Strategija je djelo autorâ, a ne Ministarstva

Strategija je djelo autora, a ne Ministarstva

Svaki suradnik imao je potpunu samostalnost u koncipiranju i izradi svojeg teksta

Sa zamjenicom ministra kulture Biserkom Cvjetičanin razgovarali smo u povodu objavljivanja nacrta Strategije kulturnog razvitka Republike Hrvatske o načinu na koji je on izrađen i reagiranjima javnosti, ponajprije nevladinih udruga i kulturnih institucija, na taj dokument.

Koliko je nacrt Strategije kulturnog razvitka djelo Ministarstva, a koliko zbroj pojedinačnih tekstova autora? Kako je odabrana ekipa ljudi koja je izradila nacrt Strategije?

— Strategija kulturnog razvitka dio je Strategije razvitka Republike Hrvatske — Hrvatska u 21. stoljeću koju je pokrenula Vlada RH i koja obuhvaća dvadeset različitih područja. Rad na Strategiji provodio se neovisno o ministarstvima, te su ekipe stručnjaka potpuno samostalno radile svoje dionice. Ekipa koja je sudjelovala u realizaciji projekta Kulturna politika RH — Nacionalni izvještaj u okviru kulturnih politika Vijeća Europe, nastavila je rad na Strategiji kulturnog razvitka s istim voditeljem, prof. dr. Vjeranom Katunarićem. Znači, okupila se ista ekipa, a na prijedlog voditelja proširena je novim suradnicima, jer je strategija zahtijevala niz novih tema i pristupa, kao što je npr. suradnja kulture s drugim sektorima razvitka (kulturni turizam, nove komunikacijske tehnologije u kulturi, istraživanje i razvoj, kulturni menedžment, sociokulturni kapital). Ukupno se u projekt uključilo 25 znanstvenih i kulturnih djelatnika. U projektu je sudjelovalo i nekoliko stručnjaka iz Ministarstva kulture koji su radili i u prethodnom istraživanju, ali, da još jednom naglasim, cijeli rad odvijao se automno. Svaki suradnik imao je potpunu samostalnost u koncipiranju i izradi svojeg teksta, u skladu s propozicijama koje su donesene i prihvaćene na prvim radnim sastancima ekipe. U godinu dana izrađeno je više verzija, a voditelj projekta je iz oko 600 stranica u prvoj verziji nastojao prezentirati najvažnije ciljeve i zadatke strategije na stotinjak stranica. Postavljanje nekog »redaktora« nije se uopće razmatralo na radnim sastancima, jer je voditelj unosio izmjene i intervenirao gdje je smatrao potrebnim, i s time upoznavao svakog suradnika. Svaki je suradnik odobrio verziju teksta koja se nalazi u nacrtu, a koja pripada u njegovo ili njezino područje ili dionicu. Sve verzije u proteklih šest mjeseci bile su na Internetu, s pozivom na javnu raspravu, ali nije bilo nikakvog odjeka, nikakvog komentara, sugestije. Tada je Ministarstvo kulture odlučilo organizirati javnu raspravu i prethodno objaviti nacrt u tiskanom obliku kako bi se sudionici rasprave mogli pripremiti. Javna rasprava, održana u Trakošćanu, pokazala je izuzetan interes naše kulturne sredine za taj dokument. A kako je na istaknutom mjestu navedeno da je riječ o nacrtu, to znači da ga sami autori ne smatraju završenim činom, već će se i dalje na njemu raditi uzimajući u razmatranje ono što je rečeno u raspravama.

Koliko ovaj dokument odražava politiku Ministarstva ako ono ni na kakav način nije interveniralo na njegov sadržaj?

— Nacrt predstavlja samostalan rad stručnjaka. U ovih godinu i nešto više dana Ministarstvo nastoji provoditi novu kulturnu politiku, zacrtanu u nacionalnom izvještaju. Strategija je nastavak tog rada i ona formulira ciljeve i zadaće za budućnost o čemu će Ministarstvo zasigurno voditi brigu i, što je najvažnije, barem neke od preporuka nastojati realizirati u praksi. Ministarstvo kulture potaklo je mnoge promjene i inovacije (npr. u pogledu financiranja, legislative, itd.), a i nacrt Strategije na njih stavlja naglasak. Da iznesem još jedan primjer, kulturnih vijeća koja će predstavljati važan korak u suodlučivanju u kulturi, što je u Strategiji istaknuto kao pozitivan primjer decentralizacije odlučivanja u kulturi. Još jednom moram naglasiti da Ministarstvo nije »interveniralo« na sadržaj ili imalo neku »redaktorsku« ulogu. Zato i nije potrebno uspostavljati dijalog s Nepoznatim nekim iz Ministarstva, kao što navodi jedan od vaših suradnika-kolumnista, jer su imena svih sudionika Strategije poznata, kao i voditelja projekta, te oba urednika knjige čiji izlazak je i omogućio ovako široku raspravu. Kao što vidite, rasprava još uvijek traje, što Ministarstvo veoma cijeni, jer to pokazuje velik interes naše kulturne sredine za pitanja što se zbiva s našom kulturom, koji su pravci kulturnog razvitka u novom stoljeću.

Kada očekujete da će biti izrađena konačna verzija Strategije kulturnog razvitka?

— Ovo je još uvijek nacrt koji podliježe, nakon široke rasprave, promjenama. Bilo je vrlo konstruktivnih, vrlo korisnih kritika i prijedloga. Nakon što se razmotre, izradit će se definitivni tekst koji će postati dio cjelokupne strategije. Naravno, on ne može biti u ovako velikom obliku jer cjelokupna strategija ima dvadeset područja, ali će uz ovaj tiskani nacrt, izaći npr. zbornik s rasprava u Trakošćanu, što će predstavljati komplementaran materijal. Do sada je nekoliko suradnika, reagirajući na kritičke primjedbe, već unijelo izmjene u postojeći tekst nacrta Strategije. Negdje do kraja ovog ili sljedećeg tjedna te će izmjene biti uvrštene i konačan tekst bit će stavljen na web-stranicu Vlade Republike Hrvatske i tako biti dostupan javnosti. Međutim, načelne primjedbe u tom smislu da nacrt podcjenjuje značenje ili sam pojam nacionalne kulture teško da će biti prihvaćene, budući da to nije točno. Riječ je o drugačijoj i dinamičnijoj interpretaciji horizonata hrvatske kulture u 21. stoljeću. U tom je smislu u Glosariju na kraju dokumenta definiran pojam nacionalnog kulturnog kapitala.

Na kojoj će razini Strategija kulturnog razvitka biti usvojena?

— Uskoro se u Dubrovniku održava seminar o cjelokupnoj strategiji, a nakon toga pristupit će se definitivnoj verziji, te će u jesen biti svima na raspolaganju.

Prihvaća je prvo Vlada, a zatim Sabor. Cjelokupna će strategija biti sažeta u tzv. svodni dokument od pedesetak stranica, i tu će strategiji kulturnog razvitka pripasti jedna do dvije stranice teksta.

Kakva je konkretno uporabna vrijednost Strategije, hoće li njezine odredbe biti obvezujuće i za koga?

— Kada Strategija bude završena, bit će dragocjena u primjeni ciljeva i zadaća koji su već sada jasno definirani. Tu ne mislim samo na Ministarstvo kulture, već i lokalnu zajednicu, udruge, nevladine organizacije, ukratko sve zainteresirane za kulturni razvitak Hrvatske. To jest strategija za dvadeset i prvo stoljeće. Ona će uvijek imati jednu vrijednost, i za dvadeset godina moći će se konzultirati i iz nje preuzimati dobre ideje. Vjerujem da je to dokument koji će imati svoju vrijednost i za jedno dulje razdoblje.

Dakle, Strategija će biti više smjernica nego obveza?

— Sigurno neće biti nekih obveza, ali da će se u skladu s njenim ciljevima i zadacima moći mnogo toga napraviti, u to ne sumnjamo. Zapravo, sada bi trebalo pojedine dionice strategije, prije svega zadatke u njima, razraditi na konkretan i primjenjiv način, a to znači za razdoblje od idućih nekoliko godina predvidjeti nosioce pojedinih zadataka, odrediti koliko je potrebno financijskih sredstava i gdje se ona sve mogu tražiti, predložiti ideje koje mogu privući financijaše i te ideje dovesti u vezu s novim kriterijima Ministarstva kulture za financiranje programa u kulturi, zatim ponovo organizirati javne rasprave, ali ovaj put o pojedinim dionicama ili srodnim grupama dionica po područjima (na primjer, kulturna baština). Isto tako, treba odmah vidjeti da li se takva razrada strategije na nacionalnoj razini može primijeniti na lokalnim razinama, gdje se sve u Hrvatskoj može oblikovati dugoročna strategija i strategijsko planiranje za idućih nekoliko godina. Takav rad bio bi obveza stručnih timova koji bi se razgranali iz postojećeg tima stručnjaka. Ako bi se takav njihov rad shvatio samo kao njihova stvar, a ne i struka u kulturi i same kulturne politike na nacionalnoj i lokalnoj razini, bila bi to velika šteta za struku i politiku. Strategija nije ničija obveza u smislu zakonske obveze. Ali ako budemo sve zakonski propisivali i sankcionirali, onda ćemo kulturu napraviti potpuno birokratskom ustanovom. Stvar je naše savjesti hoćemo li o kulturi misliti dugoročno i izaći iz postojećih okvira, pokušati misliti drugačije, smjelije, a ne svaki se čas pitati jesmo li se time kome zamjerili i jesmo li pravilno protumačili naše postojeće interese.

Koliki je bio ukupni trošak nacrta strategije?

— Oko 120.000 kuna pripalo je svakom od dvadeset područja strategije, tako i području kulture. Sredstva je osigurala Vlada RH.

Hoće li konkretni zakonski prijedlozi, poput zakona o kulturnim vijećima i zakona o filmu i kazalištu morati biti usklađeni sa Strategijom?

— Zakon o kulturnim vijećima prošao je prvo čitanje na Saboru, uskoro će ići na drugo čitanje i velikim dijelom njegova je važnost naglašena u Strategiji. Zapravo, u Strategiji se ne govori o Zakonu, nego se upozorava na nužnost praćenja posljedica njegove primjene, tj. hoće li dovesti do slabljenja utjecaja države, slabljenja klijentelizma, veće transparentnosti i efikasnosti u odlučivanju, itd. Zakon o kazalištu i Zakon o filmu tek su u izradi i sigurno će se voditi računa što o njima predviđa Strategija.

Jedna od ključnih riječi u Strategiji je decentralizacija i demetropolizacija. Nisu li upravo Matica hrvatska i DHK najdecentraliziranije kulturne ustanove? Strategija ih u tom aspektu ignorira, a s potcjenjivanjem govori o njihovoj izdavačkoj djelatnosti i članstvu...

— Decentralizacija mora biti jedna od ključnih riječi u Strategiji. Dovoljno je da bacite pogled na kulturne politike mnogih europskih zemalja, gdje je decentralizacija također u središtu pozornosti. Uzmite samo Francusku, koja intenzivno eksperimentira novim oblicima partnerstva između države i teritorijalnih kolektiviteta, i sada je upravo pred vrlo ambicioznim projektom nazvanim »Protokoli kulturne decentralizacije 2001«. Ministarstvo kulture podupire decentralizaciju — nisu li kulturna vijeća važan korak u tom smjeru? Ne bih se složila s mišljenjem da se s podcjenjivanjem govori o djelovanju Matice hrvatske i DHK. Pokazalo se da je upravo zahvaljujući decentralizaciji Matica hrvatska npr. postigla intenzivniju izdavačku djelatnost na lokalnoj razini, povećan je broj različitih kulturnih manifestacija itd. Decentralizacija je uvijek poticaj za veću participaciju, participaciju većeg broja ljudi. Što se tiče DKH, vaša dva priloga na istoj stranici u prošlom broju »Vijenca« pokazuju različitost mišljenja u pogledu njegova djelovanja, pa dopustite i autoru priloga u Strategiji da ima pravo iznijeti svoje stručno mišljenje.

Na koje partnere Ministarstvo kulture računa u manjim sredinama?

— U tim sredinama računamo prije svega na kulturne institucije kao nosioce kulturnih aktivnosti. Ministarstvo puno ulaže u projekte u manjim sredinama, knjižnice, muzeje, pučka učilišta, dakle sve ono što pridonosi kulturnom životu na lokalnoj razini.

Smatrate li da se u dokumentu Ministarstva kulture može zadirati u statut nevladine udruge, kao što je to učinjeno u tekstu Grozdane Cvitan Književnost i nakladništvo o DHK?

— Već sam naglasila da je Strategija rad neovisne ekipe koja se u istraživanju morala posvetiti nevladinim udrugama značajnim u promicanju kulturnih vrijednosti i kulturnog razvitka. Na autorima je u kojoj će mjeri prihvatiti kritike i primjedbe iz javnih rasprava, ali mislim da je ovdje više riječ o različitim pristupima, odnosno da se autorica teksta, Grozdana Cvitan, zalaže za projektni pristup koji je danas u svijetu općeprihvaćen. Kao i u drugim dionicama u Strategiji su formulirane preporuke Ministarstvu, ali kao što sam već istaknula, one nisu obvezujuće za Ministarstvo.

Koje je vaše stajalište o tvrdnjama iznesenim u tom poglavlju?

— Prije svega, smatram da autor ima pravo iznijeti svoje mišljenje i prepustiti ga ocjeni javnosti. Moj je stav da DHK nema onu ulogu u društvu koju bi trebao imati. Zašto je nema — dovoljno je vratiti se na dva različita mišljenja vaših komentatora u prošlom broju ili podsjetiti na nedavne ideje o osnivanju paralelnog društva, pa zaključiti da su promjene nužne. U pogledu promjena, zahtijeva ih se i u dionici o scenskoj umjetnosti. Autor smatra da nikako ne bi u strategiji, odnosno u daljnjem razvoju naše scenske umjetnosti, trebalo ostaviti četiri HNK, nego samo jedno. On je to suvereno branio u raspravi.

Zar nije i centraliziranje četiri HNK u jedno u suprotnosti s proklamiranom decentralizacijom?

— Ne, nije. Riječ je o drukčijem pristupu. Uskoro će to biti jasno kada autor teksta iznese izmjenu u kojoj tumači da tu nije riječ o centralizaciji nego o boljem povezivanju. Danas se cijeli svijet umrežava, pa zašto se ne bi mogla umrežiti četiri kazališta? Možda bi se upravo na taj način najbolje provela decentralizacija. To ne znači da će Ministarstvo prihvatiti preporuku, ali autor tog teksta poziva na razmišljanje, na pronalaženje boljih rješenja, i upravo je u tome vrijednost nacrta. Bojim se da to nije dovoljno shvaćeno.

Koja je sudbina nacrta Strategije? Koji su daljnji koraci u raspravi i kako će biti izrađena konačna verzija dokumenta?

— Kada smo najavili konferenciju o nacrtu Strategije, odaziv je bio vrlo velik. Prijavilo se oko dvjesto pedeset sudionika, ali da je dvorana mogla više primiti, došlo bi i tisuću ljudi. To znači da je strategija potakla mnoga razmišljanja i dalji koraci trebali bi biti u pravcu njegovanja takvih rasprava. Bez njih nema razvoja. Voditelj projekta i autori trebali bi dalje raditi na definitivnom tekstu, a Ministarstvo kulture poticati dalje diskusije u nastojanju za pronalaženjem najboljih razvojnih rješenja u pojedinim područjima i aktivnostima.

Hoće li Ministarstvo kulture organizirati okrugle stolove o pojedinim područjima o kojima govori Strategija? Sadašnja poglavlja ipak su djelo pojedinaca...

— Ministarstvo će poticati organiziranje takvih okruglih stolova, ali daleko je bolje ovo što se sada događa u našoj kulturnoj sredini: Strategija je potaknula da sami kulturni djelatnici, kulturne institucije organiziraju skupove o pojedinim, veoma važnim temama. Tako npr. nedavno je u Exitu održan skup o sponzorstvu, PEN je održao skup o kulturi i tržištu, raspravljalo se o zakonu u kazalištu... Daleko smo od teze o nezainteresiranosti ili demoralizaciji našeg društva, i ovaj angažman valja izuzetno cijeniti.

Hoće li samo Ministarstvo nešto organizirati?

— Ministarstvo pokreće nekoliko istraživanja, npr. o stanju u modernoj baletnoj umjetnosti i filmu, pa će i ona biti komplementarna strategiji. Na tome se angažirao Zavod za kulturu pri Ministarstvu kojem su istraživanja, stvaranje baza podataka, redoviti izlazak glasila »Kulturni razvitak«, te rad na web-stranici Ministarstva glavni zadaci, s kojima može pridonijeti boljem implementiranju strategije.

Možete li se osvrnuti na komentare nacrta Strategije objavljene u posljednjem broju »Vijenca«?

— Prije svega, zahvaljujem svim autorima komentara što su pročitali Strategiju i što su svaki iz svoje domene dali korisne kritike, primjedbe i savjete o kojima će se voditi računa pri definitivnoj izradi Strategije. Zato se i išlo na javnu raspravu, ne samo u kulturi, već sva područja strategije prolaze slične rasprave. Možda je najveći odjek u kulturi, jer ona obuhvaća cijeli naš život. Dugo se nije diskutiralo tako angažirano kao sada i to je odlično.

Čini mi se da su se iz svih tekstova tri primjedbe najviše istaknule. Kao prvo, na više mjesta nam se spočitava da dokument ima velike vizije. To jest vizionarski pokušaj i mislim da je to normalno. Zaista su svi autori nastojali dati svoju viziju, ali molim vas, kakva je to strategija koja nema vizije? Koliko smo tu svi mi kao autori zadovoljili? Mislim da je imati viziju, da je vizionarski pokušaj samo prednost, a ne nedostatak. U posljednjih deset godina nismo baš imali vizije, pa zato tu primjedbu više shvaćam kao kompliment.

Druga je primjedba politička intervencija u kulturi, odnosno da kulturna politika slijedi politiku. Tu mi se čini da je situacija obrnuta: postoji kontinuitet od nacionalnog izvještaja 1998. prema današnjoj strategiji, pa bih rekla da politika u posljednje dvije-tri godine slijedi kulturnu politiku.

Treće, kaže se da je nacrt hermetičan. Mislim da je vrlo otvoren. Kako bi ovako velik broj ljudi mogao sudjelovati u raspravi/kritici da je tekst hermetičan? Pokazuje se jedino da naša sredina nije naučena na nove načine komuniciranja putem novih tehnologija, jer dok je nacrt bio samo na Internetu, nitko nije reagirao. Sada je dostupan svima i svatko može naći segment u njemu koji ga zanima na vrlo otvoren način.

Dvije stvari bih još dodala. Vaši suradnici, komentatori, navode da u strategiji nema plesa i filmske glazbe, što je točno. Nema ni dizajna, arhitekture... Teško je bilo obuhvatiti sva područja, ali strategija daje opće pravce i ciljeve u kojima se svi mogu naći.

No, zar se nije u Strategiji mogla naći ni jedna rečenica o umjetnostima poput plesa?

— Mislim da će nešto od toga biti uneseno u konačnu verziju.

I još jedna opaska. Često se u tekstovima vaših komentatora spominje riječ činovnički s negativnom konotacijom. Možda se pod »činovničkim« misli na shemu »ciljevi-zadaci« koja zvuči kao duhovni kavez, ali tu je zapravo riječ o metodološkom okviru dogovorenom na razini cjelokupne nacionalne strategije pri Vladi. Dakle, što je cilj razvitka u pojedinom sektoru i kako ga ostvariti (zadaci, instrumenti). To zahtijeva misaonu disciplinu i egzaktnost, premda smo još daleko od pouzdanih indikatora strategijskog planiranja.

Kao znanstvenica, s dugim stažom u znanstvenoj instituciji, mogu reći da za mene činovnički u modernom (Weberovu) smislu znači racionalnost na osnovi profesionalnih, stručnih znanja, a to je ono što je potrebno svakom ministarstvu, pa i Ministarstvu kulture. Upravljanje kulturom kao područjem valja prepustiti visokoprofesionalnim činovnicima — ako je čovjek profesionalac, stručnjak, što će bolje Ministarstvu kulture!

Strategija je, napokon, bila izložena javnoj prosudbi, omogućila je otvorenu kulturnu komunikaciju, dakle još jedan nebirokratski čin, i možemo samo poželjeti još mnogo takvih poticaja. Da smo je držali u ladici i krijumčarili po zatvorenim sjednicama, imali bi svi pravo osuditi to kao birokratski udar na kulturu.

Bili ste urednica Strategije i jedan od autora. Imate li još neka posebna zaduženja u Ministarstvu kulture?

— Strategija je bila segment cjelokupnog mojeg rada koji je vrlo raznovrstan i ulazi u mnoga područja kulture, od pokretanja projekata, međunarodnih odnosa (UNESCO, Vijeće Europe), do sudjelovanja u Zakonu o HRT-u i promicanju novih tehnologija informiranja i komuniciranja. Budući da sam zamjenica, ne bih se ni mogla usmjeriti na neko »posebno« zaduženje, jer valja imati cjelovitu percepciju i — da se vratim na prethodne napomene — viziju hrvatskoga kulturnog razvitka.

Razgovarao Zlatko Vidačković