Snažno i profilirano

Snažno i profilirano

Uz koncert britanske grupe Placebo

Urbana tragedija sveopćega kulturnog nastojanja da se pobijedi mentalna napast sjetve zelja i krumpira na asfaltnim površinama ponekad preraste u lagani trijumf. Dom sportova, mala dvorana, gostovanje aktualnih zvijezda, nastup kakav bi imali bilo gdje u svijetu i tek tisuću ljudi na licu mjesta ili tisuću manje do potpunog trijumfa. Buffy i istrebljivači vampira umalo su na taj način prestravili domaće lakoglazbene tragikomičare. Nedavni nastup britanske grupe Placebo i njihove predgrupe, bolje rečeno benda potpore Sniker Pimpsa, zagrebačkoj su urbanoj publici dali nade u bolje dane. Agencija Bina tako je još jednom bila svjetlarnik organiziranja sličnih pothvata i stavljanja Zagreba i Hrvatske na kartu urbanih glazbenih nomada. Razgovarajući u kafiću podno tribina, većina kroničara sličnih zbivanja ima samo jedan strah: kako će ekipa proći s Erosom Ramazzottijem? Daj Bože rasprodane dvorane i dobrih poslovnih rezultata, inače ćemo na koncerte poput Placeba opet u susjedne države. Jedina razlika od nekad jest u činjenici da tamo odlazimo u trapericama kupljenim u nas. Sniker Pimps je britanski trip hop, nama najpoznatiji po povijesnom sudjelovanju na soundtracku za film Svetac, onom u kojem Rade Šerbedžija blista u ulozi kralja ruske mafije. Bend s ruba velike svjetske glazbene scene predstavio se snažno, stilski profilirano i s pjevačem koji umjesto prvobitne pjevačice meni djeluje pankoidno i podsjeća me na najbolje dane zagrebačkog kluba Jabuka. Darkeri ili darkerski utjecaji, uz ponajbolje iz bowievske artističke faze, sjećanja na Bauhause, Deutsche Amerikanische Freundschaft i slične, za koje nikad niste znali jesu li snažni dječaci za dječake, zaostale djevojčice ili neodlučni umjetnici strogo nekontrolirana tijeka misli, tako promjenjiva i nestalna kao što je i umjetnost rock ikonografije. Poziranje nikad nije dovoljno, a publici koja dođe s namjerom ne možeš prenijeti poruke koje nisu domišljene. To je i osnovni razlog pozitivnog i ocjenjivanja sa zahvalnošću. Placebo kao glazbenoscenski način predstavljanja njihova vođe Briana Molka svijetu u Zagrebu je oduševio sve u Domu sportova. Možda čak i nesklone takvoj glazbi. Sigurno. Premalo iznenađenja onima koji su ga bezrazložno očekivali, sve riječi onima koji su zajedno s njima pjevali i sve gitarističko zujanje ovisnicima, sav stilsko-modni pokret a la Molko onima koji su došli samo vidjeti ga, nagledati se i sejvati ga među svoje glazbene dokumente. Iskreno, obožavam takav Zagreb, spreman odbaciti svakodnevni realizam i užasnut poplavom spuštenih, sportskih verzija Mercedesa sa širokim gumama. Britanski rock-bendovi ovog profila prepoznatljivi su i slični u svojoj raznolikosti. Energija je osnova, različitost je u riječima i konceptu vizualizacije. Nama u publici najvažnija je bila činjenica da to nije bio koncert za zemlje u kojima se Elvis još nije rodio. Sniker Pimps, kao potpora glavnim zvijezdama večeri, Brianu Molku i njegovu Placebu, isti koncert u istoj produkciji odrađuju u bilo kojem europskom gradu. Zagrebačka publika zna što to znači, cijeni i veseli se toj lijepoj istini. U grubim financijskim vremenima, u prostoru kojim dominiraju slike izbrijana mentalnog sklopa, okupljanje na koncertu grupe Placebo nalikovalo je gotovo ritualnom, plemenskom iskazivanju pripadnosti, pred totemom drukčijega svijeta, naznačenoga, ponekad konzumiranog, još neostvarenoga, ali, vjerujmo, mogućega.

Aleksandar Kostadinov