Kronika beščašća

Kronika beščašća

Glumište je ilustrirani bilten Histriona, Nagrada hrvatskog glumišta u posljednjem izdanju doimala se svetkovinom na kojoj se dodjeluju interne histrionske nagrade (pa je tako Vitezov Hamlet izbrojimo li nagrade koje su mu pripale ispao najgenijalnija hrvatska predstava svih vremena), a HDDU se doimlje kao spomen-muzej Histriona

Hrvatskom društvu dramskih umjetnika, umjetničkoj udruzi koja je u posljednje vrijeme često na tapetu — najviše likom i djelom svoga predsjednika Zlatka Viteza — bliži se izborna skupština. Ono što se po kazališnim hodnicima i šankovima priča mjesecima sad je provalilo i javno. Brojni dramski umjetnici siti su Zlatka Viteza koji je privatizirao i udrugu i njezin časopis »Glumište«, pa i samu instituciju Nagrade hrvatskog glumišta, pretvorivši ih sve zajedno u bilten i udrugu za promicanje lika i djela Zlatka Viteza i njegovih Histriona. Glumište je ilustrirani bilten Histriona, Nagrada hrvatskog glumišta u posljednjem izdanju doimala se svetkovinom na kojoj se dodjeluju interne histrionske nagrade (pa je tako Vitezov Hamlet izbrojimo li nagrade koje su mu pripale ispao najgenijalnija hrvatska predstava svih vremena), a HDDU se doimlje kao spomen-muzej Histriona.

Dodaju li se svemu brojni ispadi predsjednika udruge ne samo za raznim šankovima nego i po novinama i javnim skupovima, nije nikakvo čudo da su brojni dramski umjetnici siti svoga šefa. Prva je javno progovorila poznata glumica Helena Buljan, sa strahom, ali dostojanstveno, istupivši iz udruge dok je na njezinu čelu čovjek koji je HDDU privatizirao i sustavno ga upotrebljava za vlastitu promociju. Njezinu ispisnicu Vitez međutim ne želi potpisati već joj uredno i dalje svaki mjesec uzima postotak od plaće za članstvo u njegovoj udruzi, od kojega novca financira svoje potrebe i svoje žirije. Helena Buljan s radošću je najavila skorašnju skupštinu udruge sigurna kako će se glumci redatelji, dramaturzi i ostali članovi HDDU-a konačno očitovati o novom predsjedniku i dovesti na čelo nekoga tko će ih dostojanstveno predstavljati.

Dopisno anonimno glasovanje

Vitez, međutim, ima preveliko iskustvo prljava igranja, a da bi tako lako dopustio svoju smjenu. Naime, na adrese svih članova HDDU-a još u prosincu stiglo je pismo — anketni listić, na kojem bi se članovi trebali pismeno i anonimno očitovati o novom upravnom odboru, koji će činiti devet članova. Taj bi se novi upravni odbor sastao u pauzi skupštine (istaknuo J. B.) i između sebe izabrao novoga predsjednika HDDU-a, o čemu bi zatim obavijestio skupštinsko tijelo. Taj originalan postupak, kojim se koriste svi predsjednici zemalja poput Sjeverne Koreje, osim što je potpuno suprotan Statutu HDDU-a, u kojem izričito stoji da predsjednika bira Skupština, ima još jednu ozbiljnu demokratsku manu. Listići su naime anonimni, pa bi dobro locirana osoba koja će pisma primati i listiće skupljati — a koja zahvaljujući svojoj poziciji, recimo, raspolaže stanovitim brojem praznih listića — mogla dodavanjem svega desetak listića s pravim imenima i uklanjanjem isto toliko listića s krivima mogla dobiti pravi upravni odbor koji će baš tu osobu izabrati za novog predsjednika. A intuicija mi nešto intenzivno sugerira tko bi mogla biti ta osoba o čijem bi ponovnom predsjedničkom mandatu mogli biti obaviješteni članovi nakon pauze skupštine. No, kako se o prozirnom pokušaju manipulacije glasovima počelo naveliko pričati, Vitez je skupštinu koja je trebala biti održana još u ožujku jednostavno odgodio — do daljega, što znači dok se ne dosjeti boljega načina održavanja vlasti.

Prijetnje ubojstvom stanarima

Zlatko Vitez napravio je u svom životu i bitno veće psine nego što bi bilo malo poigravanje s nekoliko listića koje nitko ne može dokazati. Bivši dvorski zabavljač i licencirani kreator ganutljivih i skupih predsjednikovih rođendanskih veselica dobro je izučio osnove totalitarnog vladanja i šikaniranja bilo koga tko se takvoj politici pokuša suprotstaviti. Bivšega ministra kulture (prema vlastitom priznanju to je mjesto prihvatio kako bi riješio stambeni problem svojih Histriona) ne treba posebno komentirati, taj se legitimira u svakom intervjuu i svakoj izjavi, od prijetnje ubojstvom stanarima koji se protive njegovu nasilnom i ilegalnom useljavanju Histriona u privatno dvorište u Ilici pa do zabrane kritičarima koji su pisali negativne kritike njegovih predstava da uđu na njegove premijere, koje, inače, financiraju porezni obveznici i javne su priredbe. Čovjek koji je devedesetih ljude kritički raspoložene prema njegovu djelu nazivao beogradskim đacima pozivajući na uklanjanje takvih iz hrvatske kulture sam je bio predsjednik Udruženja dramskih umetnika Jugoslavije, i to baš osamdesetih, kad je srpskim scenama započelo šovinističko divljanje o kojem se sa svog ugodnog predsjedničkog mjesta nikad nije oglasio.

Glavna nagrada selektoru

Malo je moralnih horizontala toliko ležećeg tipa u hrvatskim devedesetima. Ime će ovog od 1990. velikog Hrvata biti zapisano u svakoj enciklopediji ždanovizma, ako ni po čemu drugom, a ono po njegovoj ulozi na festivalu Dani satire 1997. Te je godine predsjednikov savjetnik za kulturu (Vitez dakako) bio istodobno i selektor Dana satire. Takvu nezamislivu sjevernokorejsku situaciju Vitez je poentirao pravim smešom: znate li tko je na Danima satire osvojio nagradu za glavnu mušku ulogu? Pa Vitez, naravno.

Nešto slično ponovio je i 2000. godine, kad je preko dobro instruirana žirija kao predsjednik HDDU-a i glavni čovjek manifestacije Nagrade hrvatskog glumišta s pozornice otišao — a sve pred zapanjenim svjedocima u večernjim toaletama — s četiri glavne nagrade za Hamleta. Tu je najbolju predstavu, za koju su glumačku podjelu radili čitatelji »Večernjeg lista«, kritičarka »Novog lista« Nataša Govedić nazvala Jojmletom i definirala ovako: »Histrionski je Hamlet tek laka zabava iz opće površnosti, samodopadnosti i neobrazovanosti svojiih priređivača«.

Vitez je valjda baš kao britki satiričar kakvim se javno volio zvati i zaslužio čak šest najviših državnih odličja od predsjednika — kojem je, gle koincidencije, baš on, kako savjetniku i priliči, savjetovao koje kulturne djelatnike treba odlikovati. Možete zamisliti koliko je ubojita bila takva satira.

Tajna nestalog novca

Ova skica za jedan portret beščašća ne bi bila potpuna bez nastavka koji je slijedio nakon trećeg siječnja 2000. i promjene vlasti. U prošloj godini nove vlasti zagrebačke i državne Viteza i Histrione podarili su bogatim dotacijama: osamsto tisuća kuna za Histrionsko ljeto i obnovu Tajne krvavog mosta na Opatovini (nakon što je novac odobren tribine na Opatovini srušene su i nije bilo ni jedne ljetne izvedbe, ali novac nije nikad vraćen), četiristo tisuća kuna za Hamleta i nešto siće, jedva šesto tisuća kuna za navigavanje po nekoliko kvarnerskih otoka s Ubojstvom u katedrali. Ako to koga zanima, ni isplovio nikad nije, nego je odigrao nekoliko predstava po Kvarneru stižući na mjesto predstave kombijem. Jedno znam sigurno: ne postoji ni jedno drugo hrvatsko kazalište koje je toliki novac lani dobilo za programe. Vitez dakle uspješno svojom bahatošću i bezobrazlukom jedri i dalje uz potporu struktura.

Čovjek kojeg su naglavce izbacili iz nogometa i Dinama, koji je i prekrstio u Croatiju, ostao je još samo na čelnoj poziciji Hrvatskog društva dramskih umjetnika, ljudi po čijoj je grbači, a za njihove novce, najviše i skakao. Zato skupština koja dolazi otvara mnogo zanimljivih pitanja i mogla bi biti znatno dramatičnija od predstava koje gledamo na našim scenama. Dramski umjetnici — ne smisli li Vitez neki još originalniji način glasovanja u kojem bi recimo o novom predsjedniku udruge odlučivao isključivo stari predsjednik — konačno će na skupštini dobiti prigodu da glasno iskažu svoje stajalište o čovjeku čije prezime definitivno nije njegov program. Ukoliko naravno skupštine uopće bude, jer bi li koga iznenadilo da se Vitez, recimo zbog zasluga u stvaranju hrvatske države, proglasi doživotnim predsjednikom rečene umjetničke udruge? A da svima ostalima ne potpiše ispisnice!

Jasen Boko