Neposredno i spontano

Neposredno i spontano

Ante Brkan rođen je 1918. u Velikom Jadrču u Gorskom kotaru. Zajedno s bratom Zvonkom pripada među najpoznatije hrvatske fotografe.

Fotografijom se bavi od rane mladosti. Tijekom radnoga vijeka, od 1958. do 1983, bio je novinar i fotoreporter zadarskog tjednika »Narodni list«.

Od 1953. član je Fotokluba Zagreb. Od 1964. počasni je član Fotokluba Split.

Od 1959. član je ULUPUH-a. Također je i član Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zadru od njegova osnutka.

Godine 1961. Fotosavez Jugoslavije dodjeljuje mu počasno zvanje majstora fotografije. Iste godine dobiva i počasno zvanje AFIAP (artist FIAP) međunarodne federacije fotografske umjetnosti. Ista mu federacija šest godina poslije, godine 1967, dodjeljuje i svoje visoko priznanje EFIAP (excellence FIAP).

Dobitnik je brojnih društvenih nagrada i priznanja među kojima ističemo Veliku nagradu Milana 1961, nagradu za životno djelo Fotosaveza Hrvatske 1988. i nagradu za životno djelo Fotosaveza Jugoslavije 1989.

Godine 1956, zajedno s bratom Zvonkom, objavljuje knjigu Braća Brkan u izdanju Glasa Zadra. Narodni muzej u Zadru godine 1979. također objavljuje knjigu Braća Brkan — fotografije. Godine 1981. Fotosavez Jugoslavije objavljuje fotomonografiju Braća Brkan — poetska fotografija. Narodni muzej u Zadru 1989. godine objavljuje fotomonografiju Stotinu fotografija Ante Brkana.

Tijekom života izlaže svoje radove na više od 250 izložbi, u zemlji i inozemstvu, gdje osvaja pedesetak raznih nagrada i priznanja.

Ante i Zvonko Brkan utemeljitelji su u svijetu priznate međunarodne izložbe fotografije Čovjek i more, koja se neprekidno održavala od pedesetih do kraja sedamdesetih godina.

Autor je i brojnih samostalnih izložbi: Zagreb (1954), Zadar (1954), Zagreb (1956), Šibenik (1956), Split (1956), Zadar (1959), Zadar (1961), Zadar (1979), Zagreb (1980), Beograd (1981), Zagreb (1982), Split (1985), Mali Lošinj (1986), Osijek (1988), Zadar (1989), Zadar (1998).

Sada je umirovljenik i živi u Zadru.

Vladko Lozić

Fotografiju pedesetih godina prošlog stoljeća obilježit će dva sjajna zadarska autora — Ante i Zvonimir Brkan. Niknuli iz prostora i vremena koje se davno rastalo s fotografijom obilježenom tradicijskim vrijednostima, suprotstavit će svoje umijeće, nadarenost i senzibilitet politički uvjetovanom takozvanom socijalističkom realizmu.

Stvarajući u staroj djedovskoj kući, u Varoškoj ulici broj 5, osvijetlit će oni u svojoj tamnoj komori zadarsku fotografiju i dati joj polet, a svoja imena pretvoriti u pojam u svijetu fotografske umjetnosti.

Ante Brkan uvijek je nastojao svojim fotografijama izreći svoje misli i osjećaje, prenijeti ih nekomu, podijeliti i drugima svoje viđenje. Činjenice koje je na svojim lutanjima kamerom zabilježio čine u biti niz jednostavnih i svakodnevnih događanja, u kojima primarno mjesto ima čovjek. Sve su to naoko obične i svakodnevne situacije. Služiti se istinom kao sredstvom pripovijedanja znači postići najveću objektivnost, znači definirati svoj vizualni pristup kao određeno načelo. Vrijednost je njegove umjetnosti u tome što oživljava naše vrijednosti čineći nas svjesnima da one doista postoje. Njegova umjetnost pripada prostoru u svakom vremenu u kojem je moguće otkriti i sagledati prisne životne odnose.

Listajući ove fotografije prisjećam se riječi Jure Kaštelana iz godine 1979, kada je u predgovoru knjige Braća Brkan — fotografije napisao: »Stvarnost u koju nas uvode ove slike trenutak je epifanije, vrijeme svjetlosti. Prolaznost je pretvorena u natprolazno pamćenje, u čistu memoriju. Vraćeni smo bitnoj blizini sebe samih. Ulazimo u neki paralelni, izvanosjetilni svijet, u kojem realni podatak postaje oznaka sjećanja na putu u nepoznato, u nadsvjesno.«

Zdenko Kuzmić