem karlovačkog udruženja. Jednako tako bilo bi mi drago da se taj sjajan projekt, koji je već prepoznat u tradiciji, potpomognut jačim uredničkim kolegijem, širi diljem Hrvatske, razvijajući novi krug pisaca, odnosno izvornih autora. No, u ovom trenutku ne bih ni volio podsjećati na vrlo teške trenutke i objede koje su se u vezi s tom bibliotekom događale. Od ostalih izdanja jedino ČIP dakle izlazi redovito. Časopis »Arhitektura« ne izlazi jer jednostavno ne možemo doći do novca. »Arhitektura« koju je pripremio Branko Silađin de facto je završena, no ne možemo zaključiti njezinu financijsku konstrukciju. Izostala je također stručna biblioteka, te osobno ne vidim razloga da Arhitektonski vodič grada Zagreba ne bude jedan od brojeva »Arhitekture«, kao što bi, primjerice, jedan od njezinih brojeva mogao biti arhitektonski vodič grada Osijeka ili Splita.

Na nedavnim raspravama o Prostornom planu (PUP, op. a.) i Generalnom urbanističkom planu grada Zagreba (GUP, op. a.) u Gradskom zavodu za prostorno planiranje nisu viđeni službeni predstavnici ni UHA ni DAZ-a. Ne bi li se UHA, a pogotovo DAZ, trebali aktivnije uključiti u donošenje za grad tako važnih dokumenata?

— Točno, DAZ je kao institucija bio pozvan na te rasprave, no iz opravdanih razloga izostao je, iako su pojedini naši članovi bili nazočni na nekim raspravama. Jedan od razloga je i ostavka moga prethodnika te neka druga događanja i problemi u djelovanju prijašnjeg izvršnog odbora, koja su se vremenski pogodila s diskusijama. Činjenica je pak da su rezultati rasprava vrlo šturi faktogrami, kao i da zaključci nisu interpolirani ni u okviru PUP-a, ni u okviru GUP-a. Jedno je sigurno, a to je da DAZ više neće čekati da mu netko kuca na vrata, nego ćemo mi već za koji tjedan pokucati na vrata gradske uprave te gradonačelniku i kolegi Zlatku Peršiću (pročelnik Gradskog zavoda za planiranje razvoja i zaštitu okoliša, op. a.) postaviti konkretno pitanje: što se dešava s PUP-om i GUP-om?

No, nije li zabrinjavajuće da je glavni arbitar za urbanistička i arhitektonska pitanja grada Zagreba pri donošenju tako važnih dokumenata jedan od zamjenika gradonačelnika Milana Bandića, Darinko Kosor, koji nema ni temeljno poznavanje arhitektonske, a kamoli urbanističke problematike?

— Da, u pogledu Kosorove stručnosti složio bih se s vama, no mislim da je taj gradski dužnosnik u nedavnom televizijskom razgovoru izrekao i istinu. Naime, on je rekao: »Ja sam prošlih tjedan dana bio koordinator.« Želim time reći da u konačnici PUP-a možda i može postojati takva koordinacija, dok bi stručna kompetentnost trebala biti iskazana u radu svih onih koji su mjesecima i godinama stvarali te dokumente. No, ostaje činjenica da struka nije bila primjereno angažirana ni posredovanjem DAZ-a, ni iz UHA, a ni putem Arhitektonskog fakulteta i ostalih stručnih čimbenika.

Kao arhitekt, kako ocjenjujete ovogodišnju izložbu realizacija koja se upravo održava u prostorijama vašeg udruženja?

— Arhitekti će vjerojatno podijeliti moje mišljenje da je ovogodišnja izložba podbačaj u odnosu na protekle izložbe. Uz časne iznimke, među pristiglim radovima nema dovoljno kvalitetnih rješenja. No, s druge strane, ono što se projektira i realizira mimo godišnje izložbe, s obzirom na cjelokupnu situaciju i sve probleme, mene kao arhitekta zadovoljava u dvadeset postotnom segmentu.

Nedavno je u priznatoj zagrebačkoj galeriji Modulor bila izložba vaših arhitektonskih radova. Tom prigodom promovirali ste i web-stranicu. Koji su vaši dojmovi nakon te dobro posjećene izložbe?

— Moram neskromno priznati da je čitava izložba od otvaranja do prezentacije web-stranice nadišla sva moja očekivanja. Naime, riječ je o Centru za kulturu Trešnjevka i nekadašnjoj galeriji za avangardne umjetnosti, danas Galeriji Modulor. Meni je osobno drago jer se izložba dogodila u dijelu grada koji ima nebrojene urbanističke i arhitektonske probleme. Uopće mi ne smeta što je galerija udaljena od gradskog središta. Osobno bih volio da se moja izložba poslije preseli na adresu Centra za kulturu Dubrava. Smatram da arhitekturom treba doći u prostor u kojem ljudi žive. O arhitekturi treba govoriti sve više i više, jer ona ne samo da je kulturološki fenomen nego i egzistencijalni okvir koji većina ljudi doživljava prema cijeni četvornoga metra.

Kao arhitekt bavite se sunčanom arhitekturom. Biste li mogli ukratko objasniti što je to solarna obiteljska kuća?

— Kada govorim o solarnoj kući, uvijek se vraćam na Sokratov predložak prije dvije i pol tisuće godina, kojim on preporučuje gradnju kuće na način da zahvat sunca bude što veći. Dakle, ona se može definirati na osnovi vrlo starog, antičkog predloška, ali i uz vrlo sofisticiranu podršku softvera, poznavajući sve metode simulacije, termodinamike i građevine. Ujedno, to je i predložak pasivne sunčane kuće. Pasivan je način uporabe sunčane energije. Kuća se projektira kao prijemnik sunčeva zračenja. To znači da je arhitektura maksimalno orijentirana prema jugu. Dakako, takva će kuća biti mnogo bolji proizvod ako uključuje i aktivne sustave kao što je fotonaponska pretvorba. No, iako se prema tehničkim propisima zna da primarni stambeni prostori moraju biti najmanje dva sata dnevno osunčani, u novogradnjama možete naći mnoge primarne stambene prostore u koje sunčane zrake uopće ne ulaze. Dakle, proizvodi se arhitektura koja ne zadovoljava temeljne higijenske, medicinske i biološke potrebe.

Koje biste svoje realizacije izdvojili kao osobito vrijedne?

— Ja u svakom projektu dajem maksimalno pravo investitoru, da ga arhitektura na razini njegovih očekivanja zadovolji. Studentima često znam reći da arhitektura koja zadovoljava samo autora, ali korisniku stvara čir na želucu, vjerojatno nije zadovoljavajući proizvod. Iako mi je vrlo teško odgovoriti na pitanje, mogu izdvojiti pojedine realizacije koje su mi draže unutar pojedinih funkcionalnih tipova ili pak u određenom kontekstu. Tako mi je osobito draga kuća u Mariji Bistrici, koja je prepoznata kao prva pasivna sunčana kuća. S druge strane, postoje one koje su mi drage u nekom urbanom kontekstu. Iako mi je teško izdvojiti pojedine, svakako bih želio spomenuti kuću u Koprivnici koja je 1993. postala maskotom jednog natječaja.

Uz to što ste od nedavno predsjednik DAZ-a, docent ste na Katedri za arhitektonsko projektiranje Arhitektonskog fakulteta, aktivno projektirate, sudionik ste mnogih natječaja. Možete li nam objasniti kako uspijevate uskladiti sve te uloge?

— Pitanje je kolegijalno i prijateljsko i ono mi se često nameće. Postoji niz ljudi koji prate moj rad i život, koji u svakom slučaju ide na račun mog privatnog i obiteljskog života. Srećom, i otac (priznati arhitekt i urbanist Radovan Miščević, op. a.), i majka, i supruga i sin imaju razumijevanja za moj rad. Uz znanstveni rad te dvadesetak projekata u rasponu od interijera, rekonstrukcija, do hotela, tvornica i obiteljskih kuća na dan imam i po dvije do tri radne smjene.

Na kraju, kao predsjednik DAZ-a, što biste poručili svojim studentima i kolegama arhitektima?

— Ovaj tren na popisu je članova DAZ-a jedanaest članova studenata. Osobno držim da je veoma važno animirati mlađe članstvo, ponajprije smanjenjem članarina i prihvatljivijim programima, što bi omogućilo i pokretanje sekcije studenata pri DAZ-u. Fakultetska strukovna udruga Platforma vrlo je dobro koncipirana i volio bih da proširi svoj program na DAZ. Kolegama arhitektima želio bih poručiti da obnove svoje članstvo u DAZ-u, a oni kolege koji su pismeno i usmeno odustajali od članstva da se vrate svojim aktivnostima te da pokušaju odoljeti dvojbenim potezima, od kojih su neki izazvali brojne afere. Dakle, svi arhitekti pozvani su da se vrate u DAZ, ali ne samo kao članski brojevi, nego i da konačno shvate da arhitektura i urbanizam u Zagrebu danas nisu u zavidnoj poziciji.

Razgovarao Krešimir Galović