Zaboravljeno staro-novo postojanje

Zaboravljeno staro-novo postojanje

Osim inzistiranja na prezentaciji tradicije Pasionska baština promiče i ideju tradicije kao poticaja za trenutak sadašnjosti — poticaja za nova glazbena, likovna i književna djela

Muka Kristova kao nepresušno nadahnuće kulture

Započevši život točno prije deset godina u vrijeme agresije na Hrvatsku, u trenutku hrvatske ratne stvarnosti — »pasijskom nacionalnom trenutku«, (kako ističe umjetnički direktor, Jozo Čikeš), Pasionska baština počinje djelovati isprva kao odraz entuzijazma male skupine nadahnutih pojedinaca, postajući ubrzo udruga u kulturi kojoj je cilj promicanje pasionskih kulturnih vrijednosti hrvatske civilizacije i svojevrsne revitalizacije teme Muke Kristove u gotovo svim granama ljudskog izraza — književnosti, glazbe, likovnosti. Tijekom desetogodišnjice postojanja Pasionska baština iskoristila je gotovo sve sakralne prostore u Zagrebu okupivši ukupno od 1992. do danas oko pedeset tisuća posjetitelja. Osim inzistiranja na prezentaciji tradicije Pasionska baština promiče i ideju tradicije kao poticaja za trenutak sadašnjosti — poticaja za nova glazbena, likovna i književna djela. U osmoj je godini rada hrvatska Pasionska baština postala dio europske obitelji Europassiona, a istodobno je organiziranim međunarodnim znanstvenim skupom na Hvaru i Korčuli znanstvenoj sceni i inozemnim autorima ponudila priliku da o temi Muke progovore u kontekstu kojemu je tradicija hrvatske muke, trpljenja i uskrsnuća nedvojbeno pripadala — kontekstu sličnih fenomena, izvora i tradicija srodnih susjednih regija.

Tantum ergo...

Ovogodišnja je manifestacija Pasionska baština (Zagreb, 1-11. travnja 2001) ostvarila kvalitativan korak naprijed u pogledu prezentacije tradicije. Prezentirala je opet nova djela hrvatskih likovnih i glazbenih umjetnika (oratorij Križine Ive Nižića, promovirala nosač zvuka Križine i Šesnaest lavandijera, ponudila izložbu Pasionski ciklusi Vlatka Blažanovića, izložbu Kordunska golgota, Posljednju večeru, skulpturu Kuzme Kovačića, izložbu studenata ALU-Zagreb o temi Moj doživljaj Muke...), iz zaborava otrgnula do danas zaboravljenu nacionalnu glazbenu tradiciju (revitalizacija oratorija Muka i Smert Kristuševa... Božidara Širole), potaknula i motivirala divergentne hrvatske lokalitete da iz davnog svijeta prošlih korizmenih običaja ozvuče Muku Kristovu prema načinima predaka (Kualjska muka, župnog zbora sv. Lovre iz mjesta Kali, Kordunski Uskrs pučkih pjevača Korduna, Vuzmeni pisanec od Resnika, prezentacije korizmenih napjeva i običaja kajkavskih krajeva...), do tradicionalne prezentacije lirike Velikog petka, ove godine posvećene pjesniku dominikancu Rajmondu Kupareu. Kraj je manifestacije obilježio koncert naslovljen Tondalova vizija u izvedbi pariškog vokalnog ansambla Dialogos, s programom glagoljaškog pjevanja Istre i Poljica, gregorijanskih koralnih napjeva Dalmacije i talijanskih lauda.

Prošlogodišnji međunarodni znanstveni simpozij o temi Muka kao nepresušno nadahnuće kulture o desetoj je obljetnici Pasionske baštine obogaćen vrijednim upravo objavljenim zbornikom radova s ukupno trideset jednim novim znanstvenim prilogom. U tim se prilozima zrcale nova znanstvena otkrića i spoznaje o zajedničkoj temi s aspekta znanosti o književnosti, povijesti umjetnosti, muzikologije i etnomuzikologije, teologije.

Ova manifestacija, spomenimo na kraju, ima vjernu publiku, koja i bez potrebe bilo kakve motivacije, u danima korizme, doista i živi ono što kazuje stih himna Tantum ergo, Sacramentum, veneremur cernui...

Gruda zemlje koja nas stvori

Upravo je ta vjerna publika (u kojoj su oni kojima je od početaka ova manifestacija bila usmjerena — mladima, pravi raritet!) pridonijela da se Pasionska baština u proteklih deset godina nije ograničila samo na prezentaciju hrvatske pasionske baštine u Zagrebu. Ona je bila i poticaj brojnim gostovanjima hrvatskih kazališnih amatera i pučkih pjevača primjerice iz Vrbanja i Staroga Grada otoka Hvara ne samo u drugim hrvatskih mjestima, već i izvan hrvatskih obzorja — Londonu, Parizu, New Yorku, motiviravši istodobno uprizorenje ukupno šesnaest novih hrvatskih prikazanja i provocirajući time nužno razmišljanje o temi Muke kroz prizmu novog, teatrološkog fenomena.

Posebnost hrvatske manifestacije Pasionska baština u europskom kontekstu sadašnjice najbolje se ogledala u prošlogodišnjem sučeljavanju hrvatske tradicije s tradicijama drugih europskih zemalja na međunarodnoj debati o temi Europassion danas u Ameinsu, Francuska, na kojoj se okupilo više desetaka skupina nacionalnih Pasionskih baština europskih zemalja. I dok je veći dio europskih zemalja tradicijom prikazivao one pasionske igre s glazbom koje se u njihovim zemljama prikazuju u posljednjih nekoliko desetljeća, dotle je hrvatski prikaz dokumentarnoga filma o procesiji na otoku Hvaru s pjevanjem napjeva koji svoju provenijenciju, uz nužne vremenski uvjetovane promjene i varijante, imaju pak u najstarijem sloju srednjovjekovnog glagoljaškoga korala, doživljavajući tu liturgijsku glazbu i danas svojom, živom i bliskom, pokazao svojevrsnu posebnost našega prostora. Posebnost koja leži u činjenici da je baština u većem broju dalmatinskih lokaliteta prisutna u svojemu kontinuitetu od srednjega vijeka do danas, da je baština i tradicija još i danas dio korizmenoga života izoliranih enklava dalmatinske obalne regije i njezina puka. I ne samo dalmatinskoga!

Pasionska baština se zbog svog osebujnog profila nametnula kao jedinstvena manifestacija u Hrvatskoj koja živi svake godine usporedno sa životom liturgijskog korizmenog kalendara, u vremenu od Cvjetnice do Velikog četvrtka, prerastajući u fenomen koji nas uvijek iznova potiče na razmišljanje o vlastitim počecima, korijenima, grudi zemlje koja nas stvori, o izazitom, gotovo ljubomorno čuvanom bogatstvu različitosti, o zaboravljenim običajima, o zaboravljenoj glazbi, oživotvorujući na najbolji način misao Ivana Pavla II, kako stoji u iznimno inventivnu i kontemplativnu tekstu Pasionska baština — njezino značenje i mjesto u hrvatskom društvu danas autora Čikeš-Milinović, da »vjera koja ne postaje kultura, vjera je koja se ne prihvaća u potpunosti, ne pretapa u cijelosti, ne živi vjerno«. Pasionska baština nastavlja se iduće godine, s novim sadržajima, zaboravljenim starim-novim postojanjima, novom-starom književnošću, glazbom i likovnošću.

Hana Breko