Posebnost moliške jezične baštine

Posebnost moliške jezične baštine

Dizionario dell'idioma croato-molisano di Montemitro — Rječnik moliškohrvatskog govora Mundimitra predstavljen je u utorak 3. travnja u palači Matice hrvatske. Uz pozdravnu riječ predsjednika Matice hrvatske Josipa Bratulića, o knjizi su govorili i Dalibor Brozović, Josip Lisac, Mira Menac-Mihalić i Petar Šimunović.

Rječnik je objavljen u suradnji MH i Zaklade Agostina Piccoli. Nastao je zaslugom Agostine Piccoli iz Mundimitra, kroatistice i zagrebačke studentice, koja je još za studentskih dana počela prikupljati leksikografsku građu, te je po završetku tog opsežnog rada nažalost poginula u automobilskoj nesreći. Rad je nastavio i dovršio njezin suprug Antonio Sammartino. Na dijelu rječnika u kojem su riječi istumačene talijanskim i standardnim hrvatskim jezikom velik trud uložile su Snježana Marčec, koja je također nedavno preminula, i Mira Menac-Mihalić. Radom mladih znanstvenika, možda u posljednji trenutak, sačuvana je posebnost jezične baštine moliških Hrvata, koja se do sada prenosila jedino usmenim putem.

Hrvati su na područje Molisea na jugu Italije došli potkraj 15. stoljeća u bijegu pred Turcima, iz podbiokovskog i neretvanskog područja. Od desetak naselja u kojima se govorilo hrvatski danas se hrvatski može čuti samo u Mundimitru i Kruču, a u Filiču je na izdisaju i jedva da se još može čuti.

Važno je da ta hrvatska mjesta u Moliseu nemaju sva isti govor. Jezik moliških Hrvata strukturom se duboko razlikuje od jezika prenesena iz domovine i sličniji je dijalektima srednje i južne Italije. Idiom je to koji je nastao na području na kojem su istodobno koegzistirala tri jezika — čakavski, dalmatinski štokavski i talijanski. Današnji moliški govor, specifične evolucije, mješavina je starohrvatskog, talijanskog i abrucijsko-moliškog. Taj govor, koji je sačuvan od dodira s promjenama u hrvatskim idiomima, može biti od pomoći pri ustanovljavanju izvornosti pojedinih pojmova i istraživanju romanizma u hrvatskim idiomima. Stoljećima izoliran od matičnoga jezika, gubio je svoja sustavna svojstva na svim razinama jezičnog izraza.

Moliški govor jedan je od najspecifičnijih hrvatskih govora i jedan od najvažnijih u hrvatskoj dijaspori. Iako se to na prvi pogled ne čini, blizak je hrvatskom. Ovaj rječnik živi je dokaz da je hrvatski jezik i nakon pet stoljeća uspio preživjeti i izvan domovine u relativno malobrojnoj dijaspori.

Paradigma ili enigma ili dogma

Odjel za prirodoslovlje i matematiku 5. travnja u palači Matice hrvatske organizirao je znanstvenu tribinu akademika Velimira Pravdića o temi Suvremena kretanja u zaštiti i gospodarenju okoliša (Znanost — ideali i iluzije — politika), s voditeljicom Jasnom Matekalo Draganović, pročelnicom Odjela za prirodoslovlje i matematiku.

Za globalni okoliš najveća su opasnost pogrešne i pretjerane uzbune, ako su zasnovane na nedovoljnu znanju i nekritičkoj uporabi ekoloških podataka. Dugoročno one demobiliziraju javnost, njezinu spremnost na odricanje, kao i sposobnost vlada da hitno djeluju u slučaju nužde. To izaziva potrebu ratovanja s nedovoljno dokazanim znanstvenim podacima.

Jedan od osnovnih problema današnjice jest efekt staklenika, a postavlja se pitanje poznajemo li mi njegove uzročno-posljedične veze. Jedan od uzročnika je freon, koji sadrže hladnjaci, sprejevi i mnogi drugi proizvodi, te bi njegovu uporabu trebalo zabraniti. Međutim, to i nije lako kada se zna da je u Americi, u kojoj je njegova proizvodnja obustavljena, predmet najvećeg šverca, jer je nužan za održavanje brojnih aparata.

Veliki je problem i energetska glad, koja se osim redukcijama potrošnje može riješiti tek dvama suprotstavljenim opcijama — prepuštanjem odlučivanja tržištu ili principom opreza, što bi značilo pristup alternativnim izvorima energije koji uključuju i nuklearnu opciju (je li to manje zlo od efekta staklenika?) i razvojnim istraživanjima. Velike zemlje, poput Sjedinjenih Država, ne mogu si priuštiti ekološke izvore energije jer to jednostavno ne bi zadovoljavalo njihove potrebe i zato je njihov predsjednik Bush odlučan kada kaže: »Nećemo!« S druge je strane Hrvatska, koja na tom području ima velike potencijale.

U današnjem svijetu između znanosti i politike odlučuje politika, i to ponajprije politika velikih sila. Tu se postavlja pitanje održivog razvitka te je li to paradigma ili enigma ili dogma. Jer zasigurno ono što je održiv razvoj za SAD nije i za Zambiju. Isto tako pitanje je što se namjerava održavati, koji sustavi i koliko dugo, jer evolucijom uvijek nešto odumire, a isto tako stvara se i nešto novo. Zasigurno je da održivi razvoj mora odgovoriti na ekološka, socijalna, ekonomska i politička pitanja. Zasada je održiv razvitak samo ideal, koji ovisi o politici.

Primjeni nekih osnovnih standarda zaštite okoliša i resursa glavni je protivnik ekonomska i administrativna politika te je potrebna nova strategija zbog neuspjeha dosadašnjih pristupa.

Egzotična zemlja

Matica hrvatska i Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske Preporod u utorak 10. travnja u palači Matice hrvatske predstavili su knjigu Sveina Monneslanda 1001. dan — Bosna i Hercegovina slikom i riječju kroz stoljeća.

U ime Matice hrvatske pozdravnu riječ uputio je njezin glavni tajnik Stjepan Damjanović, naglasivši pritom posebnost knjige i težnju MH da kao kulturna ustanova ostane mlada i prati što se zbiva na kulturnom planu ne samo u Hrvatskoj, te na taj način pomaže u promociji onoga što je dobro.

O samoj knjizi govorili su Slavko Harni, Ibrahim Kajan, Ivo Pranjković te autor, inače Norvežanin i profesor slavistike na Odsjeku za istočnoeuropske i orijentalne studije Univerziteta u Oslu.

Svi su se složili da ta iznimno dojmljiva knjiga, naslova u kojem se krije simbolika vječnosti, koja kao da dolazi iz tajanstvenih srednjovjekovnih vremena, potiče na otvaranje s poštovanjem. Zanimljivo je da je za takav pogled bilo potrebno oko stranca, koji je uložio velik trud da skupi na stotine starih crteža i gravura iz arhiva, knjiga i časopisa diljem Europe, a ponajmanje u samoj BiH.

Ova jedinstvena knjiga pruža dosad nepoznatu sliku šarolikog života te zemlje, i to kako su je doživjeli strani umjetnici i putopisci u razdoblju od 16. stoljeća do Prvoga svjetskog rata. Knjiga ima dokumentarnu, kulturološku i umjetničku vrijednost. Svi tekstovi dani su na bosanskom i engleskom.

Kao posebna vrijednost ističe se likovna strana knjige, za što je zaslužan poznati slovenski dizajner Matjaž Vipotnik, ali njezin dizajn ima pokriće i u tekstualnom dijelu. Umjetnike su oduvijek posebno privlačili tamošnji mostovi, ali su tu i brojne vedute i panorame uglavnom orijentalnih obilježja, a to je oduvijek i privlačilo ljude u BiH, njezina egzotika.

Prešućivani pisac

Književnu večer Ivan Softa — zaboravljeni i prešućeni hrvatski pisac organizirala je Matica hrvatska iz Širokoga Brijega 6. travnja u prostorijama Matice hrvatske u Zagrebu.

Nakon pozdravne riječi potpredsjednika Matice hrvatske Stjepana Sučića i predsjednice Matice hrvatske Široki Brijeg Blanke Kraljević, književni portret hrvatskoga romanopisca iz Hercegovine dao je Ivan Alilović. Tom je prigodom istaknuta njegova teška sudbina, koja je počela još u najranijim danima u rodnoj Hercegovini, obilježenima siromaštvom. Potaknut takvom situacijom trbuhom za kruhom odlazi u Slavoniju kao i mnogi njegovi zemljaci i radi najteže fizičke poslove da bi preživio, što utječe na njegovo formiranje kao pisca, te ne čudi što se Softa formira kao socijalni pisac koji je osjetio sve nevolje jednog vremena.

Na Softino književno stvaralaštvo osvrnuo se književni kritičar Dubravko Horvatić koji se zauzeo za njegovo uvrštavanje u korpus hrvatske kulture bez obzira na same književne kvalitete.

Dr. Jure Zovko govorio je o značenju i mjestu Ivana Softe u hrvatskoj književnosti, koji tek čekaju da se netko njima pozabavi jer je ovaj pisac pola stoljeća bio prešućivan i kao pisac i kao građanska osoba.

Ivan Dugandžić govorio je o obnovi stoljetne pučke škole koja je dobila ime Ivana Softe na autentičan način, kao i o skulpturi pisca koju je izradio akademski kipar Stjepan Skoko.

Večer su upotpunili dramski umjetnik Vinko Kraljević čitanjem ulomaka iz djela Ivana Softe i Sara Perković, studentica Muzičke akademije, svirkom na gitari.

Tajna stvaranja jezika

Odjel za filozofiju Matice hrvatske organizirao je u srijedu, 11. travnja, predavanje utemeljitelja odjela dr. sc. Damira Barbarića o temi Igra jezika. Uz Platonov dijalog Kratil.

Platonov dijalog Kratil mnogi su smatrali čudnim djelom, a neki su ga nazivali i iscerenom karikaturom. I do danas ostaje zagonetka. Njegova je središnja tema filozofija jezika, odnosno imena kao njegove osnove. Samo ime nečega kao takvo nedostatno je i nedovršeno i tek spajanjem s nekom drugom riječi dovršava se. Na početku ovog djela Platon ishodište jezika vidi u imenu da bi poslije uočio razliku i ukazao na nužnost postojanja i nekog drugog načina spoznaje osim pukog znanja imena jer čovjek može spoznavati i bez znanja imena. Spoznaju bića odvaja od svih prethodnih spoznaja. Logosu je pripisana nepostojanost i nepouzdanost, njime se seže samo do spoznaje kakvo je biće, ali se ne doznaje ništa o njemu.

U dijalektičkim, strogo znanstvenim rečenicama može izostati ono jedino bitno, a to je unutarnje iskustvo. Riječ i jezik potječu iz glasovnog oponašanja te je osnova stvaranja imena u tečenju i treperenju. To bi značilo prvenstvo sluha i slušanja pred vidom i gledanjem. Sluhom je čovjek kadar opaziti harmoniju svega. Igra za Platona nije nešto što se ne bi trebalo uzeti kao ozbiljno, nego kao nešto najvažnije u spoznaji. Kratil je nastao iz odgajanja i igre, a ishodište obrazovanja leži u istraživanju imena. Da bi se Kratil razumio, mora se uzeti u obzir misao o rađalačkom karakteru svega duhovnoga. Na kraju ostaje kao zaključak da smo i danas još slijepi i gluhi pred tajnom stvaranja jezika.

Antonija Vranić