Stilska preciznost i namjerni štos

Stilska preciznost i namjerni štos

Ivan Kapec Trio, Lancun, Dancing Bear — DBCD 036

Još nedavno više nego skromna CD-produkcija domaćega jazza srećom postupno jača. Tu se dakako i sami glazbenici moraju snalaziti kako znaju tražeći sponzore ili neku od baš ne i malobrojnih domaćih etiketa koje će pokazati zanimanje za takav, u načelu nekomercijalni, projekt. U takvim se okolnostima pojavio u nas nedavno i disk trija zagrebačkog gitarista Ivana Kapeca Lancun, koji potpisuje etiketa Dancing Bear. Kako to danas napose u europskom jazzu često biva, i Lancun je autorski album s dvanaest originalnih skladbi iz pera vođe trija, u kojem su nastupili kontrabasist Saša Borovec i bubnjar Borna Šercar. Pomalo otkačeno likovno rješenje diska nije nezanimljivo, ali je teže čitljivo i, dakako, opet bez nužnoga popratnog teksta.

Samo naizgled samozatajni Ivan Kapec nije posvemašnji pridošlica na našoj jazz i diskografskoj sceni, i u ovom se trenutku usprkos imidža introvertnog čovjeka i glazbenika očigledno penje u vrh naše generacije mlađih gitarista jazza. U pristupu dosta specifičan i kao interpret i kao autor, pokazuje suvereno vladanje instrumentom, te da se stilski može prilagoditi dinamici repertoara koji seže od balada i bluesa preko bossa-nove do sasvim modernih izvedbi. Pokazao je to i nedavni, vrlo uspjeli nastup u sklopu koncerta Gitara u jazzu, održan u zagrebačkom klubu glazbenika Sax. Pa ipak, u svemu tome zadržava određenu interpretativnu suzdržanost, primjerenu njegovu temperamentu.

U izvedbi uvodne role diska Emanation uz autora kao solista, slušamo i arco-tehnikom izveden solo kontrabasista Saše Borovca, dok sljedeća skladba Lancun ima u programskom sklopu očigledno posebno značenje, ne samo zbog istoimenog naziva diska nego i zbog dviju izvedenih verzija. Riječ je o doista melodijski i harmonijski zanimljivoj skladbi, koju potom slijedi prva verzija originala Mirabile u ritmu bossa-nove sa zapaženom ulogom bubnjara Borne Šercara, dok je kontrabasist Saša Borovec, ovaj put pizzicato-tehnikom, odsvirao jedan od najboljih sola na disku. No Matter gotovo je klasičan blues sa svim temeljnim elementima toga crnačkog glazbenog fenomena te s odgvarajućim funky-zahvatima pa je tako i svojevrsna jazz-legitimacija svih članova trija. Originalna skladba isto tako originalna naslova Rakitje Lake daje kod autora nazrijeti i neke utjecaje modernije garde američkih gitarista, a u izvedbi gostuje naš istaknuti alt-saksofonist i flautist Miro Kadoić, zaposlen u Big bandu Radiotelevizije Slovenija. U Jezeru Rakitje Kadoić svira flautu upotpunjujući izvedbu improvizacijski i zvukovno. Vals je naravno jazz-valcer melodiozne teme s duljim solom kontrabasa, dok u funky beat temi Holmes' Body trio ugošćuje nadarenoga mladog gitarista, poznatoga iz rock- i blues-miljea, Roverta Vnuka. Tu su još dva originala slična ugođaja i tempa s afro-latinskom ritmičkom podlogom, Landfall s uvodom gitare i Your Hand in My Dream sa solom kontrabasa potpomognutim akordima gitare te zanimljivim završnim akordom.

Na disku nalazimo i nekoliko takozvanih remix-verzija istih pjesama, primjerice Lancuna i Mirabilea, kao i remix skladbe Gift. Za neupućene oprez pri slušanju posljednje verzije Lancuna! Nije riječ ni o kakvoj tehničkoj greški, nego o namjernom štosu u miksanju. Snimka naime zvuči kao da je uzeta s neke stare tvrde šelak-ploče sa svim pripadajućim šumovima, pucketanjima i ostalim akustičnim arhaizmima.

Mladen Mazur