Malo nota, mnogo glazbe ili o zagrebačkom zetu

John Lewis (1920-2001)

Vijest koju su prenijele sve svjetske agencije stigla je iz New Yorka 29. ožujka — umro je pijanist, skladatelj, aranžer i dirigent John Lewis, glazbeni direktor i vođa čuvenog Modern Jazz Quarteta. Rođen u La Grangeu, Illinois, 1920. John Aaron Lewis odrastao je u Albuquergueju u New Mexicu, gdje je sa sedam godina počeo učiti glasovir, a potom taj instrument kao i glazbu uopće, te antropologiju studirati na Univerzitetu novog Meksika. Regrutiran u vojsku 1942, u kojoj će provesti tri godine, upoznaje čuvenog bubnjara Kennyja Clarkea, koji će mu nakon povratka, te napose nakon dolaska u New York, pomoći u karijeri jazz-pijanista. Tako će Lewis s Clarkeom ući i u big band Dizzyja Gillespieja, ući u sferu tada nadolazećeg be-bopa, te u suradnje s Illinoisom Jacquetom, Lesterom Youngom, Charliejem Parkerom i Milesom Davisom. Iz ritam-sekcije Gillespiejeva big banda u kojoj su svirali Lewis, Milt Jackson, Ray Brown i Kenny Clarke nastat će 1951. legendarni Modern Jazz Quartet — sastav sasvim novog i specifičnog komornog jazz-izričaja i imidža.

Zapažene obrade djela J. S. Bacha

Lewis je bio pod snažnim utjecajem be-bopa, ali i europske glazbene tradicije i kulture, te je u tom smislu usmjeravao stilske i umjetničke putove Modern jazz Quarteta, sastava koji je tek s jednim prekidom 1974. djelovao praktično do smrti njegova ključna člana vibrafonista Milta Jacksona. Usporedno s radom u MJQ, Lewis se bavio i glazbenom pedagogijom na poznatoj Manhattan School of Music. Njegovi su afiniteti prema europskoj klasičnoj glazbi, pa tako i baroku, rezultirali zapaženim obradama J. S. Bacha, te suradnjama sa skladateljem, dirigentom i sviračem francuskoga roga u orkestru Metropolitan Opere, Guntherom Schullerom, s kojim je utemeljio fuziju klasike i jazza poznatu kao Third Stream jazz — Jazz treće struje. Organizirao je i vodio neko vrijeme i veći korpus U. S. Orchestra.

Kao skladatelj autor je mnogih zapaženih djela, od Toccate za trubu i orkestar napisane još 1947. za Dizzyja Gillespieja i veći korpus, preko znanih skladbi; Three Little Feelings, Place Concord, Mirjana of My Heart, Fontessa, One Never Knows, Sketch for Double String Quartet, Place Concord, Vendome, The Comedy, Little David, The Golden Striker, Skladbi posvećenoj Dubrovniku, do nenadmašnog Djanga.

Lewisov odlazak u Galeriju slavnih nadilazi u nas kurtoazni uobičajeni, in memoriam, jer je taj istaknuti džezist bio usko povezan sa Zagrebom i našom pozornicom jazza. Nakon prvoga gostovanja MJQ-a u Zagrebu došlo je do zbližavanja Johna Lewisa sa članovima tadašnjeg Zagrebačkog jazz kvarteta, koji je usprkos svim pokušajima negiranja bio itekako pod utjecajem MJQ-a. Nakon što sam osobno Johna Lewisa najprije kao solista, a potom i cijeli MJQ, pozvao na međunarodni festival jazza na Bledu početkom šezdesetih godina, došlo je i do rodbinskih veza s našim pijanistom Davorom Kajfešom, obojica su naime oženili Zagrepčanke, sestre Vrbanić, pa će Lewis poslije i češće dolaziti u Zagreb i kao glazbenik i zagrebački zet koji je prisegao u zgradi tadašnje općine u Ilici 25. Kao umjetnički direktor MJQ-a i festivala jazza u Montereyu, Lewis je nekim članovima Zagrebačkog jazz kvarteta omogućio za njihove biografije važne nastupe u Sjedinjenim Državama, kao i promociju nekih njihovih skladbi.

Škrto, ali ekspresivno sviranje

John Lewis bio je pijanist dosta škrta načina sviranja, ali neobično ekspresivna džezističkog naboja. S relativno je malo nota mogao izraziti mnogo jazza i swinga. Gubeći nakon višedesetljetnog postojanja MJQ-a s vremenom i postupno svoje nezamjenjive suradnike, Milta Jacksona i Connieja Kaya, za kojih nije bilo, niti je moglo biti, odgovarajućih zamjena, Lewis će neko vrijeme nastupati i kao solo-pijanist. Sada i MJQ i John Lewis odlaze definitivno u legendu jazza, ali ostaju velikim slovima zabilježeni u povijesti toga glazbenog fenomena.